(FOTO/VIDEO) Iza brenda 'Handmade Istria' kriju se vrijedne ruke pulskog Argentinca Emanuela Pereyre: "Meni je Istra divna inspiracija"

Plavo-bijele vaze s mediteranskim motivima, skulpture boškarina od crne gline, rakljanski lonci, ali i teksturirane slike ukrašene zlatnim ili bakrenim listićima kao stvorene za ukrašavanje modernih vila - miks tradicionalnog i modernog izričaja....  Sve je to dio brenda Handmade Istria, iza kojeg stoje vrijedne ruke  Emanuela Pereyre mladog umjetnika koji je 2018. godine u Pulu stigao iz daleke Argentine, domovine nogometa, tanga i najboljih steakova.

S Emanuelom i njegovim prijateljem i poslovnim partnerom Predragom Ninićem razgovarali smo u malom, simpatičnom keramičkom atelijeru na Gregovici.

U Puli sam zavolio more i naučio plivat

Predrag je, nakon što je nekoliko godina živio u Kanadi odlučio proputovati Južnu Ameriku uzduž i poprijeko. U Argentini je, netom prije povratka u rodnu Pulu, upoznao Emanuela i pozvao ga da dođe posjetiti Istru. 

- Doista sam došao i oduševio se Istrom, njenom ljepotom koja me svaki dan inspirira, veli Emanuel navodeći da Istra u nekim stvarima slična njegovoj rodnoj Argentini, posebice po svom opuštenom načinu života, no u mnogima se i razlikuje.

Predrag i Emanuel s roditeljima

Kako doznajemo rođen je, kako on veli "na selu" (za naše prilike u gradu jer njegovo "selo" ima deset tisuća stanovnika) u pokrajini Cordoba, u samom središtu Argentine. Dio je to bogat prirodnim ljepotama poput planina i rijeka, ali i španjolskim kolonijalnim naslijeđem.

No, jako je daleko od mora. Stoga je tek ovdje zavolio more i naučio plivati, smije se Emanuel. 

- Kada sam tek stigao upisao sam prvo školu hrvatskog jezika da se mogu snaći. Zajedno smo otvorili obrt za dubinsko čišćenje, no tu sezona rada traje 5, 6 mjeseci pa sam tražio kako si ispuniti vrijeme i tako došao do Igora Fabrisa i Art studija gdje sam počeo stvarati keramiku u njegovom atelieru u Rojcu.

Iz umjetničke obitelji

Oduvijek sam znao da nešto umjetničko "čuči" u meni jer dolazim iz umjetničke obitelji; tata svira gitaristu, mama svira i pjeva. Izgleda da je to samo trebalo izaći iz mene, jer kada sam počeo stvarati u glini u potpunosti sam se pronašao, veli nam Emanuel miješajući još uvijek hrvatski i engleski jezik. 

Priznaje nam da mu je hrvatski dosta težak za savladati pa, iako sve razumije, ponekad mu je teško pronaći riječ kojom bi se točno izrazio.

No, moramo ga pohvaliti, priča ipak odlično.

Njegov se rad može podijeliti na tri ciklusa; u prvi spadaju keramičke skulpture koje ručno izrađuje i potom peče, druga se odnosi na reljefnu umjetnost odnosno slike za dekoraciju interijera koje izrađuje s pamukom ili gipsom i ukrašava posebnom tehnikom lijepljenja zlatnih listića.

 - U zadnje vrijeme krenuo sam stvarati posebnu liniju suvenira posvećenih Istri jer sam sam primjetio da ponuda nije velika, posebno što se tiče ručno rađenih proizvoda. Od prirodnog cementa izrađujem male personalizirane držače svjećica, pladnjeve i ukrasne tanjure na kojim se, po želji, posebnim strojem ispisuje neki natpis, ime... Na to se dodaju pigmenti, premazuje i finalni proizvod turistima ostaje kao trajan i originalan podsjetnik na grad koji su posjetili, veli nam Emanuel. 

Predrag, kako sam veli njegov "pomoćnik" dodaje da ovakve poklončiće puno kupuju i vlasnici vila i apartmana kao darove zahvalnosti za svoje goste, a sada su se fokusirali i na vjenčanja te na izradu proizvoda koji se mogu darovati gostima na svadbama, ali i poklon paketa za rođendane, krstitke...

Naš sugovornik napominje da jako voli upravo keramiku jer voli stvarati korisne stvari koje traju, a upravo glina nudi mnoštvo izričaja.

Trenutno tako osmišljava suvenir posvećen Areni, a velika bi mu čast bila kada bi takav bio ponuđen turistima u suvenirnici u pulskom amfiteatru. 

Priznajući da se izradi suvenira okrenuo i iz praktičnih razloga navodi da se jako trudi donijeti nove dizajne, uvijek minimalističkog i sofisticiranog izgleda, a svaki se proizvod radi ručno i u njega je uloženo i puno truda i vremena.

Teško je živjeti od umjetnosti

- Znam da je jako teško živjeti samo od umjetnosti. To je proces koji zahtijeva vrijeme. Nekada cijelu noć provedem u studiju, smišljajući neki dizajn proizvoda. Onda sve to testiram, sam izrađujem, pakiram... puno je tu truda i posla. Stoga me ponekad ljuti kada u dućanima vidim jako jeftine proizvode koji se na traci proizvode u dalekim zemljama poput Kine. No, na svakom je kupcu da odluči želi li tu dodanu vrijednost, malo više platiti za ruke i trud umjetnika koji stvara unikatne proizvode, navodi ovaj mladi Argentinac s pulskom adresom.

Za sada mu, priznaje, dobro ide. Ljudi su prepoznali njegove proizvode i rado ih kupuju na sajmovima koje posjećuje, ali i putem društvenih mreža, a ponajviše Instagrama.

U razgovoru o razlikama dvije zemlje, Emanuel navodi da su u Istri ljudi jako gostoljubivi, no ipak malo hladniji nego u Argentini.

 - Tamo smo, ne znam kako objasniti, topliji, volimo dodir... Svi se prilikom susreta puno grle, ljube, familije su jako povezane. Kod nas je, kao i kod vas, sve jako opušteno, i mi imamo riječ za "fjaku", ali ste vi ipak mrvicu hladniji, volite svoj privatni prostor.

To kod nas kao da je postoji, priznaje nam Emanuel.

Umjesto kave - čaj mate pije se posvuda

Dok razgovaramo Emanuel nam priprema mate. Popularan duž Latinske Amerike, mate čaj se radi namakanjem suhih lišća mate biljke, Ilex paraguariensis, u posebnim mate ili cuia posudama.

Ne toči se u čaše već pije direktno iz njih kojih, kroz bombillu, tradicionalnu slamku od srebra s rupicama na dnu koja služi i kao žlica. 

- To je naš običaj. Mi pijemo mate, ne idemo kao vi "na kavu". Društvo ga ispija ovako za stolom, u krug, ali on se zapravo pije stalno i posvuda. Gotovo da nemate osobu koja na cesti hoda bez termosice s mate čajem. Kad sretnete prijatelja, srdačno se zagrlite, otvorite svaki svoju termosicu, porazgovarate uz čaj i krenete dalje. Takvi smo mi Argentinci, smije se.

A mate je - moram priznati - meni ipak prejak. Ima snažan biljni okus i tradicionalno se radi bez šećera pa je i gorak.  

Kad smo već kod pića, pitamo ga kako mu se sviđa istarska kuhinja. 

- Odlična je, ovdje sam se naučio na plodove mora, a najviše volim kalamare. U Argentini jedemo jako, ali jako puno mesa. Govedina je prvi izbor, i jedemo sve, ne samo stejkove. A oni su neusporedivi, meki kao maslac, priča nam.