Sjećate se ovih kioska? Jedan primjerak nalazi se u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku, a mi smo jednog pronašli u štinjanskoj luci

U njemu su se nekada prodavale novine i cigarete, u nekima se prodavalo povrće i cvijeće ili čak brza hrana. Vjerojatno nema onih, koji su živjeli u vrijeme bivše Jugoslavije, a da barem jednom nisu zastali kupiti nešto u ovom kultnom crvenom kiosku koji je svjetlo dana ugledao još daleke 1966. godine.

Dizajniran prije pola stoljeća

Jedan od kultnih kiosaka nalazi se u njuorškom muzeju moderne umjetnosti MOMA, jedan je primjerak lani postavljen na njujorškom Times Squareu, u okviru projekta "Times Square Transmissions 2021", i korišten kao DJ kabina za puštanje muzike, a jedan se nalazi - ni manje ni više - nego na ulazu u štinjansku luku kojom upravlja Luka Pula, u kojoj Kamen Pazin krca kamenje za izvoz.

Koliko smo doznali koristio se kao mjesto za čuvara, no sada je napušten.

Oronuo, devastiran i nekoliko puta prefarban još se uvijek opire zubu vremena. Bilo bi ga lijepo obnoviti i sačuvati.

Jugoslavenski kiosk K67, dizajnirao je poznati slovenski arhitekt i dizajner Saša J. Mächtig prije više od pola stoljeća.

Inovativnih, zaobljenih linija s velikim staklenim površinama i nadstrešnicom, bio je izrađen od stakloplastike. Njegovi modularni oblici dopuštali su mu spajanja i neograničene konfiguracije i varijacije, a kao potpuna novost na tadašnjem tržištu predstavlja jedno od kultnih obilježja jugoslavenskog industrijskog dizajna.

Iako ih je bilo i drugih boja - bijelih, narančastih, žutih i plavih, upravo crveni su promijenili tadašnju vizuru brojih gradova na području bivše države.

Do prestanka proizvodnje 1999. godine proizvedeno je oko 7.500 jedinica K67. Većina ih je ostala u Jugoslaviji, dio je izvezen u inozemstvo - između ostalog, u Poljsku, Japan, Novi Zeland, Keniju, Irak, bivši Sovjetski Savez i Sjedinjene Države.

Širom svijeta bili su prilagođeni za korištenje u rasponu od graničnih patrolnih postaja i kabina za prodaju karata za ski liftove do prodajnih mjesta i štandova brze hrane.

Nitko nije baš siguran koliko ih se još danas koristi ili koje su im druge vrste narodnih, improviziranih preinaka napravljene, ali među najvećim kvalitetama kioska je njihova beskrajna sposobnost iznenađenja, navodi se u radu posvećenom ovom malom arhitektonskom čudu "The Story of the 1960s Mass-Produced Modular Design That Actually Went into Production"

K67 u New Yorku/Twitter

Dokumentarni film o kultnom kiosku

Na temu ovog kioska priprema se i dokumentarni film, a njegovi autori zatražili su pomoć u dojavljivanju lokacija gdje se ovi kiosci dan danas nalaze. Znate li za kojega dojavite im na Facebook stranicu K67

- Tražimo kioske modela K67 Saše Mächtiga za istoimeni dugometražni dokumentarni film "Ｋ 67" koji produkcija More-Magnets stvara u suradnji s Temporama, kazao nam je Filip Filković, filmski redatalj i umjetnik dodajući da je dokumentarac još uvijek u ranoj fazi predprodukcije, a planirano snimanje je 2023. godine.

- Ovaj vječiti, višenamjenski model kioska urezan je u kolektivnu memoriju naroda s prostora bivše Jugoslavije, a ne dovodi do ideoloških podjela.

Kiosk je bio gotovo nevjerojatno adaptibilan te se vizualno prilagođavao različitim svrhama (od novinskog kioska, slastičarne u kvartu, prodavaonice povrća, stanice za žičare ili kućice za osiguranje ili policiju).

Znamo da ih još uvijek ima posvuda i tražimo ih, ali tu trebamo vašu pomoć. Ako ste ih vidjeli, znate gdje se nalaze (bilo oni u poljima, gradovima, uz obalu ili na smetlištu) javite nam se s informacijama: looking4k67@gmail.com, navode na svojim Facebook stranicama.

Na kraju, kako piše portal Klix jedan od primjeraka funkcionalnih kioska K67 i dalje se može naći u Berlinu, gdje je poznato turističko mjesto u kojem se nalazi najmanji restoran u gradu te u dalekoj Australiji gdje se koristi kao stanica za mjerenje kvaliteta zraka.

Pogledajte video o kiosku u New Yorku