TRI MARČANE BURE SU MIT Zoran Vakula "Moj tata me često zafrkava za moje prognoze i kaže - to tako može svatko"

On je energičan, zabavan, duhovit, pomalo zvijezda, pomalo štreber, obrazovan i uvjerljiv. Zoran Vakula je meteorolog koji „vedri i oblači“ s malih ekrana već 30 godina, a tek su mu 52. Za neke stvari i sam kaže da je bio premlad kada je počeo, ali publika je brzo i lako kupila njegovi šarm. Meteorolozi informativnog programa često imaju kultni status, a Vakula kao da je taj status odveo na jednu novu razinu popularnosti i pristupačnosti.

Deviza 'Vakula je rekao' odavno je prešla granice vremenske prognoze i postala univerzalno jamstvo pouzdanosti jer, ako je Vakula rekao, onda tako mora biti.

Ali, i Vakula pogriješi, a ove subote smo imali prilike pitati ga i zašto se to događa. U Gradskoj knjižnici i čitaonici u Puli, gdje je održao predstavljanje svojih meteo-slikovnica „Vremenaste priče“, Vakula nam je otkrio tajnu misterije tri marčane bure, objasnio što znači „mjestimično“ i najavio hoće li ovih dana padati sjekire.

Vremenska prognoza, a ne vremenska dijagnoza

Gospodine Vakula, danas je sunce, a „trebala je“ padati kiša. Idući prema knjižnici, na ulici sam čula jednu nonicu kako se žali drugoj: „Pogledaj, sunce je, a ja imam kišobran! Vakula me zeznuo!“ Preuzimate li krivicu?

Kriv sam i kad jesam i kad nisam. Ja sam radio u četvrtak i najavio sam već tada kišu na sjevernom Jadranu s petka na subotu. To jeste bilo u prognozi. Ne znam je li palo danas nešto u Puli, Rijeka je dobila nešto kiše.

Ne, jutros ovdje nije padalo. Kako je uvijek biti dežurni krivac za vrijeme?

Nosim se s time već 30 godina. Nije lako (smijeh). Naime, ja volim svoj posao, on mi je i posao i hobi i žao mi je kad pogriješim. Mislim da je svakome žao kada pogriješi.

To je pitanje svih pitanja nas laika - kako dođe do greške?

U opisu mog posla je greška. Riječ je o vremenskoj prognozi, ne o dijagnozi. Tek kada smo u potpunosti sigurni u nešto, kažemo „bit će“. Inače koristimo izraze poput „vjerojatno“ i „moguće“. Prognozu treba pozorno slušati. Ljudi su skloni od „promjenjivo oblačno, mjestimice uz mogućnost za malo kiše“, čuti samo da će biti kiše. Mi se unaprijed potrudimo osmisliti i protumačiti prognozu na osnovu izračuna za pojedino područje Hrvatske i prilagoditi podatke da budu razumljivi, ali ljudi, nažalost, često čuju samo dio. A i ono „mjestimice“ se često zaboravi.

Što uopće znači 'mjestimice'?

Doživjeli ste, sigurno, da kiša na jednoj strani ulice pada, a na drugoj ne pada. To je mjestimice i to je normalna stvar.

Moj tata me često zafrkava kad kažem „djelomice sunčano s promjenjivom naoblakom, ponegdje uz mogućnost za povremeni pljusak“. Kaže mi – „Ne'š ti, to može svako!“ Ali, nije to baš tako. Kada radimo prognozu, itekako razmišljamo hoćemo li reći „djelomice sunčano uz promjenjivu naoblaku“ ili „promjenjivo oblačno sa sunčanim razdobljima“.

Zoran Vakula na promociji slikovnica "Vremenaste priče"

Veliki vođa je u Sjevernoj Koreji nedavno likvidirao nekoliko meteorologa zbog pogrešne prognoze. Može se reći da ste vi u Europi prilično sigurni. Nonice s kišobranima su vam najveća opasnost.

