Pulski hospicij upozorava: Palijativna i socijalna skrb moraju djelovati zajedno

„Radimo najbolje što možemo i na tome sam zahvalna svima“, zaključila je okrugli stol o palijativi, a u povodu nacionalnog Dana palijativne skrbi, 11. svibnja, dr.sc. Julijana Franinović Marković, ravnateljica hospicija „Bl. Miroslava Bulešića.

Od kako je 7. siječnja otvoren pulski hospicij, na liječenju je bilo 35 bolesnika od čega ih  je 22 umrlo, a 13 ih je otpušteno. Najčešće se radilo o onkološkim bolesnicima, zatim o srčanim i oboljelima od plućnih bolesti te demenciji u zadnjoj fazi. Prioritetno se u hospicij primaju bolesnici na preporuku bolničkog palijativnog tima ili mobilnih timova pri Istarskim domovima zdravlja. 
Teme okruglog stola bile su iskustva i izazovi u palijativi u Istarskoj županiji. Naglašena je  potreba veće povezanosti socijalne skrbi sa zdravstvenom. Na razini države, prema važećim normativima, nažalost nije uopće povezana socijalna i zdravstvena skrb. U našoj županiji liječnik obiteljske medicine izdaje uputnicu za hospicij, a socijalni radnik kojeg plaća županija u nedostatku državnog sustavnog financiranja, odlazi u obitelj i daje preporuku za smještaj bolesnika u hospicij.

Dr. Franinović Marković također je naglasila potrebu za edukacijom liječnika i medicinskih sestara između ostalog i radi boljeg prepoznavanja tranzicije bolesnika iz kurativnog u palijativno liječenje. Potrebno je prepoznati kada prestaje aktivno liječenje bolesti i počinje palijativna skrb bolesnika.
Ono što također stvara poteškoće u radu hospicija je normativno tretiranje ove ustanove kao da je KBC. Hospicij mora imati sve moguće dokumente kao i klinički bolnički centar premda skrbi za ukupno tek 14 bolesnika. Normativu je potrebno pojednostaviti, naglasila je ravnateljica.

 
Rad grupe podrške njegovateljima, kao i rad mobilnih timova Istarskih domova zdravlja prezentirala je Bosiljka Kovačević mag.med.teh. iz IDZ-a.
-Dobra je vijest da smo konačno ekipirali dva mobilna palijativna tima pri Istarskim domovima zdravlja za područje cijele županije, rekla je Bosiljka Kovačević i dodala kako su lani obavili 1.129 kućnih posjeta, a ove godine do kraja travnja 326. Pored toga brojne su svakodnevne telefonske konzultacije s obiteljima oboljelih koje puno znače njegovateljima. 

Ono što im nedostaje je veći broj volontera i socijalni radnik, rekla je ona. 
Također, nedostaje im i vozilo za prijevoz bolesničkih krevete iz posudionice u dom bolesnika. U prošloj su godini posudili 168 puta te specijalne krevete, a sve obitelji nemaju svoj prijevoz za njih. 

Iskustva tročlanog palijativnog bolničkog tima iz OB Pula iznijela je na skupu Nada Tadić mag.med.teh. Premda bolnica ima u sustavu odobrena 15 palijativnih kreveta, još uvijek nažalost ne postoji odjel palijative. Stoga je cilj njihovog rada prepoznavanje palijativnog bolesnika i proces planiranja otpusta kući ili u drugu ustanovu. 

-Resursi su manjkavi u odnosu na potrebe. Stariji i bolesni ljudi sve češće žive sami ili se obitelji ne mogu brinuti za njih. Već dugo vremena zvoni da se nešto mora napraviti kako bi bolesnici bili zbrinuti u sustavu. Također potrebna je promjena percepcije. Svi se ne možemo izliječiti, ali zdravstveni djelatnici mogu pomoći na drugi način, kada ne liječimo bolest nego smanjujemo sve vrste patnje, rekla je Nada Tadić. 

-Socijalna skrb i zdravstvena skrb idu odvojenim putevima i nikako da se sastanu kao tim. Ne prihvaćanje socijalne komponente bolesnog čovjeka nikako ne bi smjelo biti, dodao je dr. Diego Brumini, iz bolničkog palijativnog tima.
S time se složila i Davorka Maras-Tkačuk, županijska pročelnica za zdravstvo. Nažalost na tržištu rada nema socijalnih radnika, a željeli bi ih zaposliti u našim županijskim ustanovama kao što su domovi za starije, rekla je ona i dodala da su na razini države socijalni i zdravstveni plan potpuno odvojeni.
Anka Dušanek, mag.educ.rehabil. zajedno sa Sanjom Antić i Bosiljkom Kovačević vodi grupu podrške za njegovatelje palijativnih bolesnika pri Ligi protiv raka Pula. 

-Najveći problem je sam dolazak njegovatelja u našu grupu, ali kad se jednom pojave onda redovito dolaze na susrete. Obično su jako rastrgani, jer misle da  imaju dovoljno problema i bez nas. Susret počinje sa suzama i iznošenjem situacije kod kuće, ali na kraju susreta odlaze ipak rasterećeni i s osmjehom, ispričala je Dušanek. Kaže kako im se promijeni percepcija prema kojima njegovatelj mora biti zatvoren u kući s bolesnikom i umirati zajedno s njim. 
Pomoć obiteljima oboljelih su svakako i volonteri Lige protiv raka koji su lani odradili 1.700 sati. Među njima je i Angelica Garcia, mlada žena koja se doselila iz Meksika po struci stomatolog, iznijela je svoje iskustvo volontiranja kod jedne bakice. 

Skup je započeo nastupom učenika Osnovne škole Kaštanjer, njihovom pjesmom i recitacijama. Zatim su djeca zajedno s Dubravkom Orlić Bašlin iz „Svijeta biljaka“ posadili ljekovito bilje u dvorištu hospicija. 
Uključivanje zajednice jedan je od ciljeva ovog skupa koji je organizirala Liga protiv raka Pula.