Bivši učenici pulske Tehničke škole ovih su se dana ujedinili u nakani da pomognu svom nekadašnjem profesoru povijesti Tomislavu Mamiću u vrlo skupocjenom liječenju, a nakon što mu je dijagnosticirana teška bolest odumiranja očnih živaca.
"Uvijek je bio tu za nas"
Naime, u svrhu liječenja profesor Mamić mora odlaziti u Zagreb na injekcije koje koštaju 5.700 kuna svaka. Kad je za to čula njegova bivša učenica Karin Benazić, odmah je odlučila profesoru koji je, kako nam govori, uvijek bio tu za svoje učenike, uzvratiti istom mjerom.
Karin Benazić, Izvor: Facebook
- Ja sam završila srednju školu prije dvanaest godina, ali ostala sam svo vrijeme u kontaktu s profesoricom matematike,
Vilmom Vičić. Nas dvije se često čujemo i popijemo kavu. Otkako mi je baka umrla, prije šesnaest godina, profesorica Vilma mi je kao druga baka. Od nje sam saznala da je profesor Mamić loše. Oni su inače susjedi u Škatarima. I odmah sam sjela u auto i otišla do njih, pojašnjava nam Benazić.
Tada je doznala sve o njegovom trenutnom stanju. Naime, omiljeni pulski profesor na jedno oko ima svega dvadeset posto vida, a na drugo nešto malo više. Izgubio je na težini i ne osjeća se nimalo dobro.
Benazić je, čuvši sve to, napisala status na svom Facebook profilu u kojem poziva sve njegove bivše učenike da financijski potpomognu liječenje Mamića, a s obzirom na to da lijekovi koji su mu nužni nisu pokriveni od strane HZZO-a. Činjenica da je njezin status podijeljen nekoliko stotina puta, govori sama za sebe.
Profesor koji je odgojio brojne zahvalne generacije
- On je nama uvijek pomagao i sad moramo mi njemu. Za njega me vežu samo lijepe uspomene. Kad si u pubertetu i kad te lupaju hormoni, treba ti netko tko te zna staviti na pravi put i imati obzira za tebe. To je nama bio naš profesor Mamić. Uvijek je imao razumijevanja i dijelio s nama svoje mudre priče kojih se često sjetim kroz život i što sam starija njegove mi priče sve više imaju smisla, govori nam Benazić o profesoru koji je odgojio generacije i generacije učenika pulske Tehničke škole, među kojima i neke od svojih kolega.
Tako mu je upravo profesorica iz Tjelesnog odgoja Daniela Koljđeraj osobno platila prvu injekciju koju je morao primiti.
"Ovo što čujem je nevjerojatno"
Sedamdesetčetverogodišnji Mamić u mirovini je posljednjih deset godina no njegovi ga kolege, a ni njegovi bivši učenici, čini se, nisu zaboravili.
- Ovo što čujem je nevjerojatno. Znam da su se udružili i da mi žele pomoći. Što da kažem, mogu se samo moliti Bogu što ih imam takve, kazao nam je kratko profesor Mamić.
Njegovi učenici pak kažu: „Odrasli smo ljudi. Sad je vrijeme da mi pomognemo njemu!"
U tu su svrhu otvorili i račun u Zagrebačkoj banci te mole i ostale građane da se pridruže uplatama, u skladu sa svojim mogućnostima.
