NA PUTOVANJU OTKRIVAJUĆI "JEZIČNE OTOKE" U ITALIJI, SVE DO "ISTRE" NA SARDINIJI: Istarski novinar o dinamici odlazaka i dolazaka na djeliću Mediterana

Prije dvadesetak godina bio sam na Sardiniji. Na sjevernom dijelu otoka, korak do grada Alghera, nalazi se malo mjesto Fertilia. Nikada ga ranije nisam posjetio, bilo mi je to sasvim nepoznato mjesto. Imao sam na papiriću zapisan naziv ulice i kućni broj. Pokucao sam, vrata su se otvorila, pojavila se gospođa, predstavio sam se, a ona me uhvatila za ruku i već na pragu zagrlila.

U predsoblju lijepog stana, na komodi s velikim ogledalom, položenu na bijelom stolnjaku, primijetio sam uokvirenu fotografiju djeteta na plaži. Prepoznao sam djelić „Cugulere“, uvalice ispod rovinjske kuće u kojoj sam rođen, i tek tada prepoznao sebe. Gospođa je kratko dodala: „Imao si tri godine…“

Anna Rismondo sa suprugom je napustila Rovinj 1951. godine. Stanovala je u ulici „Drio Spirito Santo“ (današnja Pazinska), preko puta moje bake Eufemije. Bile su nerazdvojive, a Anna je baku doživljavala kao stariju sestru: dva stana, dvije životne priče, jedna obitelj. Kratka i uska rovinjska kanižela odjednom je zahvatila cijeli Mediteran, Jadransko i Tirensko more. Mate Balota piše: „Iako su istok i zapad tako različiti, oni imaju nešto zajedničko: more i vidike. Istok bježi u daljine jer ga zemlja odbija, zapad neprestano daljine osjeća i vidi. Sve je na moru u pokretu, sve je u neprekidnoj vidljivoj promjeni.“

Fertiliju su u drugoj polovici četrdesetih godina izgradili istarski esuli, mahom iz Rovinja, Fažane i Vrsara, na već iskopanim temeljima i po urbanističkom projektu Mussolinijeve Italije, izrađenom nekoliko godina prije početka Drugog svjetskog rata. U početku sve je ostalo samo na projektu, za vrijeme rata život je stao, no po završetku ratovanja odjednom je opet pokrenut, smjerom s istoka prema zapadu.

Elio Velan - foto: Manuel Angelini

S obzirom na moj višegodišnji dopisnički rad u Trstu, u nekoliko sam navrata imao priliku putovati sa sjevera na jug talijanskog poluotoka. Malo-pomalo počeo sam skupljati fragmente prekinutih i obnovljenih sudbina mikrozajednica, gradio sam topografiju zanimljivih „jezičnih otoka“, noseći u sebi iskustvo s Annom Rismondo, iskustvo starog rovinjskog dijalekta presađenog na daleku Sardiniju: početak i kraj priče.

Kako bi slikovito i metaforično prikazali jezičnu kartu određenog prostora, jezikoslovci se ponekad služe geografskim pojmovima. Kada se jedna zajednica služi jezikom koji se razlikuje od šireg većinskog konteksta, nazivamo je jezičnim otokom. Ako se pak jezik koji se razlikuje od većinskog govori u nekoliko susjednih naselja, koristimo pojam jezičnog otočja. Metaforički, Istru možemo promatrati kao zbir jezičnih otoka i otočja. Rovinj je, primjerice, jezični otok u kojemu se govori arhaični neolatinski dijalekt, no ako ga spojimo sa sličnim otocima u Vodnjanu, Balama, Galižani i Šišanu, dobit ćemo zanimljivo istroromansko otočje. Daleko, na brdovitom horizontu, naziru se konture istrorumunjskog otoka…

Slijedom metafore, hrvatski je jezik more koje razdvaja i ujedno povezuje, jer otok postoji utoliko što je okružen morem – kad ne bi bilo mora, ne bi bilo ni otoka ni otočja.

Sanjao sam da ću jednog dana povezati stečena poznanstva plovidbom jedrilicom, ali problem je uvijek bio isti: pomanjkanje novca, šoldi, pineza, patakuna…

Na kraju sam unajmio auto, dobio pristanak sina Giannija u ulozi fotoreportera i napokon krenuo rutom od preko 4000 kilometara duž obale Jadranskog, Jonskog i Tirenskog mora.

Gianni i Elio VelanGianni i Elio Velan - foto: Silvio Forza

Evo plana sitnog mediteranskog jezičnog brevijara:

na

• Rovinj – Trst – Venecija – Bologna – Pescara – općina Montecilfone (Molise).
• Posjet hrvatskoj zajednici (Moliški Hrvati) u mjestima Kruč, Štifilić, Mundimitar.
• Posjet albanskoj zajednici (Arbereshe) u mjestima Campomarino i San Martino in Pensilis.
• Prelazak u regiju Puglia.
• Susret sa zajednicom koja se služi arpitanskim jezikom (francusko-provansalski jezik), na talijanskom lingua francoprovenzale ili arpitana. Enklava koristi stari francuski jezik, a koncentrirana je u dvije male općine: Celle di San Vito i Faeto.
• Vožnja duž jadranske obale od Manfredonije do Otranta, na krajnjem jugu (poluotok Salento).Na tom području govori se stari grčki jezik zvan Grikò, živi svjedok grčke kolonizacije juga Italije (Magna Graecia). Govornici toga jezika rasprostranjeni su diljem Salenta. Uspostavit ćemo kontakt s udrugama koje djeluju u općini Calimera.
• Dalje ruta vodi: Otranto – Taranto – općina Guardia Piemontese (Calabria, tirenska obala). U mjestu Guardia Piemontese (La Garda) živi mala zajednica koja se služi okcitanskim jezikom (lingua occitana).
• Slijedi Guardia Piemontese – općina Bova (mjesto na krajnjem jugu Calabrije, uz obalu Jonskog mora). U kalabrijskom gradiću susrest ćemo se s udrugama koje njeguju drugu varijantu starogrčkog jezika, zvanog Grecanico.
• Ruta potom vodi: Bova – Reggio Calabria.
• Plovidba trajektom preko Mesinskog tjesnaca (Stretto di Messina) donosi prelazak na Siciliju. Nedaleko od Messine nalazi se malo mjesto San Fratello, u kojemu se govori galsko-talijanski jezik, koji potječe iz doba (12.–13. stoljeće) kada su Sicilijom vladali Normani.
• San Fratello – Palermo: tu ćemo se ukrcati na trajekt i ploviti do Cagliarija (Sardinija). Na krajnjem jugozapadu Sardinije nalazi se otok San Pietro (glavno mjesto Carloforte). Tamo živi zajednica koja govori đenoveški dijalekt iz 1540. godine, obogaćen arapskim izrazima zbog povijesnih okolnosti. Tabarchino je dijalekt kojim govori 83 posto otočana.
• Ruta nastavlja vožnjom od Carbonije (rudarsko mjesto izgrađeno u isto vrijeme kao i Raša) na sjever otoka, do Alghera, gdje se govori katalonski jezik.
• Nedaleko Alghera, šest kilometara dalje, nalazi se FertiliaTamo ćemo se susresti s udrugom koja njeguje povijest Istrana na Sardiniji i koja je nedavno otvorila muzej posvećen tom životnom putu. U Fertiliji ćemo završiti putovanje – simbolično, od Istre do Istre, u znaku bogatstva Meditera