Jaz među stanovnicima Istre sve je dublji. Dio njih dobro, dapače odlično, živi od turizma. Vile s bazenima i apartmani samo se množe.
S druge su strane oni - nevidljivi. Siromašni, potlačeni, socijalno ugroženi, ranjivi...
Svakodnevno svjedočimo kako dio njih prebire po kantama skupljajući boce. Pedeset po pedeset lipa u zamjenu za koju kunu da kupe nešto što im treba.
Topli obrok, budimo realni (barem jedan dnevno) svatko od ugroženih vjerojatno ima u Pučkoj kuhinji ili Prihvatilštu za beskućnike, no da im ne treba sigurno ne bi kopali po kontejnerima, zar ne?
Fotografija koja je jučer snimljena u samom centru Pule u isto je vrijeme i lijepa i tužna: netko je svoje plastične boce - umjesto da ih baci ili sam odnese u trgovački centar - spremio u vrećicu i zakačio za vrata. Da ih uzme netko kome su potrebn(ije) bez da prebire po smeću.