"Ne bih nikad otišao iz Potpićna", čuli smo od ne jednog mještana ovog najmlađeg istarskog post-rudarskog mjesta, čiji kompleks modernijih višekatnica ostavlja dojam manjeg grada.
Zato i načelnik matične općine Kršan Roman Carić, odgovarajući nešto niže na pojedine kritike da je Kršanu ovo mjesto posljednja rupa na svirali, kaže da je Potpićan "jedino urbano mjesto u cijeloj općini Kršan".
Dojmljiv je lokal-patriotizam Potpićanaca. I kad se spomene obližnja danska mega tvornica Rockwool, dosta njih negira zagađenja, tek dodajući: "Ima magle ponekad, ali u kotlini smo, bože moj".

Samanta Džambo: "Ovaj mir ne bih mijenjala za ništa drugo"
Ne iznenađuje takav egzistencijalno uvjetovan stav budući da neki Potpićanci rade godinama u ovoj profitabilnoj tvornici (oni tvrde da je tvornica postavila sve nužne filtere), dok se desetine radnika Rockwoola svakog dana hrane i troše u Potpićnu.
Ne čudi da je u skoro svakom drugom kadru neki veliki kamion, parkiran ili u pokretu. Prijevozništvo je unosan posao budući da u Rockwool dnevno uđe 50-ak kamiona s kamenom, dok iz Rockwoola s kamenom vunom za fasade izlazi 50 do 100 kamiona. Dnevno!
Prevoze se kamionima i stolice iz tvornice u kojoj radi 60-ak ljudi (nekad su se tu proizvodili bicikli).

Obližnji danski Rockwool proizvodi kamenu vunu punom parom
Nijemi svjedok cijelog mjesta je napuštena, derutna, a nekako još uvijek lijepa zgrada 'Separacija ugljena' (gdje se nekad separirao ugljen od kamena), na čijem krovu se i ustrajno kočopere četiri poveća metalna slova T I T O.
A kakvo je raspoloženje mještana, ne samo Bosanaca, djece nekadašnjih rudara, ali i Istrijana, natpis će tu i ostati. U sezoni zdanje znaju fotografirati inozemni turisti.

Jasna Božić: "Ovdje ima više firmi, više posla. U Kršanu eventualna trgovina, tamo nema toliko izbora"
Nama je ispred 'Separacije' pozirala grupa 35-godišnjih Nijemaca na svojim dobro uprljanim motociklima, čija je strast enduro vožnja po okolnim istarskim putevima. Tek je jedan čuo za Tita.
"Ja san dela pod Titon i znan da je bilo bolje nego danas i apsolutno san za to da onaj znak ostane gore. Ne mi smeta apsolutno ništa", kaže nam jedan Istrijan iz okolnog mjesta Jakomići.

Motel danas
Prije tri godine obnovljeni hotel&hostel "Potipćan" sa 68 ležajeva popunjen je gostima, i to radnicima "Đure Đakovića" koji rade u Koromačnu i Limskom kanalu. U hotelu zagrebačkog vlasnika boravit će godinu dana pa se sobe neće, kako nam kaže djelatnica motela, iznajmljivati do isteka tog roka drugim gostima i turistima u sezoni, iako su ih prošlih sezona posjećivali Nijemci, Austrijanci, Česi. Izvan sezone dvokrevetna soba 40 do 50 eura, a u sezoni 60, 70, pa i do 80 eura.

Motel nekad
Znaju jako dobro inozemni turisti svaki kutak Istre pa tako i ovo mjesto koje se nalazi na sredini između Rijeke i Pule, svega 15-ak minuta vožnje do Pazina ili Labina, a pet minuta više do mora u Rapcu.
Zanimljiva je prilično izravna, pomalo i komična obavijest na oglasnoj ploči na ulazu u ho(s)tel:
*
Nekadašnji Društveni dom (naslonjen na nekadašnji dom za rudare-samce), danas je derutni prostor u sjedištu mjesta. Nailazimo na sugovornicu koja je tu kao klinka 80-ih godina gledala filmove, a na prvu se prisjeća filmova Bruce Leea. Sada je to zapuštena zgrada, na čijoj fasadi iščitavamo broj mobitela i poruku da je prostor na prodaju.

