Dok vozim diktiram sinu Gianniju misli koje bih inače zaboravio: dobra je terapija za mene i za njega, održava nam identitet, nismo turisti već putnici.
Gianni piše velikim štampanim slovima: „Palermo nije jezični otok već vidljivi otok medijske indoktrinacije.
U talijanskoj kolektivnoj svijesti, u pučkoj, narodnoj imaginaciji, Palermo je sinonim za mafiju, Palermo je mafija.“
Dok ulazimo u grad osjećam njegovu uznemirenost, prepoznajem simptome neobuzdane empatije, kad nastupi Aspergerov sindrom slabi kontrola emocija. Nije mi jasno zašto, znam samo da se nešto dogodilo, pogled mu se gubi, počinje se znojiti. Odjednom s desne strane, prema moru pojavljuje se prometni znak, velika zelena tabla na kojoj piše „ USCITA BAGHERIA“.
.
To je općina u sklopu palermitanskog metropolitanskog prostora.
Ako je Palermo mafija, Bagheria je srce, žila kucavica Cose Nostre. Osjećam i ja nekakvu nelagodu i onda mi sve postane jasno. Kad sam mu spomenuo da ćemo na Siciliji prenočiti u Palermu sin je počeo kopati po internetu, skinuo je sa interneta film Kum, slagao slike palermitanskih mafijaških šefova, čitao o ubojstvima, o oružanim obračunima…
Tu smo dakle! Moja sitna uznemirenost pred Bagherijom kod njega se pretvorila u visoki val straha…
I onda se sjetih prijatelja iz studentskih dana u Trstu, Pino, rođeni Palermitanac koji je održavao kafić tršćanskog studentskog doma. Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća mafijaški obračuni u Palermu bili su svakodnevno štivo u novinama. Pino bi mi često uzvratio: „Elio, la mafia non sta a Palermo, la mafia sta a Roma“ (Mafija nije u Palermu već u Rimu).
Primjećujem da se Giannijev pogled vraća, malo pomalo, u zbilju.
Istina, (govorim na glas) istražni sudac Giovanni Falcone ubijen je u Palermu 23. svibnja 1992. godine. Mafija je postavila nekoliko kilograma eksploziva ispod dionice autoputa kod Capacija. Ali, Gianni, Falcone se tog dana vraćao sa radnog putovanja u Rim. Par mjeseci kasnije, 19 srpnja 1992. mafija je ekplozivom ubila drugog istražnog suca, Paola Borsellina. I on je poput Borsellina slijedio trag mafijaških veza sa rimskim političkim i financijskim kružocima.
Završni sud
Nakon ubojstva prijatelja Falconea Borsellino je govorio: „Sono un morto che cammina“ (Ja sam hodajući mrtvac). Gianni zapisuje završni sud: „Palermo se pojavljuje na televiziji samo kad se puca, to ti je kao Trst koji se u nacionalnim TV dnevnicima pojavljuje tek kad je bura izuzetno jaka.
Palermo je sinonim mafije, Trst je sinonim za buru.
Piši i to: Bagheria nije mafija već koncentrat urbane neimaštine i skandaloznog, kriminalnog urbanog i arhitektonskog upravljanja prostorom.“ Razvedrilo se, sad možemo tražiti hotel za prenoćit. Skoro je 16 sati, duž ulice „Messina mare“ koja teče kilometrima uz samu luku našli smo hotel, spremili stvari u sobi i odmah išli pješke, brzim hodom, do terminala trajekta koji jednom tjednom i to samo nedjeljom (kreće u 9 ujutro) održava vezu sa Cagliarijem na Sardiniji.
Bojao sam se da neće biti slobodnih mjesta no, uspjeli smo dobiti kartu. Nešto prije zalaska sunca vraćajući se u hotel prošetali smo se rivom i Gianni, vedrog lica, snimao je život na rivi…
Palermo je predivan, život buja, riva je omiljeno šetalište Palermitanaca. Stali smo kod gospođe koja nudi „spremute“ od limuna i naranči, pravi fenomenalni spritz-aperol s puno leda i znanja. Zapališ cigaretu, pijuckaš i pratiš život grada koji je nakon ubojstva Borsellina i Falconea digao glavu i kolektivno se suprotstavio mafiji.
O tome mediji na nacionalnoj razini malo pišu: pokrenute su razne udruge na razini civilnog društva koje se bore protiv mafijaškog reketarenja, protiv iznude…bore se protiv straha, protiv droge, protiv sramotnih veza mafije s politikom. Nije to mjesto ali Internet je pun takvih i sličnih inicijativa građana, kažem sinu to je ljepša, prava strana Palerma, vidiš i sam kako je tu lijepo.
Navečer smo otišli na pizzu, vratili smo se kružeći po polumračnim uličicama starog, mornarskog dijela Palerma a Gianni je veselo skakutao. Okrenuo se i pitao me: „Kako se zvao tvoj prijatelj?“ Pino, odgovaram, Pino il Siciliano, prezime sam zaboravio, neka se mafijom bave u Rimu tu smo u gradu sunca i palmi, na dvoru smo kralja Frederika II.
Trajekt je krenuo točno u devet ujutro, sjeli smo na krmi broda, morat ćemo preći plovidbu od 263 nautičkih milja. Na trajektu smo se družili sa starim Palermitancem Antoniom koji već 60 godina živi na Korzici i dva puta godišnje dolazi posjetiti brata u Palermu. Antonio je ugodni sugovornik, šalimo se i svako toliko navratimo na šank. Brat ima tri kćeri i sve su udate. Antonio mi kaže: „Ma tu lo sai quanto costa una figlia in Sicilia? Te lo dico io: un patrimonio. Ho un fratello sfortunato“.
Po sicilijanskoj užanci udati kćer je ogromna investicija. Antonio se vraća u Bastiji preko Sardinije, žena je iz Ajaccia (rodni grad Napoleona). Ima dva sina.
