U vremenu kada se o hrvatskom zdravstvu najčešće govori kroz probleme, čekanja i manjak kadra, osjećam potrebu podijeliti jedno potpuno drugačije iskustvo. Kao pacijent koji je od 30. travnja do 4. svibnja 2026. godine boravio na Odjelu za otorinolaringologiju Opće bolnice Pula radi operativnog zahvata septoplastike, turbinoplastike i adenoidektomije, želim javno zahvaliti i pohvaliti cijelo osoblje tog odjela, napisao je nas čitatelj Dragan Sarapa.
Prenosimo ga u cjelosti.
'Već pri dolasku dočekali su me iznimna ljubaznost, organiziranost i profesionalnost. Posebno želim istaknuti dr. Borisa Grdinića, čija stručnost, smirenost i potpuna posvećenost pacijentu ulijevaju povjerenje od prvog trenutka. Zahvat je protekao besprijekorno, a svaki njegov obilazak bio je ispunjen razumijevanjem, strpljenjem i jasnim objašnjenjima.
Posebnu zahvalnost dugujem glavnoj sestri Ljiljani Vareško, čija briga za pacijente ostavlja snažan dojam. Njezin način vođenja odjela i odnos prema ljudima daju ton cijelom timu te stvaraju osjećaj sigurnosti i povjerenja od samog početka boravka.Medicinske sestre i tehničari bili su dostupni doslovno 24 sata dnevno – strpljivi, vedri i spremni pomoći u svakom trenutku. Nisu dolazili samo kada bi morali obaviti terapiju ili pregledati pacijenta, nego i kako bi provjerili je li sve u redu, boli li nešto, treba li dodatni jastuk, nova posteljina ili bilo kakva sitnica koja čovjeku u tom trenutku znači mnogo.
Često bi, kada bi stigli, zastali i na nekoliko minuta razgovora, što je dodatno stvaralo osjećaj topline i ljudskosti. Na tom odjelu čovjek ne osjeća samo medicinsku skrb nego i iskrenu brigu za pacijenta kao osobu.Želim pohvaliti i osoblje koje često ostaje nevidljivo javnosti – spremačice i kuhinjsko osoblje. Sobe su svakodnevno bile besprijekorno čiste, a hrana raznolika i kvalitetna.
Tijekom boravka imao sam osjećaj da sam više u hotelu nego u bolnici. Posebno želim spomenuti i dr. Ervina Mujkanovića koji je nakon operacije, prilikom vađenja tampona, dao sve od sebe kako bi mi zaustavio jače krvarenje i pokušao izbjeći novu tamponadu. Iako je ona na kraju ipak bila potrebna, njegov trud da mi poštedi dodatnu neugodnost ostavio je snažan dojam. Upravo takvi detalji pokazuju razliku između rutinskog odrađivanja posla i istinske brige za pacijenta. Jedan detalj posebno me dirnuo pri odlasku iz bolnice.
Uz otpusno pismo u kuverti me dočekala mala naljepnica, odnosno „medalja za hrabrost". Netko od sestara potajno ju je stavio unutra. Možda je riječ o sitnici, ali upravo takve sitnice čovjek pamti najduže.
U trenutku kada ste ranjivi, umorni i pod dojmom svega što ste prošli, takav znak pažnje govori više od velikih riječi. Pokazuje da iza uniformi stoje ljudi velikog srca. Razgovarajući s drugim pacijentima tijekom boravka na odjelu, svi smo se složili u jednome – ti ljudi ne rade samo svoj posao, oni žive svoj poziv.
Smatram da je važno javno govoriti o dobrim primjerima, posebno u sustavu u kojem medicinsko osoblje svakodnevno radi izuzetno težak i odgovoran posao, često bez priznanja koje zaslužuje.
Zato neka ovo bude mala javna zahvala svim djelatnicima Odjela za otorinolaringologiju Opće bolnice Pula. Njihov rad, trud i ljudskost zaslužuju biti prepoznati.', napisao je Sarapa.