Svake godine Zemlja na svom putu oko Sunca prolazi kroz oblake svemirske prašine i krhotina koje za sobom ostavljaju kometi ili asteroidi. Kada te čestice velikom brzinom ulete u Zemljinu atmosferu, izgaraju i stvaraju svjetlosne tragove koje u svakodnevnom govoru nazivamo zvijezdama padalicama, a u astronomiji meteorima, izvijestili su iz Zvjezdarnice Višnjan
Zahvaljujući geografskom položaju na sjevernoj polutki i brojnim lokacijama s očuvanim tamnim nebom, Hrvatska pruža dobre uvjete za promatranje ovih nebeskih pojava.
Kako objašnjavaju iz Zvjezdarnice Višnjan, kada se veći broj meteora pojavljuje u određenom razdoblju godine, riječ je o meteorskom roju. Zbog perspektive promatraču na Zemlji čini se da svi meteori pojedinog roja izviru iz iste točke na nebu, koja se naziva radijant. Prema zviježđu u kojem se nalazi ta točka rojevi dobivaju i svoja imena. Tako, primjerice, Perzeidi dolaze iz smjera zviježđa Perzej.
Međunarodna astronomska unija službeno prati više od stotinu meteorskih rojeva, a vrijedan doprinos njihovu istraživanju daje i Hrvatska meteorska mreža. Iz nje je izrasla današnja Globalna meteorska mreža, koja okuplja više od 300 kamera diljem svijeta.
Leonidi stižu sredinom studenoga, Geminidi u prosincu
Za promatrače u Hrvatskoj trenutačno su posebno aktualni Leonidi, čija aktivnost traje od 6. do 30. studenoga, a maksimum se očekuje u noći sa 17. na 18. studenoga. Nastaju od prašine kometa 55P/Tempel-Tuttle, a poznati su po iznimno brzim meteorima koji u atmosferu ulijeću brzinom od oko 71 kilometar u sekundi. U idealnim uvjetima mogu se očekivati do 15 meteora na sat.
Leonidi su posebno poznati po tome što otprilike svakih 33 godine mogu prirediti prave meteorske oluje s tisućama meteora na sat. Posljednja velika oluja zabilježena je 2002. godine.
Prije njih, maksimum su oko 12. studenoga imali Sjeverni Tauridi, meteorski roj koji je aktivan od 20. listopada do 10. prosinca. Iako ne donosi velik broj meteora, poznat je po povremenim izrazito sjajnim meteorima, odnosno vatrenim kuglama.
Do kraja godine na nebu nas očekuju još dva poznata roja. Geminidi svoj maksimum dosežu u noći s 13. na 14. prosinca. Često nadmašuju i ljetne Perzeide po brojnosti i sjaju. Za razliku od većine rojeva, koji nastaju od kometa, Geminidi su ostaci kamenog asteroida 3200 Phaethon. Njihove su čestice gušće i sporije, s brzinom od oko 35 kilometara u sekundi, što rezultira vrlo sjajnim, često raznobojnim meteorima vidljivima već od ranih večernjih sati.
Posljednji značajniji meteorski roj u godini su Ursidi, čiji se maksimum očekuje oko 22. prosinca. Riječ je o skromnijem roju koji obično donosi svega nekoliko meteora na sat, ali povremeno može iznenaditi pojačanom aktivnošću.
Od Kvadrantida do Perzeida
Početak godine obilježavaju Kvadrantidi, čiji se vrhunac očekuje oko 3. ili 4. siječnja. Ime su dobili po danas ukinutom zviježđu Zidni kvadrant (Quadrans Muralis). Njihov je maksimum vrlo izražen, ali traje svega nekoliko sati. U povoljnim uvjetima mogu proizvesti i stotinjak meteora na sat.
U proljeće slijede Liridi, s maksimumom oko 22. travnja. Nastaju od prašine kometa Thatcher i uobičajeno donose desetak do dvadesetak meteora na sat.
Ljetne noći obilježavaju Perzeidi, uvjerljivo najpopularniji meteorski roj u Hrvatskoj. Njihov vrhunac pada između 11. i 13. kolovoza, a najčešće se promatraju u noći s 12. na 13. kolovoza. Potječu od krhotina kometa Swift-Tuttle, a u Zemljinu atmosferu ulijeću brzinom od oko 60 kilometara u sekundi.
U našim su krajevima poznati i pod pučkim nazivom Suze svetog Lovre, koji se proširio pod utjecajem talijanske tradicije i poezije. U starohrvatskoj tradiciji meteori su se nazivali proletušama, svitcima ili feralićima.
Jesenski kalendar donosi i Orionide, s maksimumom oko 21. listopada. Nastaju od prašine Halleyjeva kometa i poznati su po iznimno brzim meteorima.
Kako najbolje promatrati meteore?
Iz Zvjezdarnice Višnjan izdvajaju i nekoliko savjeta za sve koji žele uživati u promatranju meteorskih rojeva.
Prije svega, potrebno je udaljiti se od gradskih središta i svjetlosnog onečišćenja. Hrvatska ima i međunarodno certificirane parkove tamnog neba, poput Petrove gore i Vrani kamena kod Daruvara, a izvrsne uvjete za promatranje nude i Lika, Gorski kotar, otoci poput Lastova i Hvara te unutrašnjost Istre.
Za promatranje meteora nisu potrebni teleskop ni dalekozor. Budući da se pojavljuju neočekivano i mogu prelaziti velik dio neba, najbolje ih je promatrati golim okom.
Također, ne preporučuje se gledati izravno u radijant, odnosno točku iz koje meteori prividno izviru. Pogled je bolje usmjeriti otprilike 45 stupnjeva u stranu jer se ondje mogu vidjeti meteori s najduljim svjetlosnim tragovima.
Važno je i prilagoditi oči tami. Za potpuno privikavanje na mrak potrebno je oko 20 do 30 minuta, a tijekom tog vremena treba izbjegavati gledanje u zaslone mobitela jer njihovo svjetlo poništava noćni vid.
Na kraju, treba pratiti i mjesečeve mijene. Najbolji uvjeti za promatranje meteora su u noćima oko mlađaka, dok pun Mjesec svojom svjetlošću otežava uočavanje slabijih meteora, navode u Zvjezdarnici Višnjan.
