Veliki petak je dan tuge i boli, a Velika subota obilježena je tišinom, meditacijom i molitvom iščekivanja događaja uskrsnuća, vrhunca večernjeg bdjenja, «majke svih bijenja», kako određuje sveti Augustin.
Za Veliku subotu svojstveno Vazmeno bdjenje, koje se slavi noću te ga nije prikladno započeti prije nego padne noć, a treba završiti prije svanuća nedjelje. Tada se vjernici okupljaju oko ognja, koji svećenik blagoslovi. Tim se plamenom upali i uskrsna svijeća koja predstavlja samoga Isusa Krista. Svećenik na svijeću stavlja simbole A i Ω. To označava Krista koji je i početak (Alpha) i svršetak (Omega). Također se na svijeću stavljaju brojevi tekuće godine.
Velika subota je aliturgijska, što znači da se tog dana ne slave mise ili druge liturgije, crkve ostaju mračne, tihe i prazne, poput Isusovog groba prije nedeljnog uskrsnuća. Tabernakul ostaje prazan, svjetla i svijeće moraju biti ugašeni, oltari su goli.
Pričest daje samo bolesnicima u smrtnoj opasnosti.Premda to nije obveza, Crkva preporuča nastavak posta i suzdržavanje od mesa i danas.
U meditaciji posvećenoj Velikoj suboti papa Beneditkt XVI napisao je je sljedeće: «Moramo obratiti pozornost na činjenicu da smrt više nije ista nakon što ju je Krist pretrpio, nakon što je prihvatio i prodro u nju, baš kao što život i ljudsko biće, više nisu ista stvar nakon što je u Kristu ljudska priroda mogla doći u dodir, i zapravo je došla u kontakt s Božjim vlastitim bićem.
Prije toga, smrt je bila samo smrt, odvajanje od zemlje živih i, iako s različitim dubina, nešto poput "pakla", noćna strana postojanja, neprobojna tama. Sada je, međutim, i smrt život i kad prijeđemo ledenu samoću praga smrti, uvijek se iznova susrećemo s onim koji je život, koji je htio postati suputnik naše krajnje samoće i koji u smrtnoj samoći njegove tjeskobe u vrtu maslina uz krik na križu "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?", postao je dionikom naše samoće".