Posjetili smo stanare u Pomeru, a oni su nam otkrili da su se u ovom malom mjestu u općini Medulin, poprilično snašli. Zatekli smo ih kako se nakon ručka i povratka iz Pule, odmaraju ispred kuće. Primijetili smo također da stanari održavaju kuću, redovito ju čiste, a neki od njih su nam se pohvalili svojim novim sobama s pogledom na pomersku valu
Posjetili smo stanare u Pomeru, a oni su nam otkrili da su se u ovom malom mjestu u općini Medulin, poprilično snašli. Zatekli smo ih kako se nakon ručka i povratka iz Pule, odmaraju ispred kuće. Primijetili smo također da stanari održavaju kuću, redovito ju čiste, a neki od njih su nam se pohvalili svojim novim sobama s pogledom na pomersku valu
Prošla su gotovo dva mjeseca od kada je većina stanara Samačkih stanova u Puli, nakon višemjesečne agonije, uspjela dobiti smještaj – i to u Pomeru. Premda ih je još nekolicina s nerješenim stambenim pitanjem, a o kojemu brine Grad, većina njih preseljena je nekoliko kilometara o Pule, zbog čega su isprva negodovali.
Naime, najveći problem predstavljale su im autobusne linije Pomer – Pula, koje su poprilično rijetke, svega ih je šest u danu, a primorani su svakodnevno ići u Pulu jer se ondje nalazi Pučka kuhinja.
Posjetili smo stanare u Pomeru, a oni su nam otkrili da su se u ovom malom mjestu u općini Medulin, poprilično snašli. Zatekli smo ih kako se nakon ručka i povratka iz Pule, odmaraju ispred kuće. Primijetili smo također da stanari održavaju kuću, redovito ju čiste, a neki od njih su nam se pohvalili svojim novim sobama s pogledom na pomersku valu.
Ivan Petrović nam je ispričao da je prezadovoljan i da mu je u novom smjetaju sve bolje nego u bivšem. Sam održava prostor, a s cimerom Ivom Jelić se dobro slaže.
- Upoznao sam puno novih ljudi koji žive u ulici i s njima se sprijateljio. Cimer i ja uživamo ovdje, govori.
Ivan Jandrlić u Samačkim je stanovima živio 25 godina, a kazao nam je da se na ovaj novi smještaj u Pomeru priviknuo.
- Smještaj mi odgovara, ali mi se ne sviđa sve drugo. Prijevoz je loš, ne možeš ići u Pulu kada to trebaš, nego samo kada vozi bus, a to je jako rijetko. Napomenuo bih da u ovom mjestu nema ni jedne trgovine. Cimer i ja se izmjenjujemo – jedan dan od ide u pučku kuhinju u Pulu, a drugi dan ja. Naporno nam je tako stalno putovati, kaže.
Miroslav Vujnić također je preko dvadeset godina živio u samačkim stanovima, kazao nam je da se lijepo prilagodio novom prostoru koji je, kako kaže, puno ljepši nego onaj u kojem je živio u Puli. Iako mu je svakodnevni put u Pulu naporan kaže da je svjestan da ne može svaki smještaj biti savršen.
- Malo jest nezgodno svaki dan ići u Pulu na ručak, ali prilagodili smo se. Ipak, ne znamo kako će biti kada zahladi, lako je sada preko ljeta. Svaki smještaj ima svoje prednosti i mane pa tako i ovaj. Ovdje sobe jesu ljepše i uređenije, ali svatko ima cimera, a opet, imamo odvojene wc-e za razliku od starog smještaja, kazao nam je Miroslav Vujnić.
Vlasnik smještaja Mladen Ninković jedini se ponudio za primanje stanara, i iako je kuću na prodaju stavio još prije tri godine, a ugovor s Gradom o smještaju stanara ističe krajem sljedeće godine, nema ništa protiv produljenja ugovora.
- Meni ne smetaju, vidim da im je u kući dobro i što se mene tiče, mogu tamo ostati koliko god bude trebalo, kaže Ninković.
Ovaj koncert nije bio samo glazbeni događaj, već i susret kozmopolitskog duha, tolikom potrebnog ovom gradu koji u tom smislu pamti bitno bolje dane * Vrhunac večeri dogodio se u obradi Princeove "Sign O’ The Times", u sedmominutnoj funky groove 'bombi', mantričnoj i plesnoj. Nagli prekid u sredini pjesme, nakon kojeg se suptilna mantra vratila u razuzdanijoj formi, izazvala je oduševljenje publike kao na rave partyju
Pulska hotelska kompanija dosad nije reagirala na prozivke
Mama me prvi put dovela u Arenu na film. Sjedili smo dolje u parteru desetak metara udaljeni od kućice u kojoj je tata radio kao majstor tona. Uvijek kad bi u svečanu ložu dolazio Tito, gledao sam ga iz velike blizine... Ali mene je najviše zanimalo što moj tata radi. I tako je krenulo s tehnikom. Tata je radio sve, od igle do lokomotive * Bilo je 4.15 ujutro, sviće zora i kolega je na projektoru poštimao zadnju sliku za 3D. Sa svih pozicija u Areni se mogao vidjeti 3D efekt. Baš smo bili na svjetskoj razini. Usput, nećeš vjerovati, tada sam pogledao u nebo i vidio svemirsku stanicu u Zemaljskoj orbiti
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
