JELKA IZ VODNJANA U 22 GODINE UDOMILA JE 36 DJECE: "Iako su odrasli, još uvijek mi dolaze i još uvijek su moji"

Danas je u Kinu Valli povodom Međunarodnog dana obitelji održana tribina "Odgoj na drugi način - promocija udomiteljstva u Istri". Tom su prilikom predavanja održali brojni stučnjaci, predstavnici socijalne skrbi, ali i udomitelji koji su podijelili svoja iskustva.

Razgovarali smo s Jelkom Vukelić koja se udomiteljstvom bavi već 22 godine, a kroz njezin je dom prošlo čak 36 djece.

U Vodnjan je došla prije 35 godina, a na udomiteljstvo se odlučila kada joj je rovinjska udruga OAZA predložila udomljavanje djece koje je u tom trenutku bilo jako puno i trebala su obitelj i skrb. Nakon što je prijedlog prihvatila, prošla nekoliko edukacija za udomitelje i ispunila sve zahtjeve za udomiteljstvo, stigla su i prva dječica. Tako ih je kroz naredne godine pa do danas kod Jelke bilo čak 36-ero.

- Djeca su dolazila u razmacima, od kojih ih je sedam bilo za stalno. Iako su oni svi odrasli, još uvijek mi dolaze i još uvijek su moji. Danas rade, imaju svoje stanove i obitelji, ali mi se uvijek vraćaju. Meni je glavni interes bio da dijete primim jer sam u tome uživala i predala im se cijela, tako da sam sve ove godine provela odgajajući i brinući o djeci, kazala nam je.

Tužne sudbine nevine dječice

Sva udomljena djeca dolazila su iz izrazito teških životnih situacija i disfunkcionalnih obitelji. Kako nam je kazala Jelka, svi su došli jadni i brižni i očajnički im je trebala pomoć.

- Najteže mi je bilo kada je došao jedan dvogodišnji dječak s ozlijeđenim nožnim prstićima, a liječnik mi je kazao da je boravio u premalenoj obući i nije bilo izuvan te da su mu zato prstići pocrnili i slijepili se jedan uz drugoga. Mjesec dana sam ga njegovala, nosio je samo čarapice pa su se i prstići vratili u normalno stanje, ispričala nam je.

Kod nje su najdulje bili Ivan i David i to pune 22 godine. Odškolovali su se i danas rade, a priča nam oni  svaki slobodan trenutak koriste kako bi ju posjetili.

Sin nastavlja majčinim stopama

Jelka ima troje svoje djece i četvero unučadi, a njezin 26-godišnji sin Nikola također se odlučio na udomiteljstvo.

- Imao se četiri godine kada je došlo prvo dijete i sve ove godine proveli smo jako sretni i što je najvažnije – mama nas je sve tretirala jednako. Moja uloga brata prema toj djeci i bratska ljubav pomogla im je da imaju osobu na koju se mogu osloniti i kojoj se mogu povjeriti, ispričao nam je Nikola, a Jelka se nadovezala da Nikola nikada sam nije pojeo čokoladu, a da ju nije podijelio s drugima.

- Kao majka nisam pravila razlike između svoje biološke djece i udomljene. Preporučila bih svima zainteresiranima da udomljavaju djecu. Vi ne znate kolika je to radost. Ljubav koju sam imala, uvijek sam im pružala, a to je nešto što ne možeš kupiti, već zaraditi davanjem dugome i to je sve ove godine bila moja vodilja. Stara sam, muž mi je umro krajem prošle godine, a djeca koja mi se vraćaju često mi znaju reći „Da se nisi usudila umrijeti! Nemoj, ti si naša majka, ako ti umreš, ja neću imati nikoga“, ispričala nam je.

Pavita Jelinčić, predstavnica socijalne skrbi, na tribini je govorila o značaju i potrebi razvoja udomiteljstva u kontekstu zaštite djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, a uz nju i predstojnica Podružnice Obiteljski centar, Ines Puhar. Mladen Kosanović, klinički psiholog iz Doma za djecu Pula govorio je o edukaciji udomitelja, stručnoj podršci udomiteljima i udomljenoj djeci, a Kristina Pauro, psihologinja CZSS Pula, govorila je o udomiteljstvu, djelatnosti CZSS-a, načinima kako se postaje udomitelj, statističkim pokazateljima i propisima.

Na tribini je prikazan i dokumentarni film Danila Lole Ilića "Odgoj na drugi način", snimljen s ciljem promocije i razvoja udomiteljstva u Istri.

"Cilj udomiteljstva je pružanje pomoći i ljubavi djeci, a ne zarada"

Edi Jelić student je pete godine Učiteljskog studija u Puli, a njegovi roditelji također su udomitelji. Upravo je to iskustvo utjecalo na njegovo obrazovanje pa tako piše diplomski rad na temu udomljavanja i posvajanja djece.

Ispričao je da svaki dan provodi vrijeme s tom djecom, idu u šetnje, čita im priče i kako kaže, to su uspomene koje će im zauvijek ostati, ali i pomoći u daljnjem životu. Osvrnuo se i na financijska sredstva naglasivši da, kada se na kraju mjeseca ona zbroje – budu poprilično velika, što ostavlja dojam da se od udomiteljstva može dobro zaraditi. No, naglasio je da svatko tko se zbog zarade odluči na udomiteljstvo – brzo od toga i odustane.

- Ljubav i pažnja ne mogu se kupiti novcem, svatko onaj kome je zarada na prvome mjesto, brzo odustane od udomiteljstva, a oni koji istinski žele pomoći toj djeci, ostanu i teško da se time prestanu baviti, ispričao je Edi.