I ja sam to čitao. I ne samo tamo, i u Rumunjskoj je bilo toga za vrijeme Čaušeskua. Da, da, za sada smo dobro prošli. Ali, uvijek će netko biti kriv. Ja to tumačim na način da je ljudima lakše reći „Vakula je kriv“ nego „kriv je meteorolog“.

Ime Vam je sada već i u pjesmama, a i djeca Vam se obraćaju s „Hej, Vakula“. Je li prezime doprinijelo popularnosti?

Vjerojatno. I ja nekad kad govorim meteorološkim prilikama ili neprilikama, progutam riječ meteorologija. Jednostavnije je reći – Vakula.

Češće ste, dakle, Vakula nego Zoran?

O, da, to svakako. Ne znam tko me uopće zove Zoran. Vakula me zovu i mladi i stari.

Bez meteorologije nema života

Publika Vas voli jednako kao i neke starije kultne prognostičare, ali čini se kao da Vi pristupačnost donosite na nekoj novoj razini. Danas ste promovirali svoje dječje slikovnice „Vremenaste priče“ i, opisujući vjetar, trčali ste po knjižnici, vrtjeli djecu ukrug kao tornado, zabavljali ih šalama. Što Vas vuče da objašnjavate meteorologiju predškolskoj djeci?

Ono što želim je prenijeti bar malo svog znanja i zainteresirati novu mladež. Možda će netko od njih postati meteorolog. Nema nas puno, a potrebe ima.

Koliko u Hrvatskoj ima meteorologa danas?

Računajući i one u mirovini, ima nas više stotina, ali još uvijek je to mala zajednica. A, posla ima. Teško je zamisliti područje ljudskog života koje barem malo ne ovisi o meteorološkom podatku, bilo o prognozama ili o povijesnim podacima. Počnite od medicine koja koristi bio-meteorološku prognozu, pa do prometa, građevinarstva…. Čak je i za svjetsku burzu važna. Ni u svemir letjelica ne može poletjeti ako nisu stabilni vremenski uvjeti.

Kada Vas djeca pitaju zbog čega je važna meteorologija, što im kažete?

Klince generalno pokušavam zainteresirati da vole prirodu i da je ne onečišćuju. Da ne rade njoj ono što ne žele da ona nama vraća ovim nepogodama i ekstremna. Danas nam je prezagrijana atmosfera u odnosnu na ono što je bilo prije 50 ili 60 godina, kada je snijeg i u Puli bio češća pojava. Kad sam ja bio mali, recimo, nije se moglo zamisliti da zimi sjediš na otvorenom u kafiću pored grijalice i piješ kavu.

Koliko je alarmantno zatopljenje?

Jako je alarmantno. Zadnjih 20 – 30 godina znatno je toplije, s tendencijom daljnjeg zatopljenja. Djelomično je to zbog uobičajene zemljine evolucije, koja prolazi toplija i hladnija razdoblja, pa čak i ledena doba, a dijelom smo mi ljudi barem malo doprinijeli zagađenjem. Pritom ne mislim samo na smeće, nego i na ispušne plinove.

Možemo li mi, u svakodnevnom životu, učiniti nešto da to donekle zaustavimo?

Mogli bismo, kada bismo samo prestali trošiti energije i vode koliko trošimo. Kada bismo smanjili onečišćenje i sadili više drveća koje sebi prima CO2. Naravno, i kada bi oni koji donose odluke na višem nivou manje gledali kratkoročni profit, a više dobrobit cijele zajednice.

Hrvatska na prodaju

Dotaknuli ste jednu trenutno vrlo bolnu pulsku temu – sječu stabala. Ne znam koliko ste upoznati, ali u centru Pule trenutno se zbog bolesti uklanja velik broj drveta.

