Evo važnog komentara iz Istarske županije
ISTARSKA ŽUPANIJA 16.08.2024 13:39
Smatramo pozitivnim u prvom redu konstruktivne napore uložene u izradu pravilnika koji pobliže definiraju procese i metodologiju održivog upravljanja turizma u Republici Hrvatskoj, nastavno na novi Zakon o turizmu ZOT koji je na snazi od početka ove godine. Prije komentiranja sadržaja pravilnika, kao početnu točku bismo željeli postaviti ključne komentare i detektirane probleme u Pravilniku o pokazateljima održivosti a to su: Problemi i prijedlozi potencijalnih rješenja:
1. Prostorna održivost: Ukupni broj kreveta po hektaru izgrađenog zemljišta te ukupni broj kreveta u odnosu na broj lokalnog stanovništva moraju biti OBVEZNI i OSNOVNI POKAZATELJI ODRŽIVOSTI i statistike u svim tipovima smještajnih objekata (komercijalnim i nekomercijalnim), broj kreveta mora biti uključen u obavezne osnovne indikatore prostorne održivosti propisane čl. 14 Zakona o turizmu (Održivo upravljanje prostorom) i čl. 8. te vezanog priloga III Pravilnika o pokazateljima za praćenje razvoja i održivosti turizma. Informirano upravljanje razvojem turizma mora biti utemeljeno na točnim informacijama o kapacitetima turističkih kreveta u svim kategorijama turističkog smještaja raščlanjeno po svim vrstama objekata.
U Republici Hrvatskoj u turističkim T zonama u svim Hotelima je smješteno ukupno 163.816 kreveta a u svim Kampovima u RH smješteno je ukupno 253.841 kreveta. Nasuprot tome, u stambenim S zonama smješteno je ukupno 1.500.000 turističkih kreveta, od čega je 666.000 turističkih kreveta smješteno u tzv. nekomercijalnom privatnom smještaju.
Takav smještaj, osim što čini direktnu konkurenciju kategoriziranom privatnom smještaju u domaćinstvima u tim istim stambenim zonama, predstavljen je u brojkama koje okupiraju stambene kapacitete u stambenim zonama te ih stavljaju u funkciju turizma bez ikakve kategorizacije. Problem koji nastaje u prostoru novogradnjom kapaciteta koji uopće nisu kategorizirani, i u kojima ne živi lokalno stanovništvo, a koriste se isključivo za turizam- tzv. Nekomercijalni privatni smještaj (više od 666 tisuća kreveta), te predstavljaju čiste turističke kapacitete u destinacijama koji se nalaze u stambenim zonama i koji bi trebali u prvom redu biti namijenjeni stanovanju.
Takvih kapaciteta ima više nego svih kategoriziranih kapaciteta u privatnom smještaju u domaćinstvima u Republici Hrvatskoj. Iznajmljivači koji su kategorizirani uredno plaćaju sva davanja i prijavljuju svoje goste/turiste koji u tim objektima noće, za razliko od vlasnika nekomercijalnog smještaja koji ne plaćaju turističku pristojbu iako je zakonom i za njih propisana obveza prijave svih gostiju.
U Republici Hrvatskoj se trenutno 70 % turističkih kreveta (1.500.000) nalazi u privatnom smještaju- u stambenim zonama. Od toga se u nekategoriziranom nekomercijalnom smještaju nalazi preko 666.000 kreveta, a 669.000 kreveta je kategorizirano za smještaj u domaćinstvu.Za usporedbu, u svim Hotelima u Republici Hrvatskoj imamo ukupno 164.000 kreveta. Brojka od 666.000 turističkih kreveta i te kako je važna i mora biti uzeta u obzir kroz indikator prostorne održivosti po hektaru izgrađenog građevinskog zemljišta u odnosu na broj lokalnog stanovništva po hektaru izgrađenog građevinskog zemljišta.
