(VIDEO) KAD TATE NASTUPAJU Očevi plešu ritmičku gimnastiku kao potpora kćerkama u pulskim Gazelama: "Sve što radimo, radimo za njih"

"Sve što radimo radimo radi njih. Radi naših vrijednih curica koje mukotrpno vježbaju" - odgovorili su nam odmah tate na pitanje kako to da su odlučili stati na pozornicu i zaplesati kao točka iznenađenja na božićnoj reviji Kluba ritmičke gimnastike Gazela, kojom se obilježila 30-godišnjica ovoga pulskog kluba.

S tribina ih je bodrilo više od tisuću gledatelja.

"We will, we will rock you"

Premijeru koreografije, u kojoj osmorica tata nastupaju s obručima, uz glazbu "We will rock you", imali su u Domu Mate Parlov početkom prosinca, a svoj drugi nastup odradili su nedavno - na 3. Međunarodnom turniru ritmičke gimnastike u grupnim vježbama "Adria Challenge 2024". 

- Nismo imali tremu, ipak smo mi profići, smiju se uglas na pitanje kako im je bilo pred prvi nastup. Kako bi imali kada su, doznajemo, prije nastupa mukotrpno vježbali čak mjesec dana, i to jednom do dva puta tjedno, po nekoliko sati.

Dugogodišnja trenerica, i jedna od osnivačica Kluba, Duška Kupres Duraković, priča nam da je početna ideja nastupa očeva krenula od dvije mlade trenerice - Denise Brzić i Antonelle Marčeta koje su osmislile program obilježavanja značajne godišnjice.

- Tate u se ozbiljno uhvatili posla i vježbali i mogu vam reći da se nisu osramotili. Kako i bi, vidite naše curice kako su odlične, od nekoga su morale naslijediti taj talent, smije se Duška dok se tate u Domu braće Ribar pripremaju "za nastup" pred našim fotografom.

Smijeha i zezancije ne nedostaje.

No, prije poziranja pred objektivom Manuela Angelinija, tate su odradili i onaj teži dio posla. Oni, naime, revno pomažu klubu prilikom natjecanja i rekvizita koje treba premještati. Posebno se to odnosi na teške tepihe koje sele iz dvorane u dvoranu.

Pričajući nam kako su se ozbiljno uhvatili vježbanja, pa su tako vježbali mjesec dana prije božićne revije i još mjesec dana prije svog drugog nastupa, posebno hvale tatu Denisa "najluđeg od njih" koji je, kada je jedan tata otpao radi bolesti, cijelu koreografiju morao naučiti u samo jedan dan.

Vježbao je, vele, od jutra do mraka.

Na pitanje kako to da su nastupali oni, a ne mame; dobivamo šaljive odgovore; od onog da je "koreografija ipak trebala na nešto sličiti" do toga da im mame nisu napravile niti kolače.

Onda ipak šalu stavljaju sa strane i priznaju da "zapravo nisu imali šanse"; jer su im trenerice dale zadatak kojeg nisu mogli odbiti.

- Sada ozbiljno; trenerice su bacile 'bubu u uho' curicama, a onda su one nas danima 'masirale' kod kuće. Kako smo mogli odbiti? Kada vidite koliko se one žrtvuju, koliko treniraju i ulažu, najmanje što smo im mogli pružiti je potporu na ovaj način, navode nam tate. Jedan od njih, Igor, čak razdragano veli da mu je kćer priznala da joj je njegov nastup bio "ispunjenje sna".

- Ništa nikome ne bi trebalo biti teško za svoju djecu, tako smo i mi ovaj nastup odradili od srca, kazuje nam Paul, dok njegov plesački kolega Marijo savjetuje druge roditelje da i oni vlastitim primjerim potaknu djecu da doista žive parolu 'vježbanjem do zdravlja'.

Doduše, tu priču odmah okreću na išijase i druge probleme s kojima su se borili tijekom treninga, no ponovo samo u zezanciji.

Na posljednje ozbiljno pitanje; imaju li i oni naziv, jer teško da mogu biti Gazele, odgovaraju uz gromoglasni smijeh: "Zovite nas mufloni."