Nažalost, ne samo u Puli. Hrvatska se po ovom pitanju prodaje. Mislim i na ono što se zna i na ono što se ne zna. Osiromašujemo umjesto da postajemo bogatiji. Vode imamo za sada dovoljno, ali šume je sve manje. Dijelom zbog prirodnih ekocida i kiselih kiša, poput onih u Gorskom kotaru, ali najviše zbog sječe. Drvo nam odlazi vani i vrlo malo ga mi obrađujemo. Prodajemo ga kao sirovinu i onda ga poslije kupujemo kao gotov proizvod što je sramota.

Možete li kao meteorolog objasniti što znači zelena površina u gradu?

Gradovi su svojevrsni toplinski otoci i zelenilo je neophodno. Zemlja je i inače prezagrijana, ali u gradovima još i više. Jedino nas zelenilo djelomično spašava. Makar trava, ali najbolje parkovi.

Kada ste došli na ideju slikovnica?

Davno. Na HTV-u radim od '96. i odmah su mi nudili gostovanje u obrazovnom programu. Pripremajući se za razgovor s djecom u emisiji, radio sam skice i pokušavao meteorologiju svesti na razinu znanja osobe koja ne proučava fiziku. Ideja da se iz skica stvori slikovnica rodila se 2005., ali nije zaživjela. A, onda sam, radeći dokumentarac o povijesti meteorologije, saznao kako je '70.-ih godina sastavni dio vremenske prognoze bila karikatura. Kontaktirao sam Hrvatsko udruženje karikaturista i predložio da se udruže meteorologija i karikatura. Plan je uspio i 2018. je organizirana međunarodna izložba u Klovićevim dvorima i vijest je odjeknula u Svjetskoj meteorološkoj organizaciji, gdje su pohvalili moju inicijativu popularizacije meteorologije.

Nakon toga sam, kao promotor ove znanosti, dobio i nagradu Europskog meteorološkog saveza koju zovem nagradom za životno djelo. Mislim da sam sedmi ili osmi koji je tu nagradu dobio i to mi je dodatni ponos i dika. Uskoro iza toga je krenula suradnja s ilustratorom Nikom Titanikom i izdali smo slikovnice Vjetropirasta i Oblačasta. Zatim su došle Sunčasta i Pahuljasta, obje u obliku slikovnice i kazališne predstave. Ove godine izlaze i Kapljičasta i Munjasta, a razmišljam i o Dugi, jer je 150-a godišnjica rođenja Dinka Šimunovića.

Rimovane meteo prognoze u doba koronaviroze

A knjige za odrasle?

Za odrasle imam zbirku meteo rima pod nazivom „Rimovane meteo prognoze u doba koronaviroze“. To je rezultat dvogodišnjeg projekta u kojem sam svakodnevno, osim klasične prognoze za internetske stranice HRT-a, sažimao najavu u barem četiri stiha u rimi.

Osim ovoga, u pripremi imam još jednu zbirku u počast pokojnom magistru Sijerkoviću. Bit će to podsjetnik na pučku meteorologiju koju je on zapisivao i rime koje je pronašao kod naših starih, sa rimama koje sam ja pisao. Želim ljudima ukazati - ovo je pučka meteorologija, a ovo je utemeljeno na znanosti, ali isto može biti zanimljivo.

Koliko su pučka vjerovanja o vremenu još uvijek prisutna?

Jako! Gotovo gdje god se pojavim imam pitanje oko pučke meteorologije.

Što ljude zanima? U što mislite da se još uvijek najviše vjeruje?

Pa, evo, na primjer – u tri marčane bure!

Želite reći da ne postoje?

Ne! Ne postoje u znanosti. To je mit! Bura puše i više od samo tri puta.

Ovo je jako bolno saznanje!

