RAŠA: Komemorirana 83. obljetnica najstrašnije rudarske nesreće u Istri

Prošlo je 83 godine od 28. veljače 1940., dana kada se u raškom rudniku ugljena „Karlota“ dogodila najveća rudarska nesreća ne samo na području Istre., već i na tadašnjem talijanskom državom teritoriju.

foto: La Provincia

Uzroci ove rudarske katastrofe, sa serijom eksplozija i ispuštanjem ugljičnog monoksida, nikad nisu razjašnjeni do kraja.

Poznata je ipak poruka koju je inženjer Seguiti odaslao Ministarstvu korporacija u Rim: “Jutros u 4,45 u rudniku Raša u komori jedan je vjerojatno tijekom paljenja mina došlo do eksplozije ugljene prašine koja je prouzročila eksplozivni val i jacu pojavu ugljičnog monoksida koji se proširio na sva radilišta komore jedan te u obližnja radilišta komore tri. Spasilačke ekipe počele su odmah pružati pomoć te su dosad pregledale 14.,16. i 17. horizont i izvukle šezdeset poginulih i stotinjak uglavnom lakše ranjenih. Treba još pregledati 15. horizont komore jedan, a operacija je u tijeku. Opći uvjeti u podzemlju su dobri jer nisu primijećeni požari nego samo manji odroni nekih hodnika koji ipak dozvoljavaju pristup radilištima. Danas je u cijelome rudniku obustavljen rad, a vjerojatno će biti sutra nastavljen, osim u komori jedan. Uslijedit će tehničko izvješće."

Foto: La Provincia

Danas je Raša održala komemoraciju kojom je odana počast svim preminulim rudarima. Rudnik je naša baština, ovdje smo da je čuvamo. Naši su projekti stoga i usmjereni na rudnik, na našu Karlotu“, kazala je načelnica Općine Raša Glorija Paliska.

Tijekom komemorativnog skupa, kako piše na mrežnim stranicama Općine Raša, saznanja o rudniku Karlota, odnosno jami Raša, u vrijeme velike eksploatacije, kada se i dogodila nesreća, iznio je Rašanin s tršćanskom adresom Rinaldo Racovaz, autor dvije knjige o Raši. Naglasio je da se u ono vrijeme nije vodilo računa o sigurnosti na radu i uopće uvjete rada, što je i kumovalo tragediji.
„Ovu rudarsku nesreću potrebno je nositi kao sjećanje, održati je živom kao pravo upozorenje“, rekao je Racovaz.

foto: Općina Raša

Istaknuo je da Raša, zahvaljujući njenoj industrijskoj arhitekturi i rudarskoj baštini, kao grad kratke prošlosti, pred sobom ima veliku budućnost. Već su učinjeni koraci u vrednovanju ostavštine, pa je tako obnovljen dimnjak nekadašnje toplane, a u tijeku je preuređenje rudnika u turističke svrhe.

Racovaz se ovom prilikom predstavio i kao samouki slikar, djelima na temu rudarske nesreće, te je na komemoraciji je izložio i svoje tri slike. Dvije govore o svetoj Barbari i tamošnjoj crkvi, a na jednoj su i elementi koje danas ne vidimo, dok je treća slika sa slovima kompzicija u koju su ugrađene razne riječi vezane za rudnik.

Skupu su se obratili i predstavnik labinske Zajednice Talijana Tullio Vorano, predsjednik tršćanskog Kluba za istarsko-mletačku kulturu „Istria“ Livio Dorigo, vrednovatelj rudarske baštine iz Formije Michele Maddalena, predstavnik udruge „Majstori rada“ iz Udina Roberto Kodermatz i predstavnik Općine San Giorgio di Nogaro Lodovico Rustico.

Radio Labin izješćuje da je Livio Dorigo iz Udruge Circolo Istria iz Trsta izjavio kako je ponosan što su s talijanskim sindikatima kojima su se pridružili i hrvatski, uspjeli pokrenuti inicijativu da rudarske tragedije u Raši i belgijskom Marsinelu postanu simboli za stradavanja na radnom mjestu.

U kulturnom dijelu sudjelovali su recitatori iz dramske skupine OŠ Ivana Batelić Raša – Korina Matković i Emin Mujkić, koji je ujedno vodio program. Skupu su prisustvovali i učenici osmog razreda, kojima je ovo bio sati povijesti.

Organizatori su bili labinska Zajednice Talijana i Općina Raša, čija je delegacija prethodno na trgu položila vijence na spomen-ploču i spomen-zvono „Alma Mater Dolorosa“. U sjećanje na preminule rudare, u crkvi sv. Barbare održana je sveta misa.

                                              Diego Bosusco

   Te je večeri moj djed Domenico otišao u noćnu smjenu u rudnik...

Današnje se obljetnice prisjetio i bivši bubnjar KUD-a Idijoti Diego Bosusco Ptica, koji u rudarskoj nesreći izgubio djeda Domenica. Citirajući Lorenu Križanac u svom je statusu napisao: “ Te je večeri «padre Domenico» otišao u noćnu smjenu u rudnik, obukao bijelu košulju, s željom da se ujutro vrati, iako umoran, ali bez tragova ugljene prašine i crnih očiju jer je njegova Maria imala 41 rođendan. U skromnom domu rudara nije bilo raskoši niti obilnih trpeza, skroman namještaj, i svetačka slika na zidu, tek nekoliko puta na godinu za stolom se objedovalo uz malo bolji ručak i domaće vino. Maria i njihovo četvero djece legli su spavati i hranitelja obitelji ispratili u noć s pozdravom «Sretno!» dobro znajući da je svaki pozdrav (odlazak u rudnik) možda i posljednji.

Domenico Bosusco - foto: Facebook Diego Bosusco

Te su večeri djeca Mario, Veneranda, Gioconda i Bruno otprativši oca u zadnju smjenu legli s željnim iščekivanjem sutrašnjeg dana, jer su znali da će svi biti zajedno za stolom i da će za mamin rođendan možda biti fuži ili njoki sa šugom, a nakon toga i kroštule i slatki kruh. Kuhane kobasice koje su gladnim obiteljima rudari nosili iz noćne smjene imale su posebno mjesto u životu rudarske obitelji. Marija je rano ustala, mada nije dobro spavala. Imala je neki čudan osjećaj nelagode, toga jutra nije kao i obično otišla služiti u gospodske kuće. Probudila se nešto prije nego je zvonik odzvonio pet sati, sanjala je raznobojne balone kako lete u nebo... Nije budila djecu, napunila je krbuna u sumpreš, ispeglala bijelu rikamanu tavaju od dote, a kućom se širio miris toploga kruha... Domenico toga jutra neće doći kući. Ručak će biti za ljude koji će donijeti nesretnu vijest.
U Oknu 1 oko 4.30 sati, pred sam kraj noćne smjene odjeknula je eksplozija. 240 metara pod zemljom zapalila se ugljena prašina i nastalo je više požara koji se velikom brzinom šire i izazivaju niz eksplozija koje oduzimaju 186 života, a još toliko će ljudi podleći ozljedama i trovanju u sljedećim danima. kao posljedica ove najveće tragedije u istarskom rudarstvu. Nekoliko je teorija, no točan uzrok nesreće nikada nije utvrđen, ostaje tek povijesna činjenica o najvećoj nesreći u Istarskim ugljenokopima Raša u četiristo godina dugoj iskopnoj aktivnosti.