Pred poslovnicom FINE u Puli red, kroz staklo provirujem, zaštitarka tipu ispred uzima mobitel i učitava COVID potvrdu. Isto to čini tipu iza njega. Nema zaštitnih rukavica, nema dezificijensa. Ulazim, ja sam na redu. Uručujem joj pisanu potvrdu o cijepljenju, tek toliko da sad ne pretražujem po mobitelu. Uzima, čita i vraća, vadim osobnu i postavljam je u razinu njenog lica. Ona pruža ruku da ju uzme, ja uzmičem.
- Ne dam vam osobnu u ruke, izvolite pogledati.
- Moram pogledati u vašu osobnu!
- Pa gledajte, ali je ne dirajte rukama.
- Ne vidim dobro, moram je sama pogledati.
- To nije moj problem, ne dam vam je u ruke.
- Onda nećete ući unutra.
- Onda zovite šefa.
- Nema šefa. Itd, bla bla bla ...
Dakle, da skratim. Čitavu smjenu ta zaštitarka čeprka po tuđim mobitelima, prevrće ih po rukama, bez zaštitnih rukavica, u FINI je frekvencija takva da na sat pored nje s COVID potvrdama prođe barem stotinu ljudi. I onda se pitamo kako se korona širi i kako ljudi umiru i čudimo se kako to, kako to? I nitko da se nađe upozoriti FINU da se COVID potvrde ne očitavaju tako da se mobiteli prevrću po zaštitarkinim nezaštićenim rukama.
Važno je da ona ima veliki pištolj u toku o boku i da na ulazu legitimira ljude. I procjenjuje ih onako ispod oka, kako je to milicija znala raditi. Još to pamtim i kad se takvo što desi, svi mi osigurači iskoče.
FINA - uvedite optičke čitače potvrda, zaštitari vam tamo nisu da bi legitimirali ljude!