westpointdugi
Život

HUMANITARNA AKCIJA 'ZA NONIĆE'

Branka Vidić ima skoro 80 godina i sa sinom živi u nekadašnjoj šupi od 22 kvadrata: "Najbitnije što mi sada treba je neki madrac ili krevet"

Pozivaju nas da uđemo u njihov skromni dom. U maloj sobici je sve, uključujući Brankin krevet u kojemu provodi većinu vremena jer je, kako kaže, jako je bole noge. Odmah ispred je televizor star preko dvadeset godina, njen prozor u svijet, te je brine da će zbog godine proizvodnje ubrzo prestati s radom. Mali stari hladnjak u kojemu ima nešto hrane i to je sve


 
5 min
Dean Mladenović ⒸFOTO: Dean Mladenović
Denis s majkom Brankom

Pozivaju nas da uđemo u njihov skromni dom. U maloj sobici je sve, uključujući Brankin krevet u kojemu provodi većinu vremena jer je, kako kaže, jako je bole noge. Odmah ispred je televizor star preko dvadeset godina, njen prozor u svijet, te je brine da će zbog godine proizvodnje ubrzo prestati s radom. Mali stari hladnjak u kojemu ima nešto hrane i to je sve

Prije deset godina, četiri prijateljice odlučile su kroz humanitarni aktivizam pomoći Puležanima starije životne dobi i to baš u ovo blagdansko vrijeme.

Učiniti nešto korisno za društvo činilo im se kao pravi korak, a kao najugroženiju populaciju vidjele su pulske noniće, pa su shodno tome svoju akciju nazvale "Za noniće".

Nikolina Buljan Perušić, Petra Borisavljević, Biljana Macanović i Ivana Vareško su ustrajne u svom projektu, premda ih je život razdvojio, te neke od njih žive u inozemstvu. Ipak, svake se godine pred blagdane okupe u Puli i iznova krenu u skupljanje donacija.

Nikolina nam kaže da im je sada malo lakše jer su se kroz proteklo vrijeme sve poudavale pa im sada i muževi pomažu u akciji nošenja teških paketa.

Nikolina Buljan Perušić sa suprugom i kćerkicom ispred skupljenih paketa

Velika važnost medija

Svake godine podijele između dvadeset i trideset paketa potrebitim starijim sugrađanima.

- Ako se skupi više donacija, onda se podijeli i po dva do tri paketa po korisniku, pa to već bude značajnija pomoć jer ne idemo na brojnost primatelja, već na kvalitetu onoga što im donosimo, a radi se najviše o hrani i higijenskim potrepštinama, veli nam Nikolina te naglašava važnost medija u obavještavanju javnosti o doniranju.

- Koliko ćemo toga skupiti, najviše ovisi o medijima, jer kada to ljudi čuju preko radija ili pročitaju na portalima i novinama, onda dođe znatno više donacija od građana i pokoje tvrtke, veli.

Posljednjih par godina, preko udruge 'Akademija zdravog življenja' primaju i novčana sredstva pa nakon primljenih uplata kupuju hranu za koju smatraju da je najpotrebnija.

Korisnici pomoći su u pravilu osobe od preko sedamdeset godina života, ali zna tu biti i teških obiteljskih situacija pa se pomoć tada usmjerava na cijele obitelji.

Vjeruju da će biti bolje

Jedna od takvih obitelji bila je i prva koju smo posjetili s volonterima. U malom stanu od 22 kvadrata živi Branka Vidić sa svojim sinom Denisom Radenkovićem.

Branka ima 77 godina, rođena je u Vukovaru, a u Puli živi od 1968. godine, dok Denis ima 46 godina i trenutno je nezaposlen.

Pozivaju nas da uđemo u njihov skromni dom. U maloj sobici je sve, uključujući Brankin krevet u kojemu provodi većinu vremena jer je, kako kaže, jako je bole noge. Odmah ispred je televizor star preko dvadeset godina, njen prozor u svijet, te ju brine da će zbog godine proizvodnje ubrzo prestati s radom. Mali stari hladnjak u kojemu ima nešto hrane i to je sve.

Čim smo sjeli, Branka nam je pohvalila Grad Pulu, koji im svaki dan donese kuhane obroke, ali pošto je bolesna i prošla je nekoliko operacija, poručuje da ne bi smjela jesti bilo što.

- Pomognu mi iz Grada i tako što mi svaki treći mjesec daju 91 euro što određuju na osnovu moje mirovine koja iznosi 270 eura, ali pošto sam radila i u drugim republikama bivše države, imam još nekih 35 eura, pa moja mirovina prelazi 300 eura. Velika muka mi je i stalnih sedamdeset eura ovrhe, jer s ovom mirovinom ne uspijevam sve podmiriti pa me oni tuže, sude i na kraju ovrše. Samo struja nam sada dođe 40 eura, kaže nam Branka.

Ipak, drži se ponosno i kaže da ne troši novac bez veze, ne ide kod frizera i pedikera, ne šeta, ali jako je boli to što leži na krevetu koji se doslovno raspada, u što smo se i sami uvjerili.

Svaka pomoć im dobro dođe

- Pijem lijekove jer imam jake bolove i noge su mi jako slabe, tako da što više vrijeme odmiče sve mi je teže biti na nogama. U grad izađem dva puta mjesečno i to kada je mirovina te kada mi dođe ovih dodatnih 35 eura s kojima se krpamo. U ovom stanu smo preko četrdeset godina, to je bivša šupa koju smo malo uredili, a pod je onda bio zemljani. Denis je prije radio u Italiji, pa smo s vremenom to malo sredili kako bi se ovdje koliko toliko moglo živjeti, kaže Branka, inače bivša djelatnica pulske i vodnjanske Astre, koja je s 27. godina staža otišla u mirovinu kada je oboljela od karcinoma kože.

Brankin sin Denis otvoreno kaže da je u prošlosti imao problema s drogama, a nakon liječenja u Zagrebu već je neko vrijeme čist i osjeća se dobro, ali napominje da i on ima određenih zdravstvenih problema.

- Svaka pomoć nam dobro dođe, pa tako i ovo što su danas donijeli ovi dragi ljudi. Sada smo od Grada dobili i bon od 60 eura za potrošiti u Konzumu pa smo si kupili malo bolje hrane nego što si to inače možemo priuštiti, veli nam Denis.

Na pitanje što im je trenutno najpotrebnije, Branka lagano ustaje s kreveta i pokazuje pukotine koje samo što nisu prepolovile krevet.

- Najbitnije što mi sada treba je neki madrac ili krevet, jer vidite da se ovaj raspada i to mi je sada stvarno sila. Televizor ima preko dvadeset godina, pa ako i on ode, a to mi je jedini prozor u svijet, ne znam što ću u ovih dvadeset kvadrata sa sobom, kaže nam Branka.

Mnogi od nas svakodnevno prolaze pokraj ovog malog stana smještenog u prizemlju stare kuće u samom centru Pule. Teške ljudske sudbine u njemu su skrivene od naših očiju, pa nam ih tek jedna mala skupina humanitaraca otkriva.

Branka i Denis, unatoč težini života ne gube optimizam, vjeruju da će biti bolje, kažu da su oni tu jedno za drugog, te zahvaljuju na svakoj pomoći.


Nastavite čitati

Pula
 

ST I SINKAUZI Raj na zemlji oko nas je - ali vrijeme nam curi

Rojc je sinoć bio prijestolnica kulture. Rojc je kreativni rudnik zlata, koncertni prostor je poput skvota, ulaz je besplatan, donacije su opcija. Sve je smireno, opušteno. Raj na zemlji izveden u jednoj od soba bivše kasarne događaj je koji u sebi objedinjuje pulski dualitet raja i kraja. A to je sve

Pula
 

Goran Tomić vjerojatno novi trener Istre

Trenersku karijeru Tomić je započeo u rodnom Šibeniku, a od 2013. do 2016. radio je u kineskim klubovima. Najdublji trag ostavio je kao trener Lokomotive, koju je vodio od prosinca 2017. do siječnja 2021. godine. S njom je 2020. igrao i kvalifikacije za Ligu prvaka. Istu je već vodio u razdoblju od srpnja do prosinca 2016. godine

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.