Cristiano Ronaldo najavio oproštaj: „Ovo će vjerojatno biti moja posljednja godina u nogometu“
Portugalac želi otići sa „spektakularnim nasljeđem“, a do čarobne granice od 1000 pogodaka nedostaje mu još samo 30 golova
Ova izložba obuhvaća instalacije, objekte i slike koje evociraju prostore snova. Često je mjesto radnje sna tek prividna stvarnost, svojevrsna paralelna dimenzija. Nisam slijedio teorijske diskurse, već sam se vodio vlastitim dojmom: odabrao sam radove koji su pozitivni, smiješni i iznenađujući, ali i one koji prizivaju tamniju stranu snova – noćne more. Dok su neki umjetnici koristili tehnologiju kako bi to postigli, drugi su uspjeli prenijeti lepršavost, magiju, pa i tjeskobu sna oslanjajući se na samu snagu imaginacije
Ova izložba obuhvaća instalacije, objekte i slike koje evociraju prostore snova. Često je mjesto radnje sna tek prividna stvarnost, svojevrsna paralelna dimenzija. Nisam slijedio teorijske diskurse, već sam se vodio vlastitim dojmom: odabrao sam radove koji su pozitivni, smiješni i iznenađujući, ali i one koji prizivaju tamniju stranu snova – noćne more. Dok su neki umjetnici koristili tehnologiju kako bi to postigli, drugi su uspjeli prenijeti lepršavost, magiju, pa i tjeskobu sna oslanjajući se na samu snagu imaginacije
U sklopu tematskog projekta Hrvatskog udruženja likovnih umjetnika Istre, ovog će se petka u 19 sati u galeriji HDLU-a Istre, na adresi Zagrebačka 4 u Puli, otvoriti izložba pod nazivom "Percepcija snova"
"Pišući projekt Percepcija snova, krenuo sam od uvjerenja da snovi ne lažu. Oni koji ih zanemaruju ili odbacuju kao puku iluziju, zapravo uskraćuju sebi jedan od najdubljih izvora iskustva. San ne zahtijeva nužno spavanje – sanjati možemo i budni. Sanjar je, u tom smislu, netko čije misli lutaju izvan očekivanih granica, često bliže istini nego kad je uronjen u svakodnevnu racionalnost. Snovi, bilo noćni ili dnevni, obogaćuju život iskustvima koja ne staju u okvire racionalnog. Oni mogu biti introspektivni, proročanski, vizionarski ili katarzični. Freud je prvi dao metodološki okvir tumačenju snova, postavljajući ih u središte istraživanja nesvjesnog. Danas znanost razlikuje čitav spektar snova: od običnog sanjarenja do lucidnog sanjanja, u kojem pojedinac aktivno oblikuje vlastita iskustva. U tom smislu snovi su vitalni – oni regeneriraju tijelo, um i emocije, te nude prostor gdje se misli mogu organizirati i osloboditi.
Povijest 20. stoljeća obilježila je i simbolična upotreba sna – Martin Luther King Jr. održao je 1963.g. svoj znameniti govor "Imam san", pretvorivši snove u politički i društveni ideal. Statistike tvrde da šest do sedam godina života provedemo sanjajući. Riječ je o ogromnom dijelu ljudskog postojanja koji se najčešće zanemaruje. Povijest umjetnosti podsjeća nas da nesvjesno, snovito i iracionalno nikada nisu bili isključeni iz umjetničkog procesa. U nadrealizmu i ekspresionizmu upravo su snovi i ludilo postali izvori potrage za "istinom", koliko god ona bila neuhvatljiva ili proturječna. Ostaje otvoreno pitanje: kakav je naš svijet danas, koliko je u njemu osobnog i kolektivnog ludila, i na koji se način ono odražava na naše snove?
I osobna iskustva svjedoče o snazi sna: nakon prometne nesreće u djetinjstvu, godinama sam sanjao da žvačem automobilsku gumu. Taj je san bio toliko intenzivan da sam se budio s bolovima u čeljusti.
Snovi su zaboravljena strana života, iako se u njima osjećaji i doživljaji često javljaju intenzivnije nego u javi. Upravo zato sam očekivao da autori uključenih radova u izložbi pokušaju noćne snove učiniti opipljivima, da ih prevedu u umjetnički izraz.
