UDRUGA UPRIZORAVATELJA POVIJESTI VALTER
PO ŠUMAMA I GORAMA NAŠE ZEMLJE PONOSNE Ne idu samo čete partizana, već i ostalih vojski iz Drugog svjetskog rata na području Istre
U jednom trenutku razgovor prekida zvonjava mobitela, koji svojim zvukom i izgledom nikako ne odgovara ambijentu u kojemu se nalazimo. Ipak čini se kako ne zove bilo tko. Zove On osobno, drug Tito. Dino utišava mobitel i kao da je pomislio, neka pričeka, nazvat ću ga malo kasnije
U jednom trenutku razgovor prekida zvonjava mobitela, koji svojim zvukom i izgledom nikako ne odgovara ambijentu u kojemu se nalazimo. Ipak čini se kako ne zove bilo tko. Zove On osobno, drug Tito. Dino utišava mobitel i kao da je pomislio, neka pričeka, nazvat ću ga malo kasnije
Teško je staviti impresije sa strane kada se nađete sa sugovornicima koji svojim izgledom ne pripadaju ovom stoljeću.
Vrijeme kada je bilo uobičajeno vidjeti tako odjevene ljude u Istri bilo je prije 80 i više godina, pa tim više dojmi situacija, ovisno na koju stranu prostorije gledate.
Lijevo Dino Berbić predsjednik udruge Uprizoravatelja Povijesti "Valter" u odori austrougarskog vojnika, a desno Andrija Bašan u odori talijanskog vojnika iz Drugog svjetskog rata, zauzet šivanjem dugmadi na odori. Na stolu stoji dugačka bajoneta, a ispod zastave Kraljevine Italije, na zidu naslonjena stara puška iz tog razdoblja.
Dvoje mladih ljudi zaljubljenika u povijest Istre, svaki s nekim svojim zanimanjem, a u slobodno vrijeme duboko posvećeni uprizorenjima vojne povijesti Istre dvadesetog stoljeća.
Udruga postoji dvije godine, broji deset članova i otvoreni su za primanje novih. Jedno od najbitnijih pravila Udruge je da nisu dozvoljene ideološke teme, bez obzira kojoj političkoj opciji netko naginje ili pripada.
Dinu ne fali riječi, o svemu je točno informiran, podatke skuplja i memorira kao računalo. Teško da možete ostati bez odgovora na bilo koje pitanje iz povijesti Drugog svjetskog rata u Istri.
Istarski antifašisti im pomogli u nastajanju
I baš je ta ljubav prema povijesti bila okidač za osnivanje Udruge. Sve je počelo sa željom da se istraži povijest antifašizma u Istri, te kontra strane, talijanskih fašističkih snaga. Shodno tome, postavilo se pitanje, tko bi bolje mogao poznavati povijest Drugog svjetskog rata od samih antifašističkih boraca.
- Došli smo do tajnika udruge antifašističkih boraca i antifašista Pule Lovre Sangaletija, inače poznatog i kao dragovoljca Domovinskog rata. On nas je spojio s Edijem Serbusom iz antifašističkih boraca Ližnjana, kao osobom koja će nam zasigurno pomoći, kaže Dino.
Edi ih je upoznao s bitnim činjenicama iz Drugog svjetskog rata u Istri, te im pomogao u dobivanju prostora u bivšoj vojarni Svetica u Šišanu. Dečki ne skrivaju svoju zahvalu Serbusu i načelniku Ližnjana Marku Ravniću koji je u ime općine dao udruzi prostor na korištenje.
Edi Serbus je bio toliko zadovoljan s entuzijazmom koji su dečki pokazali, da je i on postao član Udruge, istina počasni, ali ipak član.
Dino nam priča o tome kako je veliki trud potreban da bi se opremila jedna autentična odora iz određenog povijesnog razdoblja. Andrija nadodaje kako je odora talijanskog vojnika na njemu koštala preko tisuću eura, s napomenom kako je obuća najskuplji dio te odore. Čak je i puška znatno jeftinija.
Bilo je zanimljivo vidjeti ojačanja potplata na obući, nešto nalik metalnim zakovicama. Dino i Andrija kažu kako je u tome veoma opasno hodati po glatkim površinama jer se obuća jako skliže.
Jako je teško doći do autentičnih fotografija iz tog razdoblja, bilo da se radi o partizanima ili talijanskim vojnicima. Fotografija njemačkih jedinica koje su Istru poharale u roku od dva mjeseca ima jako puno. Pouzdano se zna kako su partizani i talijanski vojnici imali fotografe. Gdje su nestale sve te fotografije, pita se Dino.
Neka Tito pričeka, sada razgovaramo
U jednom trenutku razgovor prekida zvonjava mobitela, koji svojim zvukom i izgledom nikako ne odgovara ambijentu u kojemu se nalazimo. Ipak čini se kako ne zove bilo tko. Zove On osobno, drug Tito.
Dino utišava mobitel i kao da je pomislio, neka pričeka, nazvat ću ga malo kasnije. Bili smo pristojni pa nismo pitali, kako to da ih zove Tito. Istina, Tito se kasnije ukazao u prostorijama Udruge, ali kao njihov prijatelj s veoma preopoznatljivim nadimkom.
Nastavlja nadalje Dino i kaže da ih jako malo zovu na razna memorijalna događanja u Istri, nada se da će se to s vremenom promijeniti. Do sada su ih zvali iz Grada Rovinja, Brgudca i Općine Ližnjan.
Čini se kako jako malo ljudi zna za postojanje ove veoma zanimljive i poučne Udruge. Napominju kako ih više angažiraju izvan Istre.
Na pitanje kako stoji situacija s autentičnim oružjem i njegovim nošenjem, s obzirom da puške nisu male. Dino se nasmiješio i kazao kako svaki put kada iznose oružje vani, naprave prijavu MUP-u, lovačkom društvu i Mjesnom odboru.
Napominje da se oružje puni manevarskom municijom koju sami pune, kako bi se dobio efekt pravog pucnja kada je to radi uprizorenja potrebno. Veoma često uprizoruju borbe baš ovdje na Svetici, tako da nije rijetkost kada začuđeni prolaznici gledaju "rat" između fašista i partizana.
Znali su imati i neugodnih komentara kada bi ih neki ugledali u partizanskim odorama, ali sve bi se brzo smirilo kada bi objasnili o čemu se radi. Jako malo ljudi prepoznaje uniformu talijanske vojske, što je čudno za jednu Istru, kaže Andrija.
Dečki ponosno i veselo najavljuju gostovanja u Sloveniji u Vojskom već ovog vikenda.
I za kraj, moramo priznati kako je veoma neobičan osjećaj kada vas u mrkli mrak iz stare vojarne isprati austrougarski vojnik i ljubazno pozdravi.
Za sve upite vezane za udrugu Uprizoravatelja Povijesti ''Valter'' slobodno se javite njenom predsjedniku Dinu Berbiću, na broj mobitela 099 844 5176 ili na email: uupvalter@gmail.com