2. Ekološka održivost: Vezano za potrošnju vode- problem definiranja "Općeg stanovništva destinacije" u kontekstu lokalnog stanovništva destinacije i turista koji borave u nekomercijalnom smještaju, za koji se ne razumije di ćemo ga ubrajati.
Nekomercijalni smještaj nije i ne može biti svrstan pod „Opće stanovništvo destinacije“ jer se radi o klasičnim turističkim krevetima i turistima u destinaciji a ne o lokalnim stanovnicima. Nekomercijalni privatni smještaj u pojedinim destinacijama premašuje ukupni broj kreveta u komercijalnom privatnom smještaju, i kao takav mora biti uzet u obzir u okolišnim indikatorima održivosti.
Ne može lokalno stanovništvo destinacije odgovarati za povećani opseg smeća koji se generira u "kućanstvima" u glavnoj špici turističke godine na način da se turiste nekomercijalnog smještaja svrsta pod "opće stanovništvo destinacije". Kod gospodarenja otpadom treba razlikovati kućanstva u kojima trajno živi lokalno stanovništvo cijele godine od nekomercijalnog smještaja koji se puni sezonski i koji vrši povećani pritisak na komunalnu infrastrukturu, a nije lokalno stanovništvo destinacije.
Vezano za komunalni otpad - Nekomercijalni turistički kreveti i komunalni otpad tih turista ne spada u količinu otpada koje generira „stanovništvo destinacije“ nego se i tu radi o turistima i stvaranju dodatnog komunalnog otpada u destinacijama od strane turista a ne lokalnog stanovništva, koji mora biti kao takav biti pravilno evidentiran.
3. Društvena održivost- Razdvajanje lokalnog stanovništva destinacije od turista iz nekomercijalnog turističkog smještaja: Nekomercijalni smještaj NIJE lokalno stanovništvo destinacije niti čisti turistički kapaciteti smiju biti svrstani pod „Opće stanovništvo destinacije“.
Opće stanovništvo destinacije može biti samo lokalno stanovništvo koje živi u jedinicama lokalnih i područnih (regionalnih) samouprava određene destinacije, bez obzira na državljanstvo. Svi oni koji nisu lokalni stanovnici destinacije mogu biti jedino turisti u toj destinaciji, bez obzira borave li u komercijalnom ili nekomercijalnom smještaju.
Kategorija turista mora biti obuhvaćena indikatorima prostorne i društvene održivosti putem broja turističkih kreveta u odnosu na lokalno stanovništvo destinacije. Brojka turističkih kreveta u RH 666.645 lako je dostupna iz sustava eVisitor, te se vrlo lako može staviti u korelaciju sa brojem lokalnog stanovništva u pojedinim destinacijama.Procjene su da je u nekom područjima ta brojka i znatno veća, jer nisu svi nekomercijalni kapaciteti u privatnom smještaju ni prijavljeni u sustav eVisitor, iako bi morali biti. Moramo zaštititi naše male privatne iznajmljivače- domaćine od nelojalne konkurencije nekategoriziranih turističkih kapaciteta u tim istim stambenim zonama.
Informirano upravljanje razvojem turizma mora biti utemeljeno na točnim informacijama o kapacitetima turističkih kreveta u svim kategorijama turističkog smještaja raščlanjeno po svim vrstama objekata.U republici Hrvatskoj u turističkim T zonama (Hoteli i Kampovi) smješteno je ukupno 417 000 turističkih kreveta dok je u stambenim S zonama smješteno ukupno 1 500 000 turističkih kreveta, od čega je 666 000 u nekomercijalnom smještaju!