Eto, to je još jedan mit. Pojedina vjerovanja donekle i stoje, ali ovo s tri marčane bure nije dokazano. Ne brinite, ima tih mitova još. Ima ih cijeli niz. Pa, evo, ove godine je bura počela puhati krajem veljače, i u medijima je pisalo kako je „krenula prva marčana bura"! Kako će biti marčana kad je krenula u veljači? Ali, ljudi to vole i to je čak i dobro, jer popularizira meteorologiju.

U Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula

Zbog koga ste vi postali meteorolog?

Ne znam. Znam da sam krenuo studirati fiziku na nagovor profesorice iz osnovne škole u Pitomači. Srednju sam završio u Virovitici, ali nakon srednje škole - kamo dalje, rođače? Prihvatio sam savjet i upisao fiziku. Tek na drugoj godini faksa sam odlučio ići na meteorologiju, do tada nisam znao što ću biti. Znao sam samo da se hoću što prije zaposliti i maknuti roditeljima s grbače. Završio sam prvi u generaciji, ali nisam imao veliki prosjek ocjena.

Gdje ste počeli raditi tada?

E, tu je ključan moj meteorološki tata, pokojni Milan Sijerković. Dok sam još bio na četvrtoj godini fakulteta, zakazao mi je razgovor kod Vučetića (Tomislava, op.n.), kojeg se stariji ljudi sjećaju kao prvog meteorološkog šarmera na TV-u. On mi je rekao – Sinko, kada hoćeš početi raditi?, i ja sam tada obećao da ću dati sve ispite do jeseni.

Na kamere ste došli odmah?

Ne, ali jako brzo. Dok sam se penjao na Grič, gdje je tada još bila postaja DHMZ-a, sjećam se kako sam mislio – da mi je pred penziju doći na Sijerkovićevo mjesto šefa operativne službe. Na kraju sam to postao već nakon 10 godina. Prebrz je to bio napredak. A Sijerković je „kriv“ i što sam prebrzo došao na televiziju. 5. kolovoza 1996. godine bilo je moje prvo pojavljivanje u „Dobro jutro, Hrvatska“, kad sam imao tek godinu i pol staža. Ali, očito su me po nečem prepoznali jer su te godine u studenom vratili meteorologe u prime time, nakon što su jedno vrijeme prognozu govorile zgodne djevojke i mladići. Međutim, javnost ih nije prihvatila. Moguće je da se nisu potrudili da nauče dovoljno o meteorologiji i gledatelji im nisu povjerovali. Tako ja to tumačim jer, gledajte mene, nit' sam lijep, nit' sam tip ikakav, ali mi ljudi vjeruju (smijeh).

Tako vam je i ona nonica jutros povjerovala pa uzela kišobran…

I ne samo ona. Imam i kolegice i kolege s kojima sam danas došao u Pulu, koji mi nisu vjerovali da će danas ovdje biti lijep dan.

Ako ste prekjučer mislili da će biti kiša, kada ste znali da će danas ipak biti sunce?

Znao sam još prije nekoliko dana da će poslijepodne biti sunce, bilo je samo pitanje hoće li ujutro pasti nešto ili neće.

Recite mi, onda za kraj i premijerno, kakvo nas vrijeme u Puli čeka narednih dana.

Subota poslije podne i nedjelja prije podne su u redu. Ali, nakon toga dolazi novo naoblačenje i nova promjena koja će donijeti ponovo čak i mraz u nizinama i unutrašnjosti. Ono što je sigurno jest da će padati s nedjelje na ponedjeljak.

Što će padati? Sjekire?

Pod navodnicima možemo reći i sjekire jer ide puno žešća promjena vremena. Bit će buretine i tramontane već tijekom ponedjeljka i u utorak, a bit će i osjetan pad temperature zraka. Dakle jedna promjena na kraju prvog proljetnog mjeseca, uobičajena za ožujak. Nakon što smo imali iznadprosječno toplo vrijeme, sad će nekoliko dana biti hladnije. A, nakon toga se vraća u normalu....Vakula je rekao.