„Ljudska prava kreću kada ljudski život započinje“, „Mama, čuvaj me!“, „Trudnicama je potrebna pomoć, ne pobačaj“, „Svaki život je dar“ - samo su neke od poruka koje se mogu vidjeti u neposrednoj blizini pulske Opće bolnice, gdje se – uz samu prometnicu – svakoga dana okupljaju vjernici katolici ne bi li zajedno molili protiv pobačaja.
Podsjetimo, u Hrvatskoj je pobačaj zakonski legalan medicinski zahvat, no katolici ga smatraju grijehom, a sam papa Franjo još je prije nekoliko godina pobačaj osudio kao ubojstvo.
Prema informacijama koje smo dobili, u inače prilično liberalnoj Puli, čini se kako baš i nema građana/građanki koji su previše uznemireni ovakvim porukama upućenima ženama koje razmatraju mogućnost pobačaja, budući da imaju pravo na izbor. A ako ih i ima, bit će da ne reagiraju javno.
Jučer smo ovdje, u Zagrebačkoj ulici, zatekli Mariju i Janju iz Pule koje su nam pojasnile da su dio međunarodne Inicijative „40 dana za život“, a kojoj je glavna svrha upravo molitva protiv pobačaja.
Janja i Marija
„Svakog dana smo ovdje“
- Svakog dana smo ovdje od sedam do 19 sati, i tako cijelu korizmu. Stalno je netko prisutan, imamo jednu gospođu koja nas vodi. Ona je organizatorica i raspoređuje nas, pa tako znamo kad tko treba doći, i nikada ovdje nije prazno mjesto, govori nam volonterka Janja.
Dozvolu za boravak na ovoj javnoj površini, pojašnjavaju, morali su tražiti jedino od pulske policije, što im je i odobreno bez problema.
Pulska policija ove godine nije zaprimila dojave građana o osobama koje mole kod pulske bolnice, niti je imala postupanja prema njima. U navedenom slučaju ne radi se o javnom okupljanju koje podliježe obvezi prijave policiji sukladno Zakonu o javnom okupljanju. Također, ukoliko osobe svojim ponašanjem ne narušavaju javni red i mir, ne ugrožavaju sigurnost prometa, i svojim ponašanjem ne čine druge protupravne radnje, njihovo zadržavanje pred bolnicom nije u nadležnosti rada policije
Ni pulska Opća bolnica nije, doznajemo, dobila nijednu, službenu ni neslužbenu, pritužbu građana vezano uz ovu pojavu.
Irena Hrstić
Ne remete rad ustanove
- Skupina pojedinaca nalazi se na javnoj površini, i prema ovlastima naše ustanove nisu prekršeni nikakvi zakoni niti propisi, te stoga nismo poduzimali nikakve aktivnosti. Nije nam upućen zahtjev za dozvolom provođenja aktivnosti. Naime, uobičajena pozicija skupine pojedinaca je na pločniku, uz zid koji ograđuje površinu zgrade "stare patologije", odnosno „retencije“. Zgrada „stare patologije“ nije u funkciji naše zdravstvene ustanove. Trenutne aktivnosti grupe pojedinaca ne remete rad ustanove, izvijestila nas je ravnateljica Opće bolnice Pula, doktorica Irena Hrstić.
Reakcije javnosti, kažu nam pak pulske „moliteljice protiv pobačaja“, na njihovu prisutnost u neposrednoj blizini bolnice - prilično su podijeljene.
- Netko nam trubi, netko se ljuti. Bilo je i neugodnih iskustava. Jedna žena nam je neki dan rekla da bi nam bilo bolje da skupljamo novce za potrebitu djecu nego da se molimo. A opet, ima i stranaca koji nisu naše vjere, pa se svejedno mole zajedno s nama. Ljudi ne znaju da mi skupljamo priloge i da postoje kuće za majke koje nemaju gdje biti, i koje su u iskušenju da učine pobačaj. Dakle, mi im nudimo pomoć, i ima im tko pomoći dokle god im treba, kažu nam Marija i Janja.
Nemaju, vele, točan podatak koliki se iznos godišnje prikupi u tu svrhu, ali nas informiraju kako kraj Karlovca djeluje svećenik Marko Glogović koji je dosad tako sagradio popriličan broj kuća za žene u potrebi.
„Pobačaj je grijeh“
- Ima žena koje nemaju muža, ili im nedostaje ekonomska pomoć, ima djevojaka koje ostanu trudne, a nemaju podrške. Svakakvih slučajeva ima. Tako da on, i njima i djeci, tamo nudi smještaj i hranu dok se ne snađu, a djeca ne odrastu, vele nam one.
Pobačaj dakako smatraju grijehom, pa čak i u slučaju silovanja. Grijehom drže i umjetnu oplodnju.
- Tu se ubija život. Svi kažu da je to ništa, samo zametak. A mi vjerujemo da kod začeća Bog udahne duh odnosno život tom čovjeku, i on od tada vapi za tim životom što mu ga je Bog udahnuo. Po duhu se mi ljudi razlikujemo od životinja, kažu ove vjernice objašnjavajući nam zašto svaki pobačaj smatraju grijehom.
Ovamo obično dolaze i ujesen, i to uoči blagdana Svih svetih, a osim protiv pobačaja, one mole i da se ženama oprosti grijeh nakon pobačaja. Na naše pitanje smatraju li da možda i uznemiravaju žene svojom prisutnošću u blizini bolnice, pulske moliteljice odgovaraju: „Ako je žena uznemirena, znači da je svjesna da je u grijehu. Tko god je uznemiren kad vidi Isusa, znači da je u grijehu.“
A na pitanje zašto se ne mole, primjerice, i u blizini kladionica budući da nas Biblija upozorava i da se držimo dalje od ljubavi prema novcu (1. Timoteju 6,10; Hebrejima 13,5), nisu nam dale konkretan odgovor, ali su zaključile kako ne poznaju svi Boga, te kako one ne osuđuju osobu, nego grijeh koji osoba radi.
„Vjera je dar“
- Isus je umro za naše grijehe, na križ je otišao da otkupi svijet. Svatko tko zavapi: Isuse, oprosti mi! - opravdao se pred svojim ocem. Jasno je nama da nisu svi u vjeri. Vjera je dar, nema je svatko, zaključile su.
Pulsko gradsko redarstvo upoznato je pak s činjenicom da se tijekom korizme ovdje održavaju molitve protiv pobačaja, no kažu nam kako se ta aktivnost odvija na zemljištu koje nije u vlasništvu Grada Pule, pa s obzirom na to ni postupanje nije u nadležnosti gradskog redarstva.
Prema svemu sudeći, ovakvi prizori u najvećem istarskom gradu ostaju dijelom svakodnevice sve do Uskrsa.
