NEMA USTANOVE KOJA MI MOŽE POMOĆI 'Ponovno poručujem pravobraniteljici i Ministarstvu da ja ne mogu sam i da trebam nekoga tko zna raditi s takvom djecom'

Nakon što smo ljetos pisali o posve bezizlaznoj situaciji oca iz Rovinja čiji je 15-godišnji sin s nekoliko psihijatrijskih dijagnoza više od tri mjeseca čekao na hospitalizaciju u zagrebačkoj Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež, da bi iz nje u srpnju bio otpušten nakon svega tjedan dana, reagirale su pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević te pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak.

Javilo se ubrzo i Društvo osoba s invaliditetom Grada Rovinja, nudeći pomoć u vidu besplatnih radionica komunikacijskih i sociološko-emocionalnih vještina za djecu s teškoćama u razvoju, kao i art terapiju.

Pomoć nije stigla ni od koga

Međutim, čini se kako je sve ostalo na lijepim željama. Otac nam se, naime, ovih dana javio s informacijom kako pomoć na koncu nije stigla ni od koga, a njegovom sinu nije ništa bolje. Dapače, prije mjesec dana ponovno je bio hospitaliziran.

- Moj sin je inače učenik drugog razreda pulske Škole za odgoj i obrazovanje, no zbog svog stanja on više ne može pohađati nastavu. U rujnu je krenuo u školu, i tako sve do prosinca. Onda mu se stanje pogoršalo. Unatoč terapiji pojačala se njegova agresivnost, i ja sam morao nazvati socijalnu radnicu koja je za njega zadužena. Tako je 6. prosinca opet hospitaliziran u riječkom KBC-u odnosno Klinici za psihijatriju. Nakon tri dana htjeli su ga vratiti doma, a kako ja nisam mogao po njega, na kraju je tamo ostao tjedan dana. Ali sve je i dalje isto, ista terapija s kombinacijom ista četiri lijeka. On je opet kući, a na kontrolu idemo u pulsku bolnicu idućeg tjedna, govori nam danas otac.

„Poziv čekam dva mjeseca“

- Ja sam očajan jer on je prijetnja za okolinu i treba mu pomoć. Nakon vašeg pisanja javila mi se pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević i obećala mi slati nekakvu dokumentaciju što nije nikad učinila. Osim toga, kontaktirali su me iz Društva osoba s invaliditetom Grada Rovinja nudeći pomoć, da bi onda samo jednom došli kod njih nakon ljeta kad su im završili godišnji. Bili smo tamo na pola sata i rečeno nam je da će nas zvati. Taj poziv čekam već dva mjeseca, kaže otac.

- Nismo ih zaboravili. Koliko znam otac je krenuo raditi s našom psihologinjom, ali ona je trenutno bolesna. Dogovorili su bili novi sastanak, i mi se nadamo da će se kolegica uskoro vratiti. No, uključeni su u rad našeg kabineta i jesu u procesu, a kolegica planira s djetetom raditi art terapije. Uskoro će biti pozvani, nastavak svakako slijedi, izjavila nam je danas kratko telefonom Tamara Korenić ispred Društva osoba s invaliditetom Grada Rovinja.

Otac nam pak govori kako se s njima zadnji puta čuo u studenom prošle godine.

„Meni treba trajno rješenje“

- Situacija je sada takva da meni dijete ne ide u školu. Ja sam s njim kod kuće, ali ne znam što ću kad krene sezona. Svako toliko ponavljaju se epizode njegove agresije i dernjave. Upravo smo zadnju takvu imali prije par dana. Meni treba trajno rješenje, a izgleda da nema ustanove koja mi može pomoći. Ja ponovno poručujem i pravobraniteljici i Ministarstvu da ja ne mogu sam i da trebam nekoga tko zna raditi s takvom djecom. Ja stvarno ne znam što sad dalje, kaže nam na koncu ovaj očajni otac.

Nema ni izvaninstitucionalne skrbi

Pravobraniteljica za djecu Pirnat Dragičević u kolovozu nas je izvijestila da je odmah zatražila žurno postupanje nadležnih institucija s ciljem zaštite dobrobiti i prava dječaka iz Rovinja. U međuvremenu, obratili smo joj se s pitanjem koje su to sve nadležne institucije uključene u postupanje, međutim odgovoreno nam je kako „zbog zaštite privatnosti djeteta ne mogu komentirati pojedinačne slučajeve i pritužbe, niti davati informacije vezane uz pojedinačni slučaj“.

U Uredu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, Anke Slonjšak, doznali smo pak kako Hrvatska još uvijek nema razvijene izvaninstitucionalne oblike skrbi za osobe s poremećajima mentalnog zdravlja, a Strateški plan razvoja mentalnog zdravlja u kojem je predviđena uspostava mobilnih timova tek treba zaživjeti.

Zasad je tako, čini se, otac iz Rovinja i dalje prepušten sam sebi. Baš kao što je to bio slučaj i prije nekoliko mjeseci kada nam se prvi puta obratio.