Tradicionalna proslava Praznika rada na Zlatnom rtu u Rovinju ove je godine umjesto u znaku zajedništva i opuštenog druženja, završila kao glavna tema društvenih mreža, i to ne zbog vremena, glazbe ili gužve, već zbog graha koji je izostao.
Naime, na "zlatnom" su se besplatno dijelile sardele na savor (poklon Grada), dok je porcija ćevapčića bila u ponudi po cijeni od 11 eura. No, upravo je nedostatak graha, jela koji mnogi povezuju s prvomajskom tradicijom potaknulo lavinu komentara i rasprava, pa čak i političkih prepucavanja.
Osobno, vrhunac priče dogodio se kada mi je postavljeno pitanje s dozom nostalgije: sjećam li se, kao starija sugrađanka, vremena kada se grah dijelio na Zlatnom rtu?
Priznajem, prvo me "zatekla" riječ starija, a potom i vlastito nejasno sjećanje. U trenutku sam se zapitala je li graha doista bilo ili me pamćenje pomalo izdaje! No, svejedno je, nisam mu nikad pridavala osobitu pažnju.
Kako god da bilo, rasprava o grahu pokazala je koliko su očekivanja i tradicija duboko ukorijenjene u lokalnu svakodnevicu. Jer, ako je izostanak jednog lonca fažola (s ili bez kobasice) dovoljno da podijeli grad, onda možda i nije riječ samo o hrani, nego i o simbolima koje s njim vežemo.
U svakom slučaju, dobra je vijest da je, barem zasad, grah bio najveći problem Rovinja. Bilo bi dobro da na grahu i ostane!