Ova izložba obuhvaća instalacije, objekte i slike koje evociraju prostore snova. Često je mjesto radnje sna tek prividna stvarnost, svojevrsna paralelna dimenzija. Nisam slijedio teorijske diskurse, već sam se vodio vlastitim dojmom: odabrao sam radove koji su pozitivni, smiješni i iznenađujući, ali i one koji prizivaju tamniju stranu snova – noćne more. Dok su neki umjetnici koristili tehnologiju kako bi to postigli, drugi su uspjeli prenijeti lepršavost, magiju, pa i tjeskobu sna oslanjajući se na samu snagu imaginacije. Ne želim izdvajati nikoga, izdvajam odabranu cjelinu i zadovoljan sam odabranim.
Trebalo bi par riječi reći i o nedostatku beskompromisnosti u suvremenoj umjetnosti: previše se držimo sigurnih obrazaca, previše potiskujemo emocije i zatomljujemo lepršavost koja je potrebna da bi magija uopće nastala.
Ipak, kad se osvrnem na projekt, ostaje pitanje hrabrosti. Možda sam i sam igrao previše sigurno. U našim se svemirima vrijeme topi, a predmeti gube svoje lice da bi otkrili drugo, skriveno i nemirno. San nije bijeg, već otkriće, ulazak u neizgovoreno, u beskraj podsvijesti, podsjetnik da stvarnost ima pukotine kroz koje proviruje ono beskonačno. Trebao sam pozvati umjetnike na radikalniji čin – zajedničko spavanje u galeriji, materijaliziranje snova u prostoru umjetnosti i pretvaranje sna u javni događaj. Takav bi čin možda izazvao buru reakcija, ali bi probudio uspavane duhove konformizma. Sanjati i spavati usred gradske vreve, pod pogledom prolaznika – to bi bila umjetnost koja provocira i oslobađa, umjetnost koja podsjeća da snovi nisu bijeg, nego prostor istine. Jer snovi ne pripadaju samo stvaraocu, kad stojimo pred slikom naše oči nastavljaju tkati priču, a umjetnost tada postaje zajednički san".
Kustos izložbe: Ivica Nikolac
Ban Mariana, Battisti Daniela, Dellale-Putniković Matheo, Dujmović Klara, Hebib Raguž Aida, Horvatić Suzana, Fučkar Senka, Jelušić Maja, Kljajić Irena, Kolarić Branko, Kopylova Daria, Krmpotić Sukačić Vadignoff Velia, Lenić Gordana, Luketić Lada, Marin Milan, Milić Zdravko, Ostić Jadranka, Peculić Izabela, Planteković Irena, Popijač Petar, Poropat Siria, Rašović Bodiš Nataša, Ražov Nikola, Savani Profeta Mirta, Sikavica Silvija, Stojanovski Krunislav, Šerbeđija Senka, Tršan Ljiljana, Vasilj Irena, Vičević Celestina, Vidmar Svebor, Vladić Maštruko Manuela, Zbašnik Andrej, Zdunić Marijan.
Izložba će biti otvorena do 10. listopada, radnim danima od 9 do 15 sati.
Portugalac želi otići sa „spektakularnim nasljeđem“, a do čarobne granice od 1000 pogodaka nedostaje mu još samo 30 golova
U Gradskoj galeriji Pula otvara se izložba posvećena tragediji iz 1946. i Geppinu Michelettiju, kirurgu koji je nakon eksplozije satima operirao ranjene, iako je među poginulima bilo i njegovo dvoje djece * Izložba „Zaboravljena tragedija – Vargarola i njen heroj, doktor Geppino Micheletti“ dio je programa kojim se ove godine u Puli obilježava 80 godina od jednog od najtragičnijih događaja u novijoj povijesti grada
Predugo radim ovaj posao da bih se pretvarala da ne vidim ono što vidim. Nije stvar u tome tko je posao dobio već je li izvedeno riješilo problem zbog kojeg je plaćeno. Iskustvo vas s vremenom nauči jednoj neugodnoj stvari, a to je da znate zbrojiti dva i dva. A stručnjak koji nije ničiji, koji ne pripada stranci, interesnoj skupini ni društvu za šankom ima jednu nezgodnu osobinu. Ne duguje nikome odgovor koji se želi čuti. Duguje samo svoje stručno mišljenje pa i kada ono glasi „Ovo vam ne treba“
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.