O srednjoškolcu Ivanu Štetić iz Pule, koji je svoju stipendiju od 500 eura odlučio donirati osobi za koju je on smatrao da ju treba više od njega pisalo se puno u posljednje vrijeme.
Naime, humanitarna akcija 'Zlatna ribica' koju organizira Sveučilište Jurja Dobrile u Puli i Gradsko društvo Crvenog križa Pula tradicionalno se održava kao projekt za potrebite učenike i učenice.
Tako je bilo i u pulskoj Medicinskoj školi, kaže nam Ivan Štetić, mladić koji je zasluženo postao poznat nakon što je svoju stipendiju preusmjerio osobi kojoj je puno potrebnija.
Ivan je nedavno napunio osamnaest godina, a nakon srednjoškolskog obrazovanja želi nastaviti studirati na vojnoj akademiji u Zagrebu, te napominje da je to želja koju ima od malena, a za stečeno medicinsko znanje smatra da mu samo može pomoći u budućem pozivu.
Ivan nam opisuje da je cijela priča ipak bila malo drugačija, odnosno da ga je prije dodijele stipendije kao predsjednika razreda pozvala školska pedagoginja da vide kome će biti najpotrebnija novčana stipendija u visini od 500 eura.
- Ideja je bila da se nekom učeniku pomogne u nastavnom procesu, odnosno da si može kupiti nešto poput laptopa. Jedan od uvjeta je bio dvadeset donatorskih sati na koje se nitko nije želio obavezati. Ja sam na to pristao bez puno razmišljanja, ali sam odmah naveo uvjet, a to je da novac proslijedim nekome kome je stvarno potreban, veli nam Ivan.
Nakon kraćeg razmišljanja o tome kome poslati pomoć, Ivan je odlučio da to mora biti učenik/ica koji nema roditelje, a zasigurno ima velike potrebe za stipendijom koja će mu olakšati daljnje školovanje. Stipendiju je na sugestiju proslijedio studentici druge godine u Zadru, a koja je bivša štićenica Doma Ruža Petrović iz Pule.
Ivan za svoju dob pokazuje veliku zrelost jer se drži mišljenja da bi svi koji imaju mogućnosti trebali tako postupati, bez obzira radi li se o mlađim ili starijim osobama, a on osobno bi opet postupio potpuno isto da dođe do novca koji njemu nije potreban.
"Nije tu samo stvar u tome dati nekome nešto, tako se može i puno dobiti, te steći prijateljstvo koje je puno bitnije od bilo kakvog novca. Mojim prijateljima i kolegama u školi je moj čin nešto čudno i nije im jasno, jer ne radi se o malom novcu, to je iznos koji bi svakom srednjoškolcu dobro došao", kaže nam Ivan.
Ovaj empatični mladić je veoma svjestan situacije u društvu te mu se pomagati drugima čini kao nešto potpuno logično i normalno, pa tako njegov nesebični čin zaslužuje još veću pažnju kao dobar primjer svima nama.