Novi List objavljuje da je iskaz interesa za »3. maj Rijeka 1905«, tvrtku kćer riječkog brodogradilišta, u ovoj neobvezujućoj fazi prodaje stigao je i iz Slovenije.
Nema službene potvrde, ali prema dostupnim saznanjima riječ je o tvrtki Eko bor, istoj onoj koja je prije nekoliko mjeseci nudila 3,5 milijuna eura za većinski poslovni udjel u Uljaniku 1856 da bi ga, podsjetimo, na kraju za 6,91 milijun eura otkupila država, odnosno Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP).
Glavna djelatnost ove slovenske tvrtke trgovina je sekundarnim sirovinama, a posljednjih godina prisutni su sa svojim ponudama i otkupima starog željeza, ali i druge opreme i strojeva u stečajnim postupcima Uljanika, TESU-a i Uljanik brodogradilišta.
U svojoj ponudi za pulsko brodogradilište naveli su da su 3,5 milijuna eura spremni platiti u roku od 45 dana, a svoj interes za kupnju jednog »živog« brodogradilišta tada su obrazložili da im je namjera, zajedno s partnerima, zadržavanje brodogradnje, ali i »širenje poslovne djelatnosti u proizvodno-tehnološkom smislu«, što god da to značilo.
Iskazi interesa stigli su iz Norveške, od tvrtke Green Yard, koja vodi dva brodogradilišta, iz
Interes za "3. maj 1905" iskazali su i norveška tvrtka Green Yard, koja vodi dva brodogradilišta i Palumbo grupa, vlasnik susjednog remontnog brodogradilišta »Viktor Lenac«. Sjedište Palumbo grupe je u Napulju, a od malog obiteljskog brodogradilišta u proteklih 57 godina izrasli su u ozbiljnog igrača na Mediteranu.
Iskaz interesa stigao je i od splitske podružnice Veer Corporation, iza koje stoji Kanađanka Danielle Doggett, osnivačica i izvršna direktorica dviju startup brodarskih kompanija s nultom emisijom – Sailcargo Inc. i Veer Corporation, čiji je cilj izgraditi prvu oceansku flotu sto posto čistih brodova za prijevoz kontejnera.
Još u ljeto prošle godine, vlasnik i direktor kompanije Grup Servicii Petroliere (GSP) Gabriel Comanescu preko domaćih je medija objavljivao da je zainteresiran za kupnju većinskih poslovnih udjela u riječkom i pulskom brodogradilištu. S Uljanikom 1856 nije uspio, sada je dao iskaz interesa za kupnju stopostotnog udjela u trećemajskoj tvrtki kćeri.
Prema njegovim javnim istupima u Hrvatskoj, Comanescu tvrdi da im je ambