VARJA BASTIANČIĆ: "Mi smo 'rahem' - mjesto rađanja novih životnih okolnosti i jedna milost koja je osobama u beskućništvu neophodna"

I dok u svim dijelovima grada užurbano teku pripreme za najluđu noć u godini, u Valturskoj ulici u prenoćištu za beskućnike "Rahem", poprilično je mirno. U 19 sati, kada se otvaraju vrata prenoćišta, ulaze prvi korisnici. Čeka se večera, a potom se polako svi spremaju na spavanje. Različite sudbine, različiti životni putovi ovih korisnika spojili su ih u jednu točku - u prenoćištu. I oni su na tome, unatoč svemu, zahvalni.

- Ja sam ostala bez ikoga. Umrla mi je majka i nemam kud. Obratila sam se za pomoć Gradu Puli, a oni su me poslali ovdje. Sad sam ovdje već par mjeseci i lijepo mi je, ništa mi ne fali, toplo je, imam prijatelje, dobivamo hranu... Rado bih otišla odavde, čak sam i pokušala, a sad čekam da mi se možda otvori prilika otići živjeti kod jednog prijatelja. Već sam bila kod njega, ali on mora najprije riješiti neke svoje probleme i onda ću se vratiti njemu, nadam se, kaže nam 50-godišnja Puljanka, korisnica prenoćišta.

Naša sugovornica nada se na neće još dugo morati koristiti uslugu prenoćišta

Završila je za krojačicu, ali je u struci radila vrlo kratko vrijeme. Zbog bolesti oka i vrlo slabog vida na jedno oko više i ne može. Zapravo je poslovno nesposobna pa se nekom poslu i ne nada previše. Ali pouzda se u dobre ljude. Prvi korak napravit će, kaže, već za Novu godinu, jer želi ići na trg i, okružena veselim ljudima, sretna ući u novu 2024. godinu.

Nakon večere tiho nam se pridružuje i 44-godišnji Puljanin Ivo, također već nekoliko mjeseci u prenoćištu. I njemu je ovo privremeni smještaj dok se ostavinskom raspravom ne riješi pitanje stana na Vidikovcu nakon smrti njegove majke, kaže nam. Bivši rukometaš, otac je dvoje djece i bivši građevinski radnik koji je zbog komplikacija u liječenju ostao invalid. I to je ono što ga u cijeloj ovoj životnoj situaciji najviše uznemirava.

- Imao sam vodu u koljenu i kada sam išao u bolnicu da mi je izvade, dobio sam bolničku bakteriju koja mi je gotovo pojela cijelo koljeno. Puno je tu propusta u liječenju koje sada nitko ne prihvaća, a ja više ne mogu niti raditi, a još malo niti hodati. Bio sam i u Lovranu i Zagrebu, ali nitko ne želi dirati koljeno koje je načela ta opasna bakterija, ali neću se predati. Nakon Nove godine idem tražiti dalje, negdje mora biti neki liječnik koji će biti voljan ugraditi mi umjetno koljeno, gotovo u dahu nam je ispričao.

Veliko veselje u životu su mu djeca s kojom se nastoji što više vidjeti, a možda će zajedno provesti i Novu godinu. Taj dio života mu najviše i fali, iako priznaje, zahvalan je na prihvatu u prenoćištu. Kaže da se svačega nagledao, da ima i onih koji iskorištavaju ovaj smještaj, ali da ih se ipak velika većina bori u životu, kao uostalom i djelatnici koji se odriču svog privatnog života da bi pomogli njima korisnicima, na čemu im je zahvalan.

I u prenoćištu se osjeća blagdanski ugođaj

Od izvršne direktorice Udruge "Institut" Varje Bastiančić, udruge koja od 7. veljače ove godine vodi pulsko prenoćište "Rahem" u Valturskoj ulici, saznajemo da ovu uslugu dnevno koristi oko 40 do 45 ljudi. Prenoćište se otvara u 19 sati, a korisnici ga moraju napustiti drugo jutro do 8 sati. Od 1. lipnja pa do 30. studenog ovdje su boravila ukupno 73 korisnika, neki kraće, neki duže.

- Nazvali smo ga 'Rahem' jer ta riječ znači 'maternica' i znači 'milost'. Mislim da smo mi upravo spoj svega za ove ljude, mjesto rađanja novih životnih okolnosti i jedna milost koja je osobama u beskućništvu neophodna, kaže nam Bastiančić.

Od dosadašnjih korisnika, oko tri četvrtine dolaze iz Pule i okolice, a ostali - odsvakud! I trenutno su neki ovdje stigli iz Labina, Rovinja, Nedešćine....

- Bilo je i stranaca. Primili smo tako jednog nakon otpusta iz zatvora, potom šest, sedam Ukrajinaca dok se nisu smjestili, pa je ljetos stiglo i desetak žena iz Bosne i Srbije koje su došle raditi u sezoni, ali su bile nasamarene, a novac za povratak kući nisu imale. Bilo je i Nizozemaca, Nijemaca, Talijana, kao i ljudi s prostora bivše države, od Slovenije do Crne Gore, navodi Bastinačić.

