Tri dana nakon katastrofe koja je snašla Hirošimu, oblak smrti nadvio se nad još jedan japanski grad - Nagasaki. U samo nekoliko minuta grad je sravnjen sa zemljom. No, svaka katastrofa u povijesti imala je i svog junaka, a jedan od junaka Nagasakija bio je Takashi Nagai, radiolog koji je preživio bombardiranje grada i do svoje smrti brinuo o ranjenim sugrađanima
Tri dana nakon katastrofe koja je snašla Hirošimu, oblak smrti nadvio se nad još jedan japanski grad - Nagasaki. U samo nekoliko minuta grad je sravnjen sa zemljom. No, svaka katastrofa u povijesti imala je i svog junaka, a jedan od junaka Nagasakija bio je Takashi Nagai, radiolog koji je preživio bombardiranje grada i do svoje smrti brinuo o ranjenim sugrađanima
Tog je zlokobnog jutra, na današnji dan 1945. godine, avion B-29 uzletio s otoka Tinian u Tihom oceanu, noseći Fat mana, drugu atomsku bombu koja je trebala biti zadnji krik koji će Japan primorati na bezuvjetnu kapitulaciju. Tri dana ranije, Amerikanci su bombardirali i pritom sravnili sa zemljom grad Hirošimu.
Nagasaki je u to vrijeme bio uspješan industrijski grad-luka, središte brodogradnje i brojnih uspješnih pogona poput Mitsubishija. Kada je B-29 bacio atomsku bombu na njega, ubio je približno 40 tisuća ljudi.
Iako su brojke koje govore o žrtvama iznimno velike, ipak su puno manje od onih u Hirošimi, gdje je poginulo oko 80 tisuća ljudi.
Razlog tomu su brda koja su okruživala grad pa su tako suzbila razornu silu koja je uslijedila nakon detonacije bombe.
Iako je bomba bačena na Nagasaki, ovaj grad nije bio prvotna meta. Naime, grad Kokura bio je primarni cilj izbacivanja atomske bombe, ali su ga u zadnji tren spasili loše vrijeme i naoblaka, odredivši time zlokobnu sudbinu stanovnicima Nagasakija.
Tog je prijepodneva Takashi Nagai obavljao svoju smjenu kao radiolog u bolnici Medicinskog fakulteta u Nagasakiju. Iako je prilikom bombardiranja i sam bio ranjen, pridružio se ostatku preživjelog medicinskog osoblja u liječenju žrtava.
'Onaj tko nije patio i plakao, ne može razumjeti što je suosjećanje, niti može pružiti utjehu nekome tko pati. Onaj tko nije plakao, ne može drugome isušiti oči. Onaj tko nije hodao u tami, ne može pomoći lutalicama da pronađu put. Onaj tko nije pogledao u oči prijetećoj smrti i osjetio njen vreli dah, ne može pomoći drugima da ustanu iz mrtvih i ponovno okuse radost života'
Kada je dva dana nakon eksplozije uspio doći do kuće, pronašao je svoju ženu mrtvu, ali su mu djeca i majka preživjeli. S njima se vratio u epicentar bombardiranja Urakami te nastavio obavljati svoj posao premda mu zdravstveno stanje i nije bilo najbolje.
Naime, osim što je zadobio ozbiljne povrede za vrijeme bombardiranja, još je u mladosti prebolio lakši oblik meningitisa koji mu je oštetio sluh, zbog čega je na koncu i mogao biti samo radiolog, a ne i liječnik.
Nakon što je u okrugu Urakami sagradio malu kolibu, svaki slobodni trenutak od brige o pacijentima, posvećivao je molitvi i pisanju koji su mu u tim trenucima pružali jedinu nadu i snagu. Takashijeva su djela naglašavala potrebu za mirom nakon godina ratnih razaranja diljem svijeta.
Tako je do prve obljetnice bombardiranja napisao knjigu 'Zvona iz Nagasakija' i premda se u početku mučio s pronalaskom izdavača, po objavljivanju je knjiga u Japanu postala bestseller.
Svo vrijeme, iako na izmaku snaga, Takashi je skrbio o teško ranjenim i umirućim sugrađanima koji su obolijevali netom, ali mjesecima i godinama nakon bombardiranja grada.
Godine 1948. japanske lokalne novine Kyushu Times, platile su sadnju 1.000 stabala sakure, japanske trešnje, u okrugu Urakami.
Oko sadnje se angažirao sam Takashi želeći devastiranu zemlju pretvoriti u "Brdo cvijeća". I danas na tom mjestu stoji 20-ak Takashijevih trešnji.
U međuvremenu mu je zdravstveno stanje bivalo sve gore, a na koncu mu je i dijagnosticirana leukemija.
Do smrti je ležao u krevetu u malom odmaralištu imena Nyokodo, koje su mu izgradili stanovnici Nagasakija. I s tog je mjesta dvije godine slušao ljude i njihove patnje te ih tješio, savjetovao i molio za njih.
Takashi Nagai'Muškarci i žene svijeta, nikada više ne planirajte rat! S ovom atomskom bombom rat može značiti isključivo samoubojstvo za ljudsku rasu. Iz ovog atomskog otpada ljudi Nagasakija se suočavaju sa svijetom i viču: Nema više rata! Slijedimo zapovijed ljubavi i radimo zajedno. Stanovnici Nagasakija padaju ničice pred Bogom i mole: Daj da Nagasaki bude posljednja atomska pustinja u povijesti svijeta!'
Preminuo je u 43. godini života, a prema oporuci, tijelo mu je podvrgnuto obdukciji koja je otkrila da mu je slezena nabubrila na 3.410 grama, dok njezina težina kod zdravog čovjeka iznosi svega 94 grama.
Jetra mu je također bila teško oštećena - umjesto standardnih 1.400, u trenutku smrti težila je 5.035 grama.
O važnosti Takashija i tome koliko je imao utjecaj na opstanak teško pogođene zajednice postratnog Nagasakija govori i činjenica kako je posthumnoj ceremoniji u njegov spomen prisustvovalo 20 tisuća ljudi. Njegovi posmrtni ostaci pokopani su na međunarodnom groblju Sakamoto.
Biografiju o liku i djelu Takashi Nagaija 'Čovjek koji je tješio Nagasaki' napisao je Paul Glenn.
Njegovo odmaralište 'Nyokodo', uz dodatak knjižnice, postalo je muzej 1952. godine pod nazivom 'Memorijalni muzej grada Nagasakija Nagai Takashi'. Danas njime upravlja njegov unuk Tokusaburo Nagai.
Ime Takashi Nagai dodano je Spomeniku rendgenskim i radijskim mučenicima svih naroda podignutom u Hamburgu u Njemačkoj. Godine 1991. osnovana je Nagrada za mir Takashi Nagai.
I danas u Nagasakiju, s ciljem nagrađivanja pojedinaca i organizacija za njihov doprinos svjetskom miru kroz razvoj medicinske njege i socijalne skrbi, osnovana je Memorijalna nagrada Takashi Nagai Nagasaki.
Nakon napetosti između dviju zemalja, Izraela i Irana, Erdogan je istaknuo da "ono što se nedavno dogodilo ne bi trebalo rezultirati jačanjem Izraela". Kazao je i kako je "važno djelovati tako da se fokus zadrži na Gazi", stoji u objavi turskog predsjedništva
Projekt Vlatke Horvat nosi snažnu umjetničku poruku "skromnosti" jedne realizirane umjetnice koja svoj prostor svjesno prepušta drugima, a dijeleći svoju umjetnost s njima pokazuje kako se u umjetnosti i životu treba živjeti i ponašati
U Zastupničkom dom većinu imaju republikanci, a većinski demokratski Senat već je izglasao sličnu mjeru
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
