Ne čudi da se o nekadašnjem industrijskom divu, danas posrnulom brodogradilištu Uljanik najviše govorilo na jučerašnjoj gotovo dvosatnoj raspravi o budućnosti industrije u Puli, održanoj u popunjenoj dvorani Coworking centra, koju je poslušalo i 40 studenata pulskog Ekonomskog fakulteta.
Najkonkretniji su u raspravi bili vodeći ljudi triju pulskih tvrtki iz proizvodnog sektora - član uprave Tehnomonta Sean Lisjak, direktor Motortech Consultinga Livio Bolković i direktor pulske firme Tema Branimir Ružojčić.
- Dobra je bila strategija raditi specijalne brodove u Uljaniku, ali je bila jako loša strategija da se uništava proizvodnja opreme, a pulsko ju je brodogradilište proizvodilo jedino od svih brodogradilišta u Jugoslaviji. Ta je oprema bila potrebna za specifične brodove, i dok je Europa to razbijala sve više koncem 80-ih godina, mi smo pomalo smo uništavali opremu, prvo TESU pa Strojogradnju, kazao je Ružojčić i u nastavku kazao ono što se često govori privatno, ali ne i javno, a posebno političari ne govore o propasti Uljanika.
- I tu je nastao kraj. I taj je kraj sada predugačak i bilo bi dobro da više ne gledamo što ćemo s time. Meni je žao reći, ali Uljanik je kadaver, zapravo mrtvo tijelo koje teško da će bilo što napraviti. Ali treba gledati unaprijed, napraviti strategiju grada i županije (ne ove ili one stranke) jer mi imamo vrlo slabu industriju u gradu, kazao je direktor pulske firme Tema Branimir Ružojčić, koji je nakon fakulteta radio desetak godina u Uljaniku, gdje je, veli, puno naučio, a sad vodi spomenutu tvrtku Tema koja u serijskoj proizvodnji ima motore/generatore najnaprednije tehnologije s permanentnim magnetima, čija jer učinkovitost 90 posto veća klasičnih motora.
Branimir Ružojčić, tvrtka Tema, izrađuju najsuvremenije motore s permanentnim magnetima
- Sad radimo električne i hibridne motore za nekoliko brodova za Veneciju, koja ima jedno ogromno brodogradilište veće od uljanika, koje radi ogromne kruzere, pa imam još dva-tri brodogradilišta poput Tehnomonta, pa ima najmanje 10-15 manjih brodogradilišta, i sve u Veneciji čiji je turizam mjerljiv valjda s cijelom Istrom, ako ne i šire, i to funkcionira zajedno jer grad ima zapravo različite profile ljudi. Moja djeca i ovi studenti, kao i svi ljudi imaju različite interese, netko za strojogradnju, a netko za turizam. Nama treba i proizvodnja, jer se želimo zaposliti i živjeti ovdje; ne mogu zamišljati da naša djeca odlaze jer ovdje nemaju tu vrstu poslova, kazao je Ružojčić.
Sean Lisjak iz Tehnomonta kazao je da je postalo nepopularno baviti se proizvodnjom.
- Definitivno je primat preuzela brza zarada, brzi prihodi od turizma kojeg ja ne odbacujem, ali ja sam strojar, mi smo učili da je baza ekonomije proizvodnja, industrija. Naša kompanija gradi stabilnost na tri noge, kroz nautičku marinu, brodogradilište i proizvodnju čeličnih konstrukcija. Nama trebaju zavarivači, vrhunski električari, fizičari, umjetna inteligencija. Koncem 90-ih, kada sam počeo studirati najviše je trebalo diplomiranih inženjera strojarstva i elektrotehnike, a najmanje, bez uvrede, ekonomista i pravnika, a kad sam završio fakultet sve se obrnulo, najviše treba ekonomska, pravnika, ali i konobara, sobarica, kadra koji, bez uvrede, nema dodane vrijednosti i zarade, kazao je član uprave Tehnomonta, dodavši da se oni kao firma trude da uvijek, uz svoje aluminijske brodove, prodaju unutar njih i pulsku, odnosno hrvatsku opremu.
Sean Lisjak , član uprave Tehnomonta
S pouzdanim neveselim informacijama o Uljaniku, Livio Bolković podsjetio je da je njegova tvrtka Motortech Consulting manji suvlasnik novog Uljanika.
- Znamo što se tamo dešava. Nažalost, sadašnji, novi Uljanik je firma koja ima 150 zaposlenih. Struktura nije onakva kakva bi trebala biti. To je firma koja godinama apsolutno živi na donacijama države. Bez tih donacija države ona bi bila zatvorena prije dvije godine! Nažalost, mi smo kao suvlasnici više puta apelirali, pa i nakon posljednje injekcije države, očito zbog predizbornih razloga, uz jedino dobru stvar da će radnici Uljanika dobiti trećinu zaostalih potraživanja, kazao je.
Livio Bolković, Motortech Consulting, sad rade agregate za Vijetnam
- Ništa drugo u ove četiri godine država nije napravila za novi Uljanik. Jasno je da vodeća struktura tamo to ne može izvesti. Država je sad pozajmila deset milijuna eura, ali moraju biti vraćeni do kraja godine, a oni ne mogu napraviti jednu ribaricu, kakvih je Tehnomont napravio desetak. Nakon tri godine mi kao suvlasnici, kao članovi skupštine ne znamo u kojoj su fazi gotovosti te dvije gradnje, nastavio je Bolković i za kraj posebno istaknuo rješenje gospodarske zone u Puli.
- Imamo gotovu gospodarsku zonu ona površini od 40.000 kvadrata na prostoru bivšeg TESU-a, koje treba uzeti Grad! To je pomorsko dobro, ali bez koncesija, gdje sada trenutno radi 4-5 firmi koji radi sjajno. Nas nekoliko, 7-8 firmi dobro funkcionira, i zajedno imamo zaposlenih više nego Uljanik brodogradilište 1865, u koje je ulupano 40 milijuna eura, i ta će rupa biti još veća. I naravno da nas to frustrira, zaključio je emotivno Livio Bolković, prethodno ipak kazavši da bi "s malo pameti Uljanik mogao dobro poslovati s 400-500 ljudi".
Profesorica pulskog Fakulteta ekonomije i turizma „Dr. Mijo Mirković“ prof. dr. sc. Kristina Afrić Rakitovac kazala je da smo se "'možda malo izgubili i okrenuli rentijerstvu koje jako mijenja odnose i vrijednosti u društvu gdje se mladi, ako nemaju najmanje dvije kuće za odmor, osjećaju diskriminirano jer im prihodi nisu dovoljni".
Prof. dr. sc. Kristina Afrić Rakitovac: Rentijerstvo je promijenilo vrijednosti u društvu
- Ja sam za za razvoj odgovornog turizma, ali ovo je skup grad sa skupim stanovima. Studentski dom očito nije dovoljan. Studentima stanodavci kažu da od 1. svibnja moraju van iz stana, a ispiti su im u lipnju, dodala je.
Održivi gospodarski razvoj Pule, zaključila je, ne može se dogoditi bez industrije koja je sada zapuštena, kao što je recimo zapušten Brodarski institut u Zagrebu.
- Čak mislim da to nije učinjeno u korist turizma, jer pogledajte tko su vlasnici velikih hotelijerskih kompanija. Nama se stvari događaju slučajno. Božjim darom imamo prirodne ljepote zahvaljujući kojima imamo turizam, i to je to. A problem je ako se oslanjamo na samo jednu djelatnost, kazala je Afrić Rakitovac.
Gradonačelnik Pule Filip Zoričić, kazao je da je Pula, sviđalo se to nekom politički ili ne, svoju industrijsku zonu pretvorila u trgovačku zonu.
Posebno je istaknuo važnost budućeg pulskog inovacijskog centra na Vallelungi, s naglaskom na razvoj poduzetništva, kao i skoru novu stambenu politiku. U Puli su, dodao je, četiri glavne djelatnosti prehrambena industrija, građevinarstvo, turizam i trgovina.
Predsjednik HGK – Županijske komore Pula Danijel Benčić, inače diplomirani strojar iz tvrtke Rudan koja se bave uštedom vode u velikim sustavima i energetskom učinkovitošću kazao je da treba revitalizirati arsenal. Za nedavnog posjeta, veli, vidio je naizgled arhaične, no vrijedne strojeve koje treba digitalno ubrzati.
(Foto: Danijel Benčić, predsjednik Županijske komore Pula)
Direktor Istarske razvojne agencije (IDA) Boris Sabatti priznao je da Puli nedostaje poduzetnička zona, kazavši da ih u Istri ima 15.
U raspravi se prije toga spomenula industrijska zona u Vodnjanu, no ona je okrenuta tom gradu i i svojim mještanima.
Potencijalni investitori u Puli, kako je rekao Sabatti, rade dubinsku analizu, brinući o brojnim faktorima, tako i o broju radnika, pa čak i o broju liječnika.
Direktor Istarske razvojne agencije Boris Sabatti