Ovo pulsko prenoćište je posebno i različito od ostalih zbog toga što se korisnici prilikom dolaska ne moraju identificirati, ne treba im niti uputnica Centra za socijalnu skrb ili gradskog odjela za socijalnu skrb. Jednostavno dođu i prespavaju.

- Mi smo jedino ovakvo prenoćište otvorenog tipa u Republici Hrvatskoj i zato i imamo ovako veliku fluktuaciju. Naravno da imamo i neke neželjene situacije gdje nam je, primjerice, došla zlostavljana, silovana žena, pa smo tako ljetos zvali i policiju, ali, općenito, imamo jako dobru suradnju sa svim institucijama od Centra za socijalnu skrb, Grada Pule, Opće bolnice, Crvenog križa... Svi su nam oni i podrška, ali i suradnici u ovakvim situacijama. Sada primjerice imamo prijem nakon otpusta iz Vrapča, a slijede nam i prihvati nakon otpusta iz zatvora, što smo već dosad i imali. I onda nam je tu važna upravo ta jedna sektorska suradnja da spriječimo bilo kakve moguće rizike. Od liječnice moramo dobiti anamnezu, propisanu terapiju, pogotovo ako je riječ o psihozama, po otpustu iz zatvora moramo znati što se dogodilo i onda od strane stručnog tima dobijemo mišljenje i način postupanja. Tada je i naš posao lakši. Mi moramo misliti na sve naše korisnike i njihovu dobrobit, ističe Bastiančić.

Najduže je u prenoćištu boravio jedan mladić s nepunih 30 godina života koji je tu mjesecima boravio, jer je dolazio iz jedne devastirane obitelji, a u prenoćištu je pronašao svoj mali kutak mira. Najmlađi korisnici imali su 18, a najstariji 76 godina. Djevojka od 18 godina uspješno je motivirana da se javi u terapijsku zajednicu gdje već mjesecima boravi, dok je dečko od nepunih 19 godina primljen u jednu obitelj.

- Takve stvari nas vesele. Mi nismo ovdje da mijenjamo te ljude, da im pametujemo. Prihvatimo ih takve kakvi jesu, ali ako su spremni za razgovor i traže nas pomoć, tada im pomažemo, naglavačke se bacamo u to i onda nas pozitivni ishodi itekako raduju. Imamo naravno i tužnih trenutaka, pa nam je tako dosad dvoje korisnika preminulo, jedan na putu za bolnicu, drugi na željezničkoj stanici, i to su tužni trenuci u našem radu i sastavni dio našeg života i rada u prenoćištu, kaže nam Bastiančić.

Varja Bastiančić

Pitamo je pripremaju li se za doček Nove godine i što će ponuditi svojim korisnicima. Kaže da su sami odlučili da će svi ostati ovdje i zajedno se družiti, baš kao što je to većina odlučila i na Božić.

- Zahvaljujući velikom srcu naših sugrađana, moj apel urodio je plodom i mi smo za naše korisnike dobili veliki broj poklona koje smo im zamotali i dali na Božić, a ostalo nam ih je toliko da neke možemo iznenaditi i za Novu godinu. Želja nam je pokazati im da su nam bitni, jer stvarno jesu, želimo im reći da nam je stalo do njih i da smo tu za njih, kadgod nas trebaju, kaže Bastiančić.

Dobitnica ovogodišnje Istriane "kao idejna začetnica projekta otvaranja prenoćišta za beskućnike u Tršćanskoj ulici, koja vrijednim društvenim radom i promocijom socijalne osjetljivosti pruža potporu mnogim nemoćnim, siromašnim i bolesnim ljudima", Varja je doista u svom poslovnom okruženju našla drugu obitelj. "Ponekad izgleda kao prva s obzirom koliko vremena ovdje provodim i koliko energije trošim", kaže nam kroz smijeh, ali i ozbiljno dodaje da je zahvalna svojoj obitelji koja joj pruža podršku, kao i brojni prijatelji jer je svjesna da otkad je otvoreno prenoćište, ne stigne se puno družiti i uživati u privatnom životu.

- Ovo je stvarno vrlo zahtjevno, imali smo i raznih situacija, selili naše korisnike u Pomer i iz Pomera, sada radimo na stambenim zajednicama.... Ali imam uhodan tim kolega bez kojih stvarno ovaj izazovan posao, s velikom fluktuacijom novih ljudi i raznim situacijama s kojima se susrećemo, ne bih mogla raditi. Ja stvarno ovaj posao radim s ljubavlju, živim s tim ljudima, ali drugačije ne bi to ni bilo moguće, zaključuje naš razgovor Varja Bastiančić.