Prije tridesetak godina počela je revalorizacija, uglavnom u turističke svrhe, trase bivše pruge “Parenzane” koja je od 1. travnja 1902. sve do 1935. spajala Poreč i Trst.
Stanica Parenzane u Oprtlju - foto: FB Elio Radeticchio
Nije to bila brza pruga, od polazne do dolazne točke trebalo je putovati više od 7 sati. Dužina joj je bila 123 kilometara, obzirom da je trasa prolazila središnjim dijelom sjeverne Istre (Vižinada, Motovun) da bi poslije nastavila ka sjeverozapadu kroz gornju Bujštinu (Oprtalj, Grožnjan) do Buja pa prema obali do Savudrije i nastavila slovenskim (Portorož, Izola, Koper, Dekani) i talijanskim dijelom Istre (Muggia / Milje). Gledano s današnje perspektive, prolazila je kroz tri države: Italiju (13 km), Sloveniju (32 km) i Hrvatsku (78 km).
Parenzana kod Motovuna - foto: FB Goran Meteo Kovačević
Sveukupno se putem nalazilo 13 željezničkih stanica i još dvadesetak dodatnih stajališta. Remiza lokomotiva i radionice smještene su na stanici u Bujama, dok je u Trstu dolazni kolodvor prvotno bila stanicea Sant'Andrea, a kasnije stanica Campo Marzio, na južnom dijelu tršćanske rive, kod luke.
Parenzana kod Izole - foto: FB L'Istria di ieri e di oggi
Pogonske lokomotive bile su tipa U (austrijske proizvodnje), koja je mogla razviti do 185 kW i tipa P (talijanske proizvodnje, od 1924.) čija je maksimalna snaga bila 220 kW. Mogle su razviti brzinu do 30 kilometara na sat. Lokomotiva tipa P broj 007 izložena je u Muzeju znanosti i tehnologije u Milano (Museo nazionale della scienza e della tecnologia Leonardo da Vinci di Milano), a jedna se replika nalazi na otvorenom u Vižinadi.
Parenzana kod Žusterne, u slovenskom dijelu Istre - foto: FB L'Istria di ieri e di oggi
Parenzana je inače prometovala s malim brojem vagona (od tri do pet), međutim kroz godine raspolagala je sa je šest vagona za prtljagu, dva poštanska vagona, 28 putničkih vagona (10 vagona drugog i trećeg razreda i 18 samo trećeg razreda), 38 zatvorenih i 58 otvorenih vagona različitih tipova, pet vagona cisterni od 10 kubika vode te vagon za spašavanje i opremu.
FB: Alida Perkov
Mješoviti vagoni drugog i trećeg razreda imali su dva odjeljka drugog razreda, svaki sa šest sjedala i kupe trećeg razreda s petnaest sjedala, odnosno ukupno 27 sjedala. Odjeljak treće klase bio je odvojen središnjom prečkom od odjeljaka druge klase, koji su također međusobno podijeljeni.
Stanica Parenzane u Višnjanu (Farini), foto FB Moreno Chervatin
Navikli smo na fotografije Parenzane u trenutnom stanju, dakle trase koja danas služi u pješačke i biciklističke svrhe. U ovom smo članku ponudili, naprotiv, nekoliko fotografija (pa i razglednicu) iz vremena kada je Parenzana bili aktivna željeznička pruga.
Most Parenzane preko Dragonje - foto: FB Marino Stornoga