Nekad i kino
- Prostor je u vlasništvu moje firme Škabići d.o.o. Kupili smo ga prije pet-šest godina, planirali smo jedan projekt prehrambene prerade koji se nije ostvario i na kraju smo ga stavili na prodaju, telefonski nam je rekao vlasnik iz Opatije.
Otkako je počeo s radom prije tri godine, dobro posluje i restoran Domino (nekadašnja 'Užanca'), što s marendama za obližnje radnike Rockwoola, ali i za, primjerice, radnike obrta Peršić za industrijsko čišćenje iz nedalekih Blaškovića, što popodne i uvečer ponudom za pretežito domaće mještane.

Kolegice, jedna iz Raše, druga iz Potpićna
Mlada 21-godišnja Samanta Džambo radi u ovom restoranu koju vode njeni roditelji. Ona je prvo iz Rijeke došla u Labin, da bi preselila u Potpićan prije osam godina.
- Trebalo mi je dosta vremena da se naviknem jer je ovo ipak mala sredina, ali sad ovaj mir ne bih mijenjala za ništa drugo, ističe ona veliku prednost Potpićna, kao i solidarnost.
- Svi se držimo zajedno, svi su tu jedni za druge, nema tu problema, dodaje Samanta, ističući da ovdje nije bitno tko je kakav i tko je otkud.
- Za jedan Potpićan imamo stvarno sve: poštu, i restoran, i dva kafića, ljekarnu, vrtić, jaslice... još nam nedostaje 'benzinska', koja bi se trebala renovirati nedaleko motela, veli Samanta
Pridružuje nam se u razgovoru stariji čovjek, Istrijan, koji je želio ostati anoniman.
- Nekad su u Potpićnu bili samo Bosanci. Sad je tu druga generacija, ali kad pričate s njima to su više manje Istrijani jer ti više ne osjećaš onu besedu bosansku. Međutim, to je mila majka ča je u odnosu na danas; danas vidimo 'crne', ima ih stotine, s njima ne možeš popričati, s Bosancem i Srbinom si moga barem popričat. Sad moraš pričati engleski ako ćeš se sporazumit, veli on, misleći na Nepalce i Filipince.
Unatoč njegovom 'crnom' gledištu, nas je u trgovini Studenca u podnožju hotela na prilično dobrom hrvatskom poslužila draga mlada Filipinka.

Mali grad
Rođena u Kršanu, Jasna Božić radi već dvije godine u restoranu, a prije toga je skoro osam godina radila u tvornici stolica. Osnovnu školu završila je u Kršanu, a srednju u Labinu.
- Ovdje u Potpićnu ima više firmi, više posla. U Kršanu eventualna trgovina, tamo nema toliko izbora, veli Jasna.
Zahvaljujući ugljenu Labinšćina je dobila tri mjesta, od kojih Raša danas nosi atribut najmlađeg grada u Istri. Ta titula zapravo, kako piše istaknuti novinar i publicist Marijan Milevoj, pripada pet godina mlađem Podlabinu, inaugiranom svečano 1942, godine, koji je taj zvučni naziv izgubio stapanjem s Labinom. Međutim, u tom nizanju Potpićan je i danas najmlađe mjesto u Labinu, nastalo uz rudarsko okno Pićan početkom 50-ih godina proteklog stoljeća.
Mjesto se intenzivno gradilo 60-ih godina proteklog stoljeća na lokalitetu zvanom Dumbrova, zapravo šumovitom zemljištu, koje se gradilo mimo zakona i upisa u zemljišne knjige, budući da su Istarski ugljenokopi Raša, tada jedan od najmoćnijih kolektiva u Jugoslaviji, nerijetko bili, piše Milevoj, iznad zakona. Ili zakon za sebe.
Jedno kratko vrijeme, od 1956. do 1961. godine Potpićan je bila samostalna općina, zahvaćajući otprilike granice sadašnje Općine Kršan. Njen prvi i posljednji predsjednik je bio Josip Petarčić, koji će nakon ukidanja općine i spajanje s labinskom komunom, nakratko postao direktor tek osnovanog hotelskog poduzeća Rabac.