Gotovo 300 djevojčica vježba na tri lokacije

- Bez ovolike podrške roditelja naš rad ne bi bio moguć.

Roditelji su ti koji djecu svakodnevno voze na treninge, ponekad ih i čekaju. Oni su ti koji ih voze na natjecanje, ulažu u njih i svoje vrijeme i novac, koji nam pomažu prilikom organizacije natjecanja. Stoga je ovaj nastup tata bio prilika da se još snažnije povežemo, i mi s roditeljima, ali i oni međusobno. Pokazali su koliko su odlična ekipa, koja su svoj posao odradila vrhunski, veli nam trenerica Antonella.

Ovo je, dodaje, poruka i drugim klubovima da pogledaju što i kako rade.

- Nama je bitno što je to bila prilika za druženje i doista sam uživala u radu s njima, veli nam trenerica, zaključujući uz smijeh da im je još prvoga dana obećala slavu i kako se sada to polako ostvaruje. Na upit hoće li još nastupati, trenerice se šali kako im sada moraju tražiti konkurenciju, kako bi daljnje vježbanje dobilo još veći smisao.

U pulskim Gazelama trenira gotovo tristo djevojčica, a za upis postoje liste čekanja.

Bez velike potpore predsjednice Kluba - Jelene Popović, bilo bi teško jer je ona ta koja nas sve organizacijski podržava i drži na okupu, veli nam Duška.

Natjecateljice vježbaju svakodnevno, pa i subotom, dok vikendima često imaju i natjecanja. Ostale grupe dva do tri puta tjedno, ovisno o dobi i razini.

Velik problem im je, doznajemo od Kupres Duraković, to što ne posjeduju vlastitu dvoranu već treniraju na tri mjesta, a svugdje su samo podstanari.

Dio djevojčica trenira tako u Domu braće Ribar, dio u Karlo Rojcu, a dio ima za sebe jednu trećinu u dvorani Osnovne škole Veli Vrh.

- Problem je to što teške tepihe, na kojima vježbamo, svaki put moramo odmotavati i zamotavati, što nije lak posao, a oduzima i puno vremena. Problem nam stvara i to što u dvorani na Velom Vrhu imamo samo trećinu, dok se na drugom dijelu održavaju treninzi, ali i natjecanja. Oni navijaju punim glasom, a mi vježbamo uz glazbu, to nikako ne ide, ali nemamo izbora, veli nam ova trenerica.

Duška Kupres Duraković

Dodaje da im je svima želja da jednog dana dobiju vlastitu dvoranu. Ona ne treba biti velika - natjecateljski tepisi su veličine 14x14 metara, no mora imati dovoljnu visinu radi bacanja rekvizita u zrak.

- Mogla bi to biti i hala, neka napušteni vojni objekt kao primjerice u Ljubljani, samo da je naše. Imali bi tada i mogućnost dobiti posebne tepihe s podlogom, a i treninzi bi bili puno kvalitetniji, napominje naša sugovornica.

Dodaje da gradu definitivno nedostaje jedna sportska dvorana jer se velik broj djeca bavi sportskim aktivnostima.

- Nama bi recimo i Pattinaggio bio odlična opcija, ali tamo su odbojkaši i košarkaši. Kada bi oni dobili svoju dvoranu, mi bi možda mogli dobiti tu. Pula bi, kada bi imala bolje uvjete, mogla postati i pravi gimnastički centar te ugostiti brojne ekipe na pripremama, pa bi se ta dvorana na kraju i financijski isplatila, smatra ova trenerica.

Gimnastika kao baza

Navodeći da se kod njih djevojčice upisuju već sa četiri godine, dodaje da je malo sportova koji upisuju ovako malu djecu.

- Gimnastika je bazični sport, idealan jer djeca vježbaju fleksibilnost, ravnotežu, tako da je to odlična baza za sve ostale sportove. Ukoliko djevojčice i promjene klub one su već polugotovi sportski proizvod veli trenerica Kupres Duraković, navodeći da se osim fizičke strane sport kod djece razvija i radne navike, odgovornost, timski duh.