Pod utjecajem alkohola vozio autocestom A9 u suprotnom smjeru!
Zbog bojazni da će nastaviti sa činjenjem prekršaja, muškarac je smješten u posebne prostorije policije
78 godina prošlo je od velike tragedije koja je zadesila selo Šajini u Općini Barban gdje su nacifašisti učinili strašne zločine nad nevinim civilima. Preživjelim svjedocima i danas je teško razgovarati na ovu temu, no ponosni su na činjenicu da se događaj i dalje dostojno komemorira
78 godina prošlo je od velike tragedije koja je zadesila selo Šajini u Općini Barban gdje su nacifašisti učinili strašne zločine nad nevinim civilima. Preživjelim svjedocima i danas je teško razgovarati na ovu temu, no ponosni su na činjenicu da se događaj i dalje dostojno komemorira
Za stanovnike mjesta Šajini u Općini Barban 9. siječnja poseban je dan, istovremeno ispunjen ponosom i tugom. Naime, u noći s 8. na 9. siječnja 1944. godine selo su opkolili nacifašisti te u nekoliko sati ubili 54 mještana. U neke se pucalo, neki su zaklani, a neki i živi zapaljeni. Sva njihova imovina pokradena je ili uništena, a domovi, štale i poljoprivredna imanja spaljena.
120 djece ostalo je bez jednog roditelja, desetero njih bez oba, a dvoje svog oca nisu nikada upoznali.
U znak sjećanja na stradavanje svojih predaka, Mjesni odbor Šajini i Općina Barban svake godine na taj dan organiziraju komemoraciju, pa će tako biti i sutra, iako u ponešto drugačijim okolnostima, zbog trenutne epidemiološke situacije i mjera koje su na snazi.
Tužne šajinske noći uvijek se nanovo prisjeća Marko Pekica, jedan od petero još uvijek živih svjedoka tragedije koji stanuje u Zagrebu i, kako nam kaže, dan danas u sebi nosi tešku bol koju nerijetko pretače u stihove.
Marko PekicaBajuneta
Na srid korta, na punjavi i u krilima naših materi
Smrznuti smo sidili
Od straha i zime smo drhtali i plakali
Dok su naši oci, babe i didi, barbe i tete
U ognju naše hiže živi gorili
Poli nas z bajuneton na puški
Mladi soldat tudeško je sta
Bajunetu u ledenu zemlju je riva
Nas umiriva i skupa s nami plaka
Z velikin grihon u sebi od tuge je umira
To mi je kašnije, jene večeri, poli ognjišta
Moja pokonja mati povidala
U naručje me uzela
Svega zbukivala i plakala
- Ta je noć odredila naše živote. Dok smo bili djeca ipak smo se veselili životu, ali kako smo odrastali, postali smo sve više svjesni razmjera tog zločina za kojeg krivci nisu ispaštali, kao ni domaće izdajice. Nažalost, iz zdravstvenih razloga sutra neću moći biti u Šajinima i zbog toga sam neizmjerno tužan. Meni je te noći tata živ zapaljen, a nakon njega žive su zapalili baku, djeda, barbu i tetu. Od posljedica mi kasnije umire i majka. Među vojnicima koji su nam činili to zlo bilo je i onih koji su s nama te noći plakali.
Pekica nam kaže kako se od te tragedije nije bilo moguće oporaviti. Selo živi i dalje, ali rane, veli, postoje i danas.
U Šajinima gotovo da nema obitelji u kojoj netko nije ubijen, a krvnici su, po odlasku iz sela, u susjednim Glavanima stali oprati svoje krvave ruke te među sobom govorili kako su to selo zauvijek uništili. Ta je priča ubrzo došla do preživjelih mještana, a žene koje su u većini slučajeva ostale glave obitelji, u budućnosti su priču itekako demantirale.
-Ja bih samo molio političare da ovaj naš tužan dan ne koriste za samopromociju i skupljanje bodova, a nacionalne medije da ne zaborave žrtvu mog sela. Mladima poručujem: Čuvajte spomen na naše pokojne i molite za njih – zaključuje Šajinac, Marko Pekica.
Zbog bojazni da će nastaviti sa činjenjem prekršaja, muškarac je smješten u posebne prostorije policije
Na prestižnom Global Pastry Chefs Challenge natjecanju, koje će se održati u sklopu Chef Challenge natjecanja u Riminiju, Hrvatsku će predstavljati Ivan Ergović, uz svoju pomoćnicu Doru Bolkovac. Oni će pripremati čokoladnu tortu i deserte od čokolade * Poziv za europsko natjecanje dobio sam na temelju osvojenog srebra prošle godine na državnom prvenstvu, a uzeo sam vegansku kategoriju da malo izađem iz rutine i probam kuhati sa limitiranim namirnicama, kazao nam je prije natjecanja Prnjak
Rublje se pere i do šest puta dnevno. Hrana se kuha domaća, juhica poslužuje uz toplu peć. Podovi su prekriveni mekim tepisima, a kreveti udobni. Sve kako povrijeđene nožice ove predivne družine ne bi trpjele nelagodu. "Vidite psa i želite mu da ima dobar život. To je sve! Ne želite da ga provede u skloništu ili na ulici", veli Anneliese
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.