PAZINSKI SAMANJ "A znaš kako si pozna ki je mesar? Samo oni su imali kožne jakete! To je bilo gospodstvo"

"Sva sreća da nemamo more". Ova naizgled nelogična, no opora izjava koju smo jučer čuli na čuvenom pazinskom samanju zagrijala nam je ozeble stare kosti.

Znamo i sami, uz pogled na more idu pohlepa, overturizam, mešetarenje nekretninama, bespravna gradnja, korupcija, i ova i ona mafija.

Središte Istre drži još čast, iako i ono nije imuno na promjene, što se vidi i na najvećem mjesečnom sajmu u Istri, čija tradicija održavanja doseže u daleku 1839. godinu. Zbog Nove godine ovaj put nije održan tradicionalno prvog, već drugog utorka u mjesecu.

Ovo ranosiječanjsko hladnije izdanje sajma zbog nedavne blagdanske hiper potrošnje bilo je nešto manje posjećeno i s manje štandova, a izostao je i onaj s kosirima i rankunima iz lokalnih kovačija koji , kao uostalom i sva ostala roba, imaju odličnu prođu tijekom turističke sezone.

"Turisti ljeti kupuju sve", kaže nam jedan prodavač, koji se žali na svježe 25-postotno poskupljenje zakupa štanda, no o tome nešto niže.

Iako prvotno stočni sajam, na Šetalištu pazinske gimnazije više se ne prodaje 'blago' i poljoprivredni viškovi. Za tih, ne tako dalekih vremena, na ovom su se mjestu skupljali posjetioci iz čitave Istre, neki da povoljno trguju, drugi zato da se ponovno sretnu, a treći samo zato da osjete djelić neponovljive atmosfere i čuju kako kuca srce Istre.

Ponajbolje se prodavao domaći sir iz Kršana

U neposrednoj blizini sajma, blizu škole i obližnjeg nogometnog stadiona Pazinke, kočoperi se navijački slogan Plave legije: "Ja rojen san zgor potoka, zgor potoka bit ću zakopan".

Vraćajući se u svoje dječačke dane, Željko Marinčić oživljava dane stočnog sajma.

"To kod škole, tu je bilo po par sto volova, krava... puno svinja. Bilo je betonskih stupova za koje se vezivalo volove. Kako vidite Benkovac danas, tako je bilo, samo ča je bilo malo umanjeno. I tu je uni put bi promet", kaže Marinčić, dodajući da se glavnom cestom tada još odvijao promet. Pitamo ga je li bilo slastica. Prodavale su se konfete i 'štolveri', no tada, veli, i nije bilo baš mogućnosti za njihovu kupnju.

Željko Marinčić: "Nekad su se prodavale konfete i štolveri"

Uz mnoštvo ponuđene odjeće i obuće, voća, povrća, raznih kućanskih potrepština, dječjih igračaka, dojam je da se najviše trgovalo na štandu domaćeg sira iz Kršana, prodajnom mjestu domaćim suhomesnatim proizvoda iz Žminja, domaćeg meda OPG-a iz Zarečja, kao i pekarskih proizvoda također lokalnih OPG-ova.

No, i unatoč dolasku velikih trgovačkih centara, pazinski samanj nije izgubio svoj šarm, pa tako ni jučer nije nedostajalo vedrog šušura. Ima tu proizvođača, preprodavača, trgovaca, od kojih nam jedan dragi pulski Rom, na naš spomen hladnoće, iz šuba uzvraća: "Imam duge gaće, ja sam svjetski, a ne proleterski".

Na spomen gaća misao nam leti put glasovitog Šabačkog vašara gdje je ove jeseni izvjesna Rada prodavala hit muške gaće s GPS-om koje spašavaju brak, otkrivajući suprugovu nevjeru.

Žale se prodavači da su im poskupili najam štanda

Dosta nam se prodavača, i domaćih i onih iz Rijeke, Zagreba požalilo na novogodišnje poskupljenje zakupnine prodajnog mjesta, tzv. "kocke" (4x4 metra) s 20 na 25 eura. Uz to, plaćaju rezervaciju 160 eura godišnje.

Prodavač Predrag Čedić iz Rijeke ima tri 'kocke' čime je najam skuplji za 15 eura.

- Računaj, mi dođemo iz Rijeke, imamo tunel, nešto nafte, to su isto troškovi. Ali budimo realni, kad je ljeto i turistička sezona mi radimo dobro i taj zakup možemo platiti,  ali u siječnju bi trebali biti zimski popusti. Recimo, u Labinu nam u tom smislu izlaze u susret. Jer nama je stalo da ovdje bude sve krcato i da se sajam ne ugasi, kaže Čedić.

Prodavač iz Rijeke Predrag Čedić: "Ljeti posao ide, ali sad bi trebali spustiti cijenu zakupa štanda"

Gradonačelnica Pazina Suzana Jašić kaže nam da je cijena od 150 kuna po štandu, još od formiranja 2009. godine, bila punih 15 godina na snazi.

- Komunalno društvo Usluga koje upravlja sajmom snosi troškove najma dva WC-a, četiri redara, osobe koja prikuplja štandarinu, troškove čišćenja nakon sajma te odvoza otpada. U posljednjih 15 godina ti su troškovi znatno porasli pa je korekcija cijena bila nužna. No, i sami prodavači su od 2009. do 2024. dizali svoje cijene pa je zapravo ovo poskupljenje štandova zadnje u lancu, kaže gradonačelnica.

Gradonačelnica Suzana Jašić: "Cijena od 150 kuna po štandu bila je zadnjih 15 godina, zbog troškova je korekcija cijene bila nužna"

Kao najvažnije ističe da zanati ne plaćaju štand, dok ga OPG-ovi na posebno označenim mjestima plaćaju u pola cijene.

"Cilj nam je da proizvođači (zanati, OPG-ovi i slično) dođu u što većem broju i uvijek su dobrodošli, i na sajmu prvog utorka u mjesecu i na našoj gradskoj tržnici svakodnevno", zaključuje pazinska gradonačelnica.

Razgovaramo s troje starijih Pazinjana, koji se međusobno nadovezuju: "Tu san ja s pokojnom materom prasce prodava. Smo ih gojili doma i tu smo ih prodavali... A znaš da je tu bila pieza, tu se piezalo blago, krave i voli, i krgalo na kamione za Rijeku. Krgalo se kad je samanj već bija gotov, kad su ti kalali cijene; ča ćeš, kamo ćeš z blagon... I ni bilo kartic nego isplata u kešu zajno, na ruke... A znaš kako si pozna ki je mesar, pikar bimo mi rekli? Samo oni su imali kožne jakete! Čuj, to je koštalo. To je bilo gospodstvo".

Obitelj Gržetić iz Zarečja bavi se pčelarenjem 57 godina, imaju šest pčelinjaka, a njihov med je među najnagrađivanijima, ne samo bagremov, već i med od kestena, livadni med, šumski med, propolis, pčelinji vosak... Na teglama meda iščitavamo cijenu od 12 eura.

- Sigurno vrijedi više, realna bi cijena bilo 15 eura, ali ga onda ne možete prodati, mada angažman oko pčela traži jako puno posla. I sada, a posebno od ožujka do listopada,  više nema slobodnih dana; kontinuirani posao od pčelinjaka do pčelinjaka, kaže gospođa Silvana Gržetić.

Silvana Gržetić: ""Ki se kapi u med, on će ga i kupiti"

Prije su radili njen suprug Gudio i ona, a sad se uključio i njihov sin Goran.

- Tata mi je bi postolar, je bija vajka tu. Na zidovima su onda prodavali cipele i torbe, prisjeća se gospođa Silvana. Turisti u sezoni više kupuju, a oni i više znaju što kupuju. "Ki se kapi u med, on će ga i kupiti", kaže gospođa Silvana.

Danijel Erman iz Žminja ima svojih 80 svinja. Danilo, kako ga zovu prijatelji, autor je duhovitog slogana "Ja i svinja oboje iz Žminja" kojim reklamira svoju domaću proizvodnju.

Jedan je od rijetkih , ako ne i posljednji 'Mohikanac' u Istri koji ima vlastiti uzgoj svinja što je presudno za ujednačenu kvalitetu kobasica i ostalih proizvoda.

Nailazimo na njegov štand upravo kad je jako ljutit oko 11 sati odlučio otići, bijesan jer je njegovom OPG-u najam 'kocke' 25 eura, dok se drugom OPG-u, kaže on, naplaćuje 13 eura. Nije birao riječi.

- Napiši da su lupeži, za 4 eura imaš u Vodnjanu, za 7 u Žminju. Gren doma. I to ti štiti poljoprivredu. Štiti moj k... Nisam ljut, nego ne znan slipit. Da san zna slipit, bin bija u Saboru danas, nasmijava nas.

Ljutiti Danilo Erman dobro nas je nasmijao

Za finale ide dijalog.

- Ali sad ste tu, morate platiti?

- Ne moran aš gren ča, viš da se kupin.

- Zar se ne plaća unaprijed?

- Unaprijed se samo kurbi daje... Kapiš, staviš na škabelin i uni put greš j..ati.