(VIDEO) Prve 'šape' Centra Silver u Istri: Upoznali smo pulske socijalizatore malih heroja u crvenim prslucima
Tri štenca labradora nedavno su stigla u Pulu i oni su, uz malog prijatelja iz Matulja, dio povijesnog pilot-projekta Centra za rehabilitaciju Silver. Razgovarali smo s ljudima koji su odlučili svoj dom privremeno otvoriti budućim psima vodičima i terapeutima, svjesni da će ih za godinu dana morati pustiti - kako bi oni mogli obogatiti nečije živote
11 min
Borka PetrovićⒸFOTO: Manuel Angelini
Obitelji psića iz Pule i Matulja i djelatnici Centra Silver na Verudi
Tri štenca labradora nedavno su stigla u Pulu i oni su, uz malog prijatelja iz Matulja, dio povijesnog pilot-projekta Centra za rehabilitaciju Silver. Razgovarali smo s ljudima koji su odlučili svoj dom privremeno otvoriti budućim psima vodičima i terapeutima, svjesni da će ih za godinu dana morati pustiti - kako bi oni mogli obogatiti nečije živote
Da bi pas postao nečije oči ili oslonac, on prvo mora naučiti kako biti miran u gužvi, kako se ponašati u restoranu i kako neustrašivo koračati gradom. Za taj golemi zadatak zaduženi su skrbnici volonteri - takozvani socijalizatori koji u svoje domove primaju štence zagrebačkog Centra Silver i koji postavljaju temelje za buduće pse pomagače i terapijske pse.
Upravo socijalizatori u cijelom tom lancu imaju jednu od najzahtjevnijih, ali i najplemenitijih uloga.
Istarski pilot-projekt
Tri štenca labradora nedavno su stigla u Puli i oni su, zajedno sa psićem iz Matulja, prvi psi koje je ovaj centar dao na skrb izvan Zagrebačke županije. Ukoliko se logistički zahtjevan pilot-projekt pokaže uspješnim (a po svemu viđenom, nema razloga da ne bude tako) još bi koje leglo 'silver labradora' moglo biti odgojeno u Istri.
S koordinatorima programa socijalizacije Sandrom Ševerdija i Tomislavom Fanjkutićem i obiteljima kod kojih 'leglo R' živi, susreli smo se na Trgu kralja Tomislava u Puli. Ispričali su nam kako se postaje socijalizator, što ih je motiviralo da privremeno udome štenca, s kakvim se izazovima susreću u odgoju 'malih genijalaca' u crvenim prslucima i što im donosi ovo jedinstveno iskustvo.
Prisustvovali smo i satu 'male škole' u kojoj su psići učili kako hodati po različitim površinama, svladati stepenice bez povlačenja, ali i kako postupati s ljudima koji ih svi odreda žele pomaziti.
Riki, Rima i lekcije iz strpljenja
Puljanka Marta Horvat na trg je stigla s Rikijem, štencem crnog labradora. Riki ima 4 i pol mjeseca i već se pokazao kao jako pametna glavica koja je, bez problema, čekala dok smo razgovorali.
Marta i Riki
- Oduvijek volim životinje i kada sam vidjela da Silver traži volontere nisam se puno premišljala. Željala sam pomoći, uživati i nekom novom iskustvu. Kod kuće imam dva jack russel terijera koji su skoz nabrijani i Riki ih svojom energijom lijepo umiruje, sve smo već pohvatali i svi se jako dobro slažu, veli nam Marta.
Uz riječi da psić ostaje s njom više od godine dana navodi kako joj je već sada teško razmišljati o danu kada će doći vrijeme za rastanak.
- Od početka znam da do toga mora doći, to je jednostavno tako. Znam da će nekome pomagati i to me raduje, veli nam dok svog štenca koji mirno leži pored stola uredno nagrađuje keksićima.
Positive reinforcement: Nagrada za mirnu glavu
Radi se, objašnjava nam koordinator Tomislav, o uobičajenoj rutini poznatoj kao 'positive reinforcement' gdje se štence nagrađuje za svako dobro ponašanje - kada su mirni, kada ne reagiraju na neke nepoznate zvukove, kada nešto novo svladaju i dobro učine i ta se praksa ne prekida ni kada psi dođu u novi dom, kod korisnika - osobe s invaliditetom ili djeteta s teškoćama.
Margareta i Mladen Šćulac iz Matulja odgajaju Rikijevu seku Rimu, žutu labradoricu. Kako nam vele oduvijek su imali pse, sada imaju svoju labradoricu i jednostavno su htjeli učiniti nešto plemenito.
- Pomoći drugima na način da odgojimo psa, pa nema ljepšeg, a i naša labradorica uživa u društvu, veli nam Margareta navodeći da je sa štencem dosta posla, kao s malom bebom.
- Naučili smo piškiti, prošli izbijanje zubića, i dalje puno spava, ali se ma nju mora intenzivnije paziti: da nešto ne pregrize, da ne pojede vani nešto što ne bi smjela. Rastemo i učimo zajedno svaki dan, vele nam zadovoljni supružnici.
Obitelj Šćulac iz Matulja i Rima
Sandra nam u međuvremenu objašnjava kako će ovi psi, kao i svi ostali, s godinu dana proći zdravstvene testove - oftalmološki pregled te RTG kukova i laktova. Naglašava da samo sto posto zdravi pas može biti pas pomagač i/ili terapijski pas.
Što ako pas ne položi 'ispit'?
- Ukoliko nešto nije 'sto posto' socijalizatori imaju mogućnost da pas ostane kod njih i u tom im ga slučaju mi kao centar poklanjamo, ili mu pak tražimo prikladan dom. Ukoliko je s pregledima sve u redu opet imamo dvije mogućnosti - prva je da pas bude zadržan za uzgoj i u tom slučaju on i dalje može živjeti kod svojih socijalizatora, ali bez službenog prsluka i on postaje pravi kućni ljubimac.
Treća i nama najdraža opcija je da se pokaže da će pas biti odličan pomagač ili terapijski pas i tada on kreće kod nas u centar Silver na 'pseći fakultet'. Inače, psi koji su u Zagrebu školu pohađaju od ponedjeljka do petka, a vikendima su kod svojih socijalizatora dok će u slučaju Pule ipak doći do nekih prilagodba, veli Sandra.
Formalno školovanje uključuje osmotjedni trener s instruktorima u sklopu kojeg se pokušava vidjeti što pojedinom psu leži, što pas voli raditi, hoće li biti bolji kao pas vodič ili primjerice pas za osobu u invalidskim kolicima.
Savršen 'match' za nečiju bolju budućnost
- Tada počinje usmjeravanje, promišljanje koji bi pas bio za kojeg korisnika te specifičan trening koji traje još nekoliko mjeseci. Lista korisnika je duga, a svaki od njih prošao je iscrpan proces kako bi što bolje 'spojili' psa i osobu kojoj ga dodjeljujemo. Jednom kada pas, a koji je sada već napunio dvije godine, uđe u nečiji dom naš posao tu ne prestaje, korisnik i pas i dalje se prate, i radi potpore ali i radi kontrole, priča nam.
Sandra i Tomislav
Tomislav dodaje da svo to vrijeme Silver ostaje vlasnik psa i da se tijekom cijelog tog procesa radi na tome da se otkrije što pojedinom psu leži kako svoj posao ne bi doživljavao kao 'posao' već kao zadovoljstvo.
- Mi nikada nećemo siliti nekog psa da nešto radi. Svaki se pas može svemu naučiti, ali nama je cilj da on to ne vidi kao posao, nego zadovoljstvo. Kako su psi različitog karaktera, tako su različiti i korisnici kojima pas treba i treba ih dobro spojiti, veli Tomislav navodeći da su svi ovi štenci već posebni jer genetski potječu od radnih linija i nisu klasični labradori koji se uzimaju za kućne ljubimce.
Zašto baš labradori?
Na pitanje zašto rade upravo sa pasminom labrador retriver vele da se dugo eksperimentiralo s vrstama koje su najpogodnije za pomagače te se pokazalo da su baš oni jako prilagodljivi i to ne samo na okolinu već na ljude, budući da mijenjaju obitelji i to ih ne rastužuje, što je iznimno bitno.
- Pas pomagač mora primjerice 'izdržati' dijete s autizmom koje kontinuirano vrišti. Nisu svi psi za to, pa ni svi psi pomagači, no neki se iznimno dobro snađu u toj ulozi i na dijete djeluju umirujuće.
Za svakoga postoji idealan pas samo mu ga je potrebno pronaći, navodi nam dodajući da isto tako ne postoji 'idealan socijalizator' upravo iz razloga što su korisnici različiti, imaju različite potrebe i probleme i žive u različitim životnim sredinama.
- To što netko živi u garsonijeri ne znači da ne može odgojiti psa. Dapače. Nama trebaju psi koji dolaze iz različitih okruženja, različitih karaktera, a na nama je onda da osmislimo najbolji 'match'.
Tijekom cijelog odgoja sve troškove oko psa socijalizatorima pokriva Silver, od troškova veterinara, preko hrane i opreme za psa. Na socijalizatorima je 'samo' da budu angažirani i puni ljubavi, navode nam edukatori, naglašavajući da je ovo 'samo' zapravo jako puno posla, ali i zadovoljstva.
I dok razgovaramo, četveronožni pomagači uče uz svoje dvonožne; kako stati, kako se okrenuti, kako hodati po rešetkama i proći trampolin.
Roy to radi uz Rasu i Slavena koji su se nedavno iz Zagreba preselili u Pulu. Iako su mislili da je to kraj avanturi u koju su htjeli krenuti, ispostavilo se da je zapravo bio tek početak.
- Imali smo dugo godina našeg labradora, a kada je umro od starosti zaključili smo kako ne možemo ponovo uzeti labradora, jer je naprosto prebolno. No pas nam je jako nedostajao pa smo udomili mješanca iz azila.
U međuvremenu smo u Zagrebu upoznali ljude koji su imali psa iz Silvera, odlučili pobliže upoznati rad Centra i taman kad smo se odlučili da ćemo i mi postati socijalizatori došlo je vrijeme preseljenja. Bili smo uvjereni da je sve 'palo u vodu' da bi nas na kraju zvali i rekli da pokreću pilot-projekt s prvim psićima upravo u Puli, i tako je sve krenulo, priča nam Slaven.
Na to su se, navode nam, odlučili iz želje za volonterstvom, jer su imali iskustva s pasminom i željeli pomoći društvu, ali priznaju nam, i kako bi ublažili tugu prema nedavno preminulom ljubimcu. Uz sve, obzirom da rade od kuće i to u kontra smjenama, savršeni su socijalizatori koji mogu biti uz psa cijeli dan.
Živahna Rena i Karin
Na upit koliko će im teško pasti kada dođe vrijeme rastanka navode da su si u glavi cijeli proces 'posložili' i racionalizirali na način da je ovaj pas njihov 'učenik' kojeg će odgojiti i naučiti najbolje što mogu i onda ga pustiti da pomaže drugima.
To shvaća i socijalizatorica Karin Bolković koja se na potez odlučila nakon smrti svog psa.
- Dogodila se ta jedna praznina, falila nam je njezina energija. I onda sam na fejsu vidjela da Silver traži socijalizatore i instinktivno sam se prijavila. Moram priznati da sam bila iznenađena kada su me odabrali, smije se Karin koja priznaje da štene traži svoje vrijeme, ali kako je uz nju fokusiranija i organiziranija za obaviti sve na vrijeme.
- Imamo veliko podršku naših voditelja, tu su za svako naše pitanje i to puno pomaže. Nadam se da ću u ovoj avanturi i sama puno naučiti o odgoju i dresuri pasa, kazuje nam socijalizatorica malene Rene, živahne seke legla.
Da su ovakvi psi itekako potrebni vidljivo je bilo već na licu mjesta kada je do nas došla mama sa djetetom s teškoćama raspitujući se kako bi i oni jednog dana mogli dobiti psa pomagača. I zapravo, tek tada, kada ovo 'R leglo' bude u svojim novim domovima, njihova će zadaća biti u potpunosti ispunjena, kao i srca naših sugovornika koji su svojom požrtvovnošću sve to omogućili.
Stoga zaključimo riječima koje su iz Silvera uputili socijalizatorima kada su psiće primili u svoje domove:
- Vi ste kao volonteri neprocjenjivi - ti tihi heroji koji ustaju ranije, hodaju duže, uče strpljivije i vole bez zadrške. Zbog vas snovi postaju stvarnost, a mali šapasti koraci pretvaraju se u velike životne priče. Hvala vam od srca, jer bez vas ovo ne bi bilo moguće.
Centar za rehabilitaciju Silver je jedinstvena ustanova u ovom dijelu Europe čiji je osnivač Grad Zagreb. Osnovan je 2008. godine u Zagrebu, a naziv je dobio po psu vodiču Silver koji je tijekom svog radnog vijeka vodio slijepu osobu, ujedno i predstavnika jednog od tri partnera na izgradnji i osnivanju Centra.
Centar se ističe svojim inovativnim pristupom u rehabilitaciji osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju. Ono što ga čini posebnim jest integracija pasa pomagača i terapijskih pasa u rehabilitacijske procese korisnika u kojima ovi radni psi aktivno sudjeluju kao podrška, pridonoseći njihovoj samostalnosti, neovisnosti i poboljšanju kvalitete života.
Čime se točno bave?
Centar školuje pse pomagače i terapijske pse za različite pomagačke uloge.
Psi pomagači dodjeljuju se osobama s oštećenjem vida, osobama s teškoćama u kretanju odnosno različitim vrstama invaliditeta i/ili određenim kroničnim bolestima te djeci s teškoćama u razvoju. Terapijski psi dodjeljuju se stručnjacima koji ih uključuju u svoj stručan rad s pojedincima ili grupama kao npr. psiholog, socijalni radnik, logoped, edukacijski rehabilitator, radni terapeut, liječnici različitih grana medicine, učitelji te drugi.
Centar Silver ima vlastiti Program uzgoja labradora jer im je potrebna kontrolirana genetika i vrhunsko zdravlje te surađuje sa brojnim školama i centrima u Europi i šire koji također imaju uzgoj pasa pomagača.
Kako se postaje volonter socijalizator?
Biti socijalizator je "full-time" volonterski posao. Pas živi s volonterom od svog 2. mjeseca do otprilike 16. mjeseca života.
1. Tko može postati socijalizator?
Ne morate biti stručnjak za pse, ali morate ispunjavati ove uvjete:
Mjesto stanovanja: Najčešće traže ljude s područja Grada Zagreba i Zagrebačke županije, ali pilot projekt uključio je kao socijalizatore i obitelji iz Rijeke i Pule
Vrijeme: Pas ne smije biti sam kod kuće dulje od 4 sata dnevno. Socijalizatori često vode pse sa sobom na posao, u kupovinu, u kafiće...
Svi članovi kućanstva moraju se složiti: To je zajednička odluka obitelji.
2. Proces prijave
Ispunjava se upitnik na stranicama Centra Silver
Razgovor i posjet: Stručni tim Centra dolazi kod volontera doma kako bi vidjeli uvjete u kojima će pas živjeti.
Edukacija: Prije dolaska šteneta, volonteri prolaze osnovnu obuku.
3. Što osigurava Centar, a što volonter?
Centar Silver plaća SVE: Hranu, veterinarske troškove, opremu (uzice, prsluke, igračke) i pruža stalnu podršku instruktora.
Volonter ulaže: Svoje vrijeme, ljubav, trud u odgoju i – ono najteže – mora se nositi s emocijama kada dođe vrijeme za povratak psa u "školu".
Zadatak socijalizatora u praksi:
Nije cilj da pas nauči "daj šapu" ili "prevrni se". Cilj je da pas postane savršeno miran i ravnodušan na vanjske podražaje.
Mora naučiti ignorirati golubove, mačke, druge pse i odbačenu hranu na podu...
Mora se osjećati sigurno u tramvaju, trgovačkom centru, bolnici ili kinu....
Mora naučiti hodati uz nogu bez natezanja povodca.
Crveni prsluk znači: Ja sam na poslu
Svaki pas pomagač kada radi na sebi ima službeni crveni prsluk Centra Silver.
Tada s njim smije svugdje - u javni prijevoz, u restorane, na radna mjesta, u školu.
- Pas zna da je tada u 'radnom modu' i tako se ponaša. Stoga i svi oko njega moraju znati način da se takvom psu ne prilazi bez pitanja jer je on u tom momentu odgovoran za osobu o kojoj skrbi, naglašavaju nam edukatori.
Kada psi skinu 'radno odijelo' oni se, kao i svaki drugi kućni ljubimac, mogu i vole igrati i s ljudima i s drugim psima.
Na pitanje što poručiti ljudima kada vide psa sa službenim prslukom, navode da nije problem da se i tada psu priđe, ali kako se za to treba obavezno zatražiti suglasnost osobe koja ga vodi.
Dobar hrvač mora biti i gimnastičar i trkač i šahist. Hrvanje nije samo snaga – ovdje pobjeđuje um, taktika i sposobnost da iskoristiš protivnikovu snagu, a upravo mladi sportaši poput Jure Rajkovića, Matije Kapustića i Dalena Malagića, najbolji su dokaz da pulski klub ima svijetlu budućnost, poručuje predsjednik Hrvačkog kluba Istarski borac Miško Macolić Tomičić
Više od dvadeset godina nakon njenog zatvaranja, zavirili smo prvo u lancem zaključano dvorište, a zatim i u ruiniranu unutrašnjost. Prošli kroz učionice, stubište, sobe za marendu i, dakako, predsoblja učionica u kojima su nastale sve one grupne fotografije Šijanskih prvašića koje blijede u albumima. Imate li vi i jednu?
Susret u Puli obilježila je nervozna igra s obje strane, sjajan udarac mladog Butića i nesigurno suđenje Čuline
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.