Posjetili smo stanare u Pomeru, a oni su nam otkrili da su se u ovom malom mjestu u općini Medulin, poprilično snašli. Zatekli smo ih kako se nakon ručka i povratka iz Pule, odmaraju ispred kuće. Primijetili smo također da stanari održavaju kuću, redovito ju čiste, a neki od njih su nam se pohvalili svojim novim sobama s pogledom na pomersku valu
Posjetili smo stanare u Pomeru, a oni su nam otkrili da su se u ovom malom mjestu u općini Medulin, poprilično snašli. Zatekli smo ih kako se nakon ručka i povratka iz Pule, odmaraju ispred kuće. Primijetili smo također da stanari održavaju kuću, redovito ju čiste, a neki od njih su nam se pohvalili svojim novim sobama s pogledom na pomersku valu
Prošla su gotovo dva mjeseca od kada je većina stanara Samačkih stanova u Puli, nakon višemjesečne agonije, uspjela dobiti smještaj – i to u Pomeru. Premda ih je još nekolicina s nerješenim stambenim pitanjem, a o kojemu brine Grad, većina njih preseljena je nekoliko kilometara o Pule, zbog čega su isprva negodovali.
Naime, najveći problem predstavljale su im autobusne linije Pomer – Pula, koje su poprilično rijetke, svega ih je šest u danu, a primorani su svakodnevno ići u Pulu jer se ondje nalazi Pučka kuhinja.
Posjetili smo stanare u Pomeru, a oni su nam otkrili da su se u ovom malom mjestu u općini Medulin, poprilično snašli. Zatekli smo ih kako se nakon ručka i povratka iz Pule, odmaraju ispred kuće. Primijetili smo također da stanari održavaju kuću, redovito ju čiste, a neki od njih su nam se pohvalili svojim novim sobama s pogledom na pomersku valu.
Ivan Petrović nam je ispričao da je prezadovoljan i da mu je u novom smjetaju sve bolje nego u bivšem. Sam održava prostor, a s cimerom Ivom Jelić se dobro slaže.
- Upoznao sam puno novih ljudi koji žive u ulici i s njima se sprijateljio. Cimer i ja uživamo ovdje, govori.
Ivan Jandrlić u Samačkim je stanovima živio 25 godina, a kazao nam je da se na ovaj novi smještaj u Pomeru priviknuo.
- Smještaj mi odgovara, ali mi se ne sviđa sve drugo. Prijevoz je loš, ne možeš ići u Pulu kada to trebaš, nego samo kada vozi bus, a to je jako rijetko. Napomenuo bih da u ovom mjestu nema ni jedne trgovine. Cimer i ja se izmjenjujemo – jedan dan od ide u pučku kuhinju u Pulu, a drugi dan ja. Naporno nam je tako stalno putovati, kaže.
Miroslav Vujnić također je preko dvadeset godina živio u samačkim stanovima, kazao nam je da se lijepo prilagodio novom prostoru koji je, kako kaže, puno ljepši nego onaj u kojem je živio u Puli. Iako mu je svakodnevni put u Pulu naporan kaže da je svjestan da ne može svaki smještaj biti savršen.
- Malo jest nezgodno svaki dan ići u Pulu na ručak, ali prilagodili smo se. Ipak, ne znamo kako će biti kada zahladi, lako je sada preko ljeta. Svaki smještaj ima svoje prednosti i mane pa tako i ovaj. Ovdje sobe jesu ljepše i uređenije, ali svatko ima cimera, a opet, imamo odvojene wc-e za razliku od starog smještaja, kazao nam je Miroslav Vujnić.
Vlasnik smještaja Mladen Ninković jedini se ponudio za primanje stanara, i iako je kuću na prodaju stavio još prije tri godine, a ugovor s Gradom o smještaju stanara ističe krajem sljedeće godine, nema ništa protiv produljenja ugovora.
- Meni ne smetaju, vidim da im je u kući dobro i što se mene tiče, mogu tamo ostati koliko god bude trebalo, kaže Ninković.
Moramo preuzeti individualnu odgovornost. I osobama koje su u različitim životnim poteškoćama, pa tako i u usamljenosti, uvijek, treba pružiti podršku, empatiju i razumijevanje. Treba čuti te ljude, jer to je važno. I treba imati poštovanje prema toj boli, poručuje pulska psihologinja Sanja Matijaš
Stella Ambrosi, koja je s mužem u domu, kaže nam da je u jednoj knjizi pročitala da smrt ne postoji. "Pisalo je ovako: Dok je čekaš, nje nema, a kad dođe, nema više tebe. I toga se držim", kaže ona * Jedan se par oženio u domu, ali su mi rekli da nikome ne govorim, ali malo-pomalo se saznalo. Oni su živjeli svatko u svojoj sobi, a tako je živio još jedan par, nažalost isto su pokojni, veli radna terapeutkinja Loredana Macan koja radi u Domu 35 godina
Ovogodišnje izdanje Revije tijekom tri dana prikazalo je 27 filmova u natjecateljskom programu, odabranih između 172 prijavljena naslova. U konkurenciji su bili igrani, dokumentarni, animirani i eksperimentalni filmovi, a selekciju programa potpisuju Sunčica Ana Veldić, Marija Krstanović i Ante Storić. O nagradama je odlučivao stručni žiri u sastavu Veljko Popović, Tin Žanić i Oriana Kunčić
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