Tupljak danas
Početkom 70-ih u sklopu supstitucije rudarenja Potpićan dobiva više tvornica, među kojima i tvornicu keramičkih pločica, zatim tankostijenih cijevi i igračaka. U otprilike isto vrijeme zatvara se rudnik, a novi otvara u Tupljaku, koji je pak, kao posljednji ugljenokop u Istri i Hrvatskoj, zatvoren 29. studenog 1999., čime je označen kraj dugovječne tradicije rudarstva na istarskom poluotoku.
Potpićanac Šemso Mujić, vijećnik s liste bivšeg načelnika Kršana Valdija Runka u Općinskom vijeću Kršana ističe važnost konačne izgradnje sportske dvorane u Potpićnu, za koju postoje već dva projekta koje je, veli Mujić, aktualni načelnik Carić do daljnjeg skinuo s dnevnog reda. A još je, dodaje, 2009. u Saboru odbijen zahtjev tadašnjeg zastupnika Branka Ružića o gradnji te dvorane.
No, ovaj vijećnik iz Potpićna ipak priznaje da je u zadnje vrijeme Općina i nešto pozitivno učinila, od rasvjete dječjeg igrališta, asfaltiranja industrijske ceste prema tvornici stolica, kao i ulice prema školi, gdje su postavljeni stupići koji sada onemogućavaju parkiranje automobila što je u prošlosti znalo onemogućavati školskom autobusu prijevoz djece.
On smatra da bi Općina Kršan trebala bitno više financijski podupirati jedina dva potpićanska sportska kluba: nogometni klub Potpićan-Učka 72 koji igra Prvu županijsku nogometnu ligu (tim više jer ima pet omladinskih kategorija) te boćarski klub "Potpićan".

Vijećnik iz Potpićna Šemso Mujić
Obnova mjesnog ureda u Potpićnu, dodaje, prvo se procjenjivala na 80.000 eura, da bi budžet za taj projekt u ovoj godini bio smanjen na svega 5000 eura.
- A što možeš napraviti za pet tisuća eura? Ne možeš napraviti ni poštena vrata. Ništa od toga, zaključuje vijećnik Šemso Mujić.
Na kritike pojedinih mještana da je Potpićan 'posljednja rupa na svirali' matičnoj Općini Kršan, njen načelnik Roman Carić kaže: "Od 1993. godine nije se značajno ulagalo u sva područja općine Kršan, samim time niti u Potpićan koji je, u biti, jedino urbano područje na području naše općine".
- Potpićan je do 90-ih bilo iznadprosječno komunalno i infrastrukturno razvijeno područje u odnosu na ostatak općine. Nažalost, sve ove godine nisu se ulagala potrebna sredstva, i Potpićan je vremenom zaista stagnirao. U mojem mandatu učinjeno je nekoliko značajnih pomaka, kroz asfaltiranje i uređenje ceste od crkve do osnovne škole, izrađeno je idejno rješenje za uređenje parkinga i javne površine oko Marketa, idejno rješenje sanacije Separacije Potpićan i prenamjene u Poduzetnički start up Inkubator kroz sredstva Fonda pravedne tranzicije, idejno rješenje potpune sanacije Dječjeg vrtića i okolnog dječjeg igrališta. Zamijenjena je kompletna postojeća javna rasvjeta modernom i štedljivom LED rasvjetom. Znatna sredstva uložena su u poboljšanje infrastrukture nogometnog igrališta NK Potpićan Učka 72, kako travnjaka tako i tribina, sanaciju krova i prostorija Mjesnog ureda Potpićan, postavljena je kamera za nadzor brzine kretanja koja će uskoro u funkciju, kao i niz manjih zahvata.

Načelnik Općine Kršan Roman Carić
- Unatoč tome, slažem se da sve to nije dovoljno i da se u dvije ili tri godine ne može anulirati zanemarivanje duže od dva desetljeća, kaže načelnik Carić.
Budući da Potpićan s 600 stanovnika ima tri puta više ljudi od mjesta Kršan, pitamo načelnika treba li Potpićan postati samostalna općina.
- To danas nije realna opcija. Znamo za inicijative Plominjana koje traju dvadesetak godina, točnije od osnivanja Udruge za Grad Plomin 2006. / 2007. godine, kaže on.

Lijevo dimnjak Rockwoola, desno Potpićan
Načelniku napominjemo da u Potpićnu postoje gospodarski subjekti poput tvornice stolica, da za Rockwool voze potpićanski prijevoznici i da Rockwoolovi radnici svakodnevno troše u obližnjem Potpićnu, koji je niti kilometar udaljen od ove profitabilne danske tvornice, za razliku od 7 km udaljenog i dominantno pustog Pićna, no Carić ponavlja: "Nije to realno. Niti jedan dio općine Kršan ne može biti samostalan, prije svega ekonomski”.
Na pitanje koliki dio kršanskog proračuna dobiva Potpićan, kaže: "Uvijek je Potpićan prisutan u proračunu, s 5, 10 ili 15 posto i svake godine se osiguravaju određena sredstva.
Završit ćemo s novcem, tim, kako je i papa Franjo nedavno rekao, đavoljim izmetom.
Proračun Općine Kršan za ovu godinu iznosi 8 milijuna i 194 tisuća eura.