POVJESNIČAR ANDREJ BADER: Protivim se ovakvom Caminu u Istri jer ga tretiramo kao robu

Camino de Santiago ili Put sv. Jakova svjetski je poznata mreža hodočasničkih putova koja iz raznih dijelova Europe vode prema poznatom svetištu u španjolskoj Galiciji - Santiagu de Composteli. Upravo po uzoru na taj Camino, osmišljen je i Camino južne Istre ili Camino South Istria, doduše kao kružna ruta koja bi obuhvaćala cjelokupno područje južne Istre s ukupno nešto više od 180 kilometara, a koja bi se mogla u budućnosti spojiti s drugim putovima i dalje sve do Santiaga de Compostele.

Andrej Bader na jednom od svojih Camina

Riječ je o projektu kojeg ove godine planiraju zajednički realizirati Klaster turističkih zajednica južne Istre i Bratovština sv. Jakova iz Samobora. Međutim, postoje i oni koji ne misle da je riječ o pomno osmišljenom i dobrom projektu, odnosno oni koji smatraju da se sve moglo daleko bolje i originalnije isplanirati. Jedan od njih je i povjesničar Andrej Bader, koji, osim ogromnog znanja, ima i vlastito iskustvo Camina kojeg je dosad odradio čak osam puta.

- Nepotrebno smo se doveli u situaciju da budemo potencijalno nevjerojatno dosadna destinacija u tim 'flavor aid' Caminima koji se stvaraju u jednoj sumanutoj inflaciji. Odjednom niču Camina posvuda i glavni moto tog 'pastoralnog turizma' je - za uloženi jedan euro, dobivamo 400! Dakle, to je vrlo transparentna poruka koju šalju organizatori. Njih zanima prvenstveno novac, što je u najmanju ruku vulgarizacija nečega što je drugim ljudima jako, jako bitno. A priori sam protiv Camina u Istri i u Hrvatskoj, ne zato što Camino nema povijesno utemeljenje, itekako ima, naročito u Istri i Dalmaciji, jer postoje i povijesni dokazi da su ljudi iz Istre u 13. i 14. stoljeću, ali i iz Dalmacije, išli u Santiago de Compostelu. Već sam protiv zato što kupujemo brend i ponašamo se prema tome kao prema robi. Osobno sam čekao da vidim u kojem će to smjeru ići i, na žalost, iz meni potpuno neznanog razloga, ide u jednom neshvatljivom smjeru, rekao je Bader.

Za razliku od ostalih hrvatskih Camina koji su se morali dobro potruditi napraviti neku povijesnu stazu, Istra je imala dobru startnu poziciju, tvrdi Bader, ali je nije iskoristila.

- Istra je, u odnosu na veliku većinu hrvatskih camina imala fenomenalnu startnu poziciju i sve što je trebala bilo je promovirati Via Flaviu. Pa zašto ne, da se u konačnici Camino zvao Camino Via Flavia. Ali nije. Odjednom imamo tu neku panameričku servilnost s Camino South Istria i taj neki 'so-makarone' Camino koji ide u krug. Dakle, imali smo sve preduvjete koje nismo iskoristili. Uzgred rečeno, taj Camino South Istria je amalgam inih biciklističkih staza, tako da tu nije ništa novo napravljeno, već su samo objedinjene postojeće staze, a mogli su i ine biciklističke staze koje se pružaju sve do Kopra pretvoriti u uistinu vjerodostojni, pravi povijesno utemeljeni istarski Camino, kaže nadalje Bader.

Predivni krajolici kakvi se nude hodočasnicima u Europi (Foto A. Bader)

Via Flavia se protezala od Pule prema Kopru nekadašnjom starom cestom kojom se išlo u Trst.

- Svaki hodočasnički put je zapravo stara rimska cesta. Hodaj gdje je popločano! Originalnih hodočasničkih puteva je vrlo malo, i koračalo se mrežom rimskih putova, ali je pitanje i jesu li čitavim putem hodočasnici pješačili jer se vrlo često odlazilo u Pisu pa iz Pise brodom do Barcelone. Oni koji su imali mogućnost bili su otprilike šest do sedam mjeseci na putu, a oni koji si to nisu mogli dopustiti, prebacivali su se brodom do Barcelone i, ako su kretali recimo iz Pule, trebalo im je oko tri i pol mjeseca da dođu do cilja i vrate se natrag. Dakle, kupili smo brend, leitmotiv je novac, a treće je naša floskula o komparativnoj prednosti. Naša komparativna prednost u odnosu na ostala Camina koja su podjednako duga je - nula, tvrdi Bader i pojašnjava kako Camina po Europi koja idu po netaknutoj prirodi i koja su kraća od 200 kilometara ima puno.

Dobrodošlica u Santiago de Composteli

- Pa da usporedimo samo one koji su u Hrvatskoj najdalje odmakli - Camino Dubrovnik. Netko će doći u Dubrovnik, hodat će 150 kilometara po kršu, goleti i netaknutoj prirodi i doći će u Međugorje. Kod nas će krenut iz Pule i doći će - u Pulu?! Dakle, takav autogol je epohalan! Kružni Camino u Hrvatskoj je samo na otocima, iz razumljivih razloga, i sada u Istri. Pitanje je zašto smo to napravili? Je li klaster TZ-a južne Istre trebao pokriti sve baze tih turističkih zajednica? Moguće, ali to ne znači da se nije moglo drugačije realizirati. Vrlo često i u Francuskoj, u Španjolskoj i Portugalu postoji glavna arterija Camina i onda čitav niz kapilarnih putova koji se na nju spajaju. Ako bi glavna arterija kretala istočnom stranom Istre, to ne znači da i iz Raklja, Marčane, Barbana ne bi mogle postojati Camino staze koje vode do te glavne dionice. Tim više što postoje povijesno jako, jako bitna mjesta istarskog srednjovjekovnog hodočašća, koja bi tom našem istarskom Caminu dala nevjerojatnu autentičnost i vrijednost. Zašto ne bi postojala i u drugim gradovima i TZ-ima mogućnost za organizacijom Camina? Zašto samo klaster južne Istre? Tko je njima dao za pravo da ovako neprirodno separiraju i naprave neku krnju priču u Istri? Ako TZ na sjeveru poluotoka nisu zainteresirane pa dogovorite se s lokalnom župom, DVD-om, lovcima... Nisu uvršteni najbitniji lokaliteti koji bi dali impresivnu snagu ovom našem Caminu, a za koje bi mi mogli pokazati da imamo ozbiljno utemeljenje u povijesti, a ne nešto što smo izmislili za sadašnje potrebe, tvrdi nadalje Bader.

Razlog više za razvijanje ove priče jest i taj što je ova 2024. godina u Europi proglašena Godinom kulturnih i povijesnih putova. Prema definiciji "kulturna staza je svaka ruta koja predstavlja europsku vrijednost, a koje su zajedničke za najmanje tri države, i rezultat su znanstvenog istraživanja multidisciplinarnog tima u oblikovanju europske memorije, povijesti, baštine i identiteta".

Na prvi Camino odlučio se 2003. godine

- Mi bi imali na Via Flaviji istarsku - hrvatsku, slovensku i talijansku priču i to bi bila win-win situacija koju nismo iskoristili. Određene hrvatske camino staze koje ne želim imenovati već sada zovu 'Camino od OPG-a do OPG-a', jer su tako i osmišljene, dogovorili su se kroz koju oštariju da se prođe. To će jedanput proći, ali će jako, jako brzo cijela priča pasti. Camino Frances nije na zlom glasu zato što 500 tisuća ljudi prolazi njime, nego zato što se cijelo vrijeme mijenja i dodvorava određenim interesnim skupinama te dolazi do ogromnih distorzija puta. Bratovštini sv. Jakova iz Španjolske je novac postao glavna religija. Na sreću postoji 13 alternativnih putova koji imaju povijesnu dimenziju i značaj, pa se mi stari hodači izmičemo iz cirkusa. No, i ostale staze imaju mane, primjerice Camino del Norte, a s tim manama će se brzo suočiti i Camino u Istri. Konkretno, govorimo li o Caminu koji će na jugu Istre postojati 365 dana u godini? Ili kraće? Što će se dešavati tijekom ljetne sezone? Postoji niz neuralgičnih točaka u prometu neovisno o godišnjem dobu. Recimo, kada se izlazi iz Pule prema Pješčanoj Uvali, ali i niz drugih opasnih mjesta gdje će se to morati regulirati s policijskom upravom. Idemo dalje, srpanj, hodočasnik dolazi s ruksakom u Premanturu i tu planira noćiti jednu noć. Normalna cijena na Caminu je između 10 i 15 eura. Međutim, koji će iznajmljivač u Premanturi prihvatiti hodočasnika na jednu noć i to po cijeni od 10 ili 15 eura ili pak 'donativo'- što znači koliko daš, daš? To je za naše prilike znanstvena fantastika. Misli li Klaster u svim općinama napraviti hodočasničke hostele? Pa neće ljudi doći na Camino i za 7 noćenja platiti 700 eura. Neće! I kad se to pročuje na forumima, neće nitko niti dolaziti. Nemojmo to raditi!, apelira Bader.

Problemi na Caminu Istrianu, kako ih vidi Bader, bit će, dakle, višestruki - od problema s noćenjem, sigurnosti na putu pa do toga da se staza nepotrebno vrti u krug.

- Kaže se da nije bitan cilj, već put prema tom cilju. U tom kontekstu, i ovo bi trebao biti put ka nečemu. Kada ti kreneš iz Fažane i vratiš se u Fažanu, kreneš iz Pule i vratiš se u Pulu to je priča o zatvorenom krugu. To može biti potencijalno dobra pješačka staza, ali to je sve ono što Camino nije. Ponuda je u svijetu velika i ljudi će se jednostavno odlučiti za neku drugu stazu. Organizator, odnosno Bratovština si je dopustila i jednu bezobraštinu, a to je da na kraju izdaju Compostele! U redu je i normalno imati credential tj. putovnicu, ali ne Compostelu! Compostela je odrješenje grijeha, indulgencija, a oni su sada to doveli na nivo Monty Pythona. Može se umjesto toga zvati diploma, certifikat o prijeđenom putu ili da se zove nekako drugačije, ali ne compostela! Šta to znači da će u svakoj turističkoj zajednici hodočasnik dobiti odrješenje grijeha? Smiješno. Recimo, kroz Austriju prolazi Camino, ali nema compostele. Što nama to treba? Moramo ponuditi nešto svoje, nešto što će privući hodočasnike, ali ne osmisliti projekt na ovako nakaradan način. Na žalost, siguran sam da će se ovakve stvari na forumima brzo pročuti i ljudi neće htjeti dolaziti na Camino u Istru, već će odabrati neku drugu destinaciju. A nema potrebe da ne budemo traženi, jer osnove su nam dobre, samo ih ovakvim projektom nismo iskoristili, kaže na kraju Bader i zaključuje kako je u ovom trenutku projekt još uvijek u jednoj benignoj fazi u kojoj se sve još može ispraviti.

- Ovo nisu greške u koracima, ovo je pogrešan smjer kretanja. Smatram da je trebalo osmisliti Camino i niz kapilarnih putova koji bi se spajali na taj glavni put i mogli su, primjerice, krenuti iz Raklja, Marčane, na jug, obuhvatiti Ližnjan, Medulin, Pulu pa krenuti prema Fažani i dalje Via Flaviom prema sjeveru i spajat se na (buduću) europsku mrežu, dati tu jednu svoju povijesnu dimenziju i omogućiti hodočasnicima jedno drugačije iskustvo, rezimirao je Bader.