Umro je Fikret. Legenda Verude, pulski kralj šparuga, dežurni s Merkata, čuvar klupa na Korzu, ulični hodač...
Šparuge su ga navodno i koštale glave. Kažu da je nedavno pao u nekom grmlju, povrijedio vrat. Danima je bio u bolnici.
Izašao je još mršaviji i bljeđi. Prestao je piti. Dolazio je popodne kod Šabana i naručivao kavu. To nije bio dobar znak.
Fikret je cijeli život proveo na ulici, a ulica nije lagana. Ulica ne prašta. Zadnjih godina živio je u nekoj kolibi u Vinkuranu ili negdje na toj strani. Izgubio je obiteljski stan na Verudi. Stan je bio u prvom neboderu na S krivini. Jednom je ispred Pirije ispričao da su ga ovršili jer nije plaćao račune. Onda je potpuno završio na ulici.
Na pitanje zašto se oko ovrhe nije obratio prijateljima, Fikret je odgovorio da ga je bilo sram.
Prije Verude njegova obitelj živjela je u Medulinskoj. Jednom se kod njih dogodio požar. Legenda kaže da je lokalni medij prenio kako je požar gasio i sin vlasnika stana - Fikret Ludnica.
Fićo je bio veliki zafrkant, uvijek spreman na šegu, šalu i pošalicu. Znao je pričat kako je svojedobno imao osobnu bez slike. Jednom ga je neki drot zaustavio i pitao gdje je fotka, a Fikret mu je a Fikret mu je uzvratio: 'Pa šta me ne vidiš'.
Fikret je bio ulični hodač. U jednoj sezoni tijekom 80-ih, svakog vikenda vraćajući se kući iz Marelice i Uljanika, iz sveg je glasa cijelim putem po Bulevaru pjevao hit Muharema Serbezovskog 'Esmeralda'.
Bila je to pjesma po Fikretovoj mjeri pa se od njega opraštamo uz stihove:
Esmeralda, sve planine sada molim
da me puste da te vidim
makar zadnji put
patim, plačem, suze lijem
svaku noć zbog tebe pijem
moleći se da se vratiš
život svoj trujem