Pozivaju nas da uđemo u njihov skromni dom. U maloj sobici je sve, uključujući Brankin krevet u kojemu provodi većinu vremena jer je, kako kaže, jako je bole noge. Odmah ispred je televizor star preko dvadeset godina, njen prozor u svijet, te je brine da će zbog godine proizvodnje ubrzo prestati s radom. Mali stari hladnjak u kojemu ima nešto hrane i to je sve
Pozivaju nas da uđemo u njihov skromni dom. U maloj sobici je sve, uključujući Brankin krevet u kojemu provodi većinu vremena jer je, kako kaže, jako je bole noge. Odmah ispred je televizor star preko dvadeset godina, njen prozor u svijet, te je brine da će zbog godine proizvodnje ubrzo prestati s radom. Mali stari hladnjak u kojemu ima nešto hrane i to je sve
Prije deset godina, četiri prijateljice odlučile su kroz humanitarni aktivizam pomoći Puležanima starije životne dobi i to baš u ovo blagdansko vrijeme.
Učiniti nešto korisno za društvo činilo im se kao pravi korak, a kao najugroženiju populaciju vidjele su pulske noniće, pa su shodno tome svoju akciju nazvale "Za noniće".
Nikolina Buljan Perušić, Petra Borisavljević, Biljana Macanović i Ivana Vareško su ustrajne u svom projektu, premda ih je život razdvojio, te neke od njih žive u inozemstvu. Ipak, svake se godine pred blagdane okupe u Puli i iznova krenu u skupljanje donacija.
Nikolina nam kaže da im je sada malo lakše jer su se kroz proteklo vrijeme sve poudavale pa im sada i muževi pomažu u akciji nošenja teških paketa.
Svake godine podijele između dvadeset i trideset paketa potrebitim starijim sugrađanima.
- Ako se skupi više donacija, onda se podijeli i po dva do tri paketa po korisniku, pa to već bude značajnija pomoć jer ne idemo na brojnost primatelja, već na kvalitetu onoga što im donosimo, a radi se najviše o hrani i higijenskim potrepštinama, veli nam Nikolina te naglašava važnost medija u obavještavanju javnosti o doniranju.
- Koliko ćemo toga skupiti, najviše ovisi o medijima, jer kada to ljudi čuju preko radija ili pročitaju na portalima i novinama, onda dođe znatno više donacija od građana i pokoje tvrtke, veli.
Posljednjih par godina, preko udruge 'Akademija zdravog življenja' primaju i novčana sredstva pa nakon primljenih uplata kupuju hranu za koju smatraju da je najpotrebnija.
Korisnici pomoći su u pravilu osobe od preko sedamdeset godina života, ali zna tu biti i teških obiteljskih situacija pa se pomoć tada usmjerava na cijele obitelji.
Jedna od takvih obitelji bila je i prva koju smo posjetili s volonterima. U malom stanu od 22 kvadrata živi Branka Vidić sa svojim sinom Denisom Radenkovićem.
Branka ima 77 godina, rođena je u Vukovaru, a u Puli živi od 1968. godine, dok Denis ima 46 godina i trenutno je nezaposlen.
Pozivaju nas da uđemo u njihov skromni dom. U maloj sobici je sve, uključujući Brankin krevet u kojemu provodi većinu vremena jer je, kako kaže, jako je bole noge. Odmah ispred je televizor star preko dvadeset godina, njen prozor u svijet, te ju brine da će zbog godine proizvodnje ubrzo prestati s radom. Mali stari hladnjak u kojemu ima nešto hrane i to je sve.
Čim smo sjeli, Branka nam je pohvalila Grad Pulu, koji im svaki dan donese kuhane obroke, ali pošto je bolesna i prošla je nekoliko operacija, poručuje da ne bi smjela jesti bilo što.
- Pomognu mi iz Grada i tako što mi svaki treći mjesec daju 91 euro što određuju na osnovu moje mirovine koja iznosi 270 eura, ali pošto sam radila i u drugim republikama bivše države, imam još nekih 35 eura, pa moja mirovina prelazi 300 eura. Velika muka mi je i stalnih sedamdeset eura ovrhe, jer s ovom mirovinom ne uspijevam sve podmiriti pa me oni tuže, sude i na kraju ovrše. Samo struja nam sada dođe 40 eura, kaže nam Branka.
Ipak, drži se ponosno i kaže da ne troši novac bez veze, ne ide kod frizera i pedikera, ne šeta, ali jako je boli to što leži na krevetu koji se doslovno raspada, u što smo se i sami uvjerili.
- Pijem lijekove jer imam jake bolove i noge su mi jako slabe, tako da što više vrijeme odmiče sve mi je teže biti na nogama. U grad izađem dva puta mjesečno i to kada je mirovina te kada mi dođe ovih dodatnih 35 eura s kojima se krpamo. U ovom stanu smo preko četrdeset godina, to je bivša šupa koju smo malo uredili, a pod je onda bio zemljani. Denis je prije radio u Italiji, pa smo s vremenom to malo sredili kako bi se ovdje koliko toliko moglo živjeti, kaže Branka, inače bivša djelatnica pulske i vodnjanske Astre, koja je s 27. godina staža otišla u mirovinu kada je oboljela od karcinoma kože.
Brankin sin Denis otvoreno kaže da je u prošlosti imao problema s drogama, a nakon liječenja u Zagrebu već je neko vrijeme čist i osjeća se dobro, ali napominje da i on ima određenih zdravstvenih problema.
- Svaka pomoć nam dobro dođe, pa tako i ovo što su danas donijeli ovi dragi ljudi. Sada smo od Grada dobili i bon od 60 eura za potrošiti u Konzumu pa smo si kupili malo bolje hrane nego što si to inače možemo priuštiti, veli nam Denis.
Na pitanje što im je trenutno najpotrebnije, Branka lagano ustaje s kreveta i pokazuje pukotine koje samo što nisu prepolovile krevet.
- Najbitnije što mi sada treba je neki madrac ili krevet, jer vidite da se ovaj raspada i to mi je sada stvarno sila. Televizor ima preko dvadeset godina, pa ako i on ode, a to mi je jedini prozor u svijet, ne znam što ću u ovih dvadeset kvadrata sa sobom, kaže nam Branka.
Mnogi od nas svakodnevno prolaze pokraj ovog malog stana smještenog u prizemlju stare kuće u samom centru Pule. Teške ljudske sudbine u njemu su skrivene od naših očiju, pa nam ih tek jedna mala skupina humanitaraca otkriva.
Branka i Denis, unatoč težini života ne gube optimizam, vjeruju da će biti bolje, kažu da su oni tu jedno za drugog, te zahvaljuju na svakoj pomoći.
U tučnjavi koja se dogodila početkom rujna šest osoba je ozlijeđeno, jedna među njima teško. Svađa je izbila između radnika koji su postavljali mreže protiv golubova u natkrivenom dijelu tržnice i predstavnika zakupaca prostora
Uljanik je, naime, kao prošlosezonski osvajač Kupa Istarske županije i klub koji je uspješno prošao pretkolo, također u šesnaestini finala nacionalnog Kupa. Njega one iduće srijede, 24. rujna, čeka utakmica s Osijekom na Verudi i, ako se dogodi da dotad Istra 1961 pronađe novog trenera, Uljanik će protiv Osijeka voditi privremeni trener Istre
Ova izložba obuhvaća instalacije, objekte i slike koje evociraju prostore snova. Često je mjesto radnje sna tek prividna stvarnost, svojevrsna paralelna dimenzija. Nisam slijedio teorijske diskurse, već sam se vodio vlastitim dojmom: odabrao sam radove koji su pozitivni, smiješni i iznenađujući, ali i one koji prizivaju tamniju stranu snova – noćne more. Dok su neki umjetnici koristili tehnologiju kako bi to postigli, drugi su uspjeli prenijeti lepršavost, magiju, pa i tjeskobu sna oslanjajući se na samu snagu imaginacije
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