Udio turističkih kreveta u ukupnom smještaju u Republici Hrvatskoj izražen u postocima na dan 8.7.2024.g. iznosi:
1. Hoteli- Turističke zone, komercijalni smještaj 9,41% (163.816 kreveta)
2. Kampovi- Turističke zone, komercijalni smještaj 13,12% (253.841 kreveta)
3. Privatni smještaj/Domaćinstva – Stambene zone, privatni komercijalnismještaj kod fizičkih osoba-građana rezidenata i nerezidenata (apartmani i kuće za odmor) 34,38% + 0,25% OPG (669.883 kreveta)
4. Ostali ugostiteljski objekti za smještaj u stambenim zonama, privatni komercijalni smještaj kod poslovnih subjekata firmi/pravnih osoba u objektima namijenjenim za stanovanje u stambenim zonama (apartmani i kuće za odmor) 8,36% (155.581)
5. Privatni smještaj/Nekomercijalni smještaj- nekomercijalni turistički kreveti u privatnom nekomercijalnom smještaju u stambenim zonama 34,47% (666.645) Republika Hrvatska ima na dan 8.7.2024.g. ukupno evidentirano 1.934.101 osnovnih turističkih kreveta.
Iz statistike je evidentno da je u Republici hrvatskoj u Turističkim zonama (T Zonama) u svim Kampovima i Hotelima u RH ukupno smješteno 22,53% turističkih kreveta dok je u privatnom smještaju u Stambenim zonama (S zonama) namijenjenim stanovanju ukupno smješteno 77,46% turističkih kreveta.
Također je evidentno da turistički kreveti u Nekomercijalnom smještaju u Republici Hrvatskoj zauzimaju 35% udjela u ukupnim turističkim smještajnim kapacitetima, sa simboličnom brojkom od 666 tisuća kreveta, te da su u određenim područjima premašili i ukupne smještajne kapacitete kategorizirane u domaćinstvima.
Za turiste u nekomercijalnom smještaju također postoji propisana obveza uplate turističke pristojbe sukladno članku 4. Zakona o turističkoj pristojbi (Narodne novine br. 52/2019, 32/2020, 42/2020) a ti su kreveti turistički kapaciteti. Kada se ti isti kapaciteti budu dali u najam za stanovanje ili kada se vlasnik ili druga osoba trajno nastani u tim kapacitetima, oni će postati lokalno stanovništvo destinacije.
Cilj svake destinacije je da se izgradnjom novih objekata u prostoru omogući povećavanje broja lokalnog stanovništva, te da se domaćini-iznajmljivači koji imaju kategorizaciju za pružanje usluga smještaja u domaćinstvu adekvatno zaštite od te nelojalne konkurencije u stambenim zonama. Trenutno se u stambenim zonama događa masovna ekspanzija nekategoriziranih turističkih kapaciteta, u vlasništvu nerezidenata u tzv. nekomercijalnom smještaju.
Takve kapacitete kupuju osobe koje nisu lokalni stanovnici destinacija, po cijenama koje si lokalno stanovništvo destinacija ne može priuštiti- i to je veliki društveni i prostorni problem. Takav razvoj i neodrživo upravljanje prostorom mora biti pravilno evidentirano u obaveznim indikatorima prostorne održivosti, u cilju informiranog upravljanja razvojem turizma.
Te se činjenice ne smiju ignorirati pri donošenju ovog Pravilnika, popisa i metodološke tablice Obveznih pokazatelja održivosti u RH, ako imamo za cilj informirano upravljanje razvojem turizma. Potrebno je jasno razgraničiti kategoriju „lokalnog stanovništva“ destinacije od kategorije „turista“ u nekomercijalnom smještaju, te usmjeriti fokus na ukupni broj svih turističkih kreveta (u komercijalnom i nekomercijalnom smještaju) u odnosu na ukupni broj stanovnika destinacije kao indikator prostorne održivosti.
Sve što gradnjom nastane u prostoru, u prostoru trajno i ostaje, te mora na pravilan način biti evidentirano u obveznim pokazateljima održivog upravljanja prostorom, jer se time u bitnome utječe na sve ostale indikatore održivosti, kao i na upravljanje cjelokupnim održivim turizmom u destinacijama i informiranog upravljanja razvojem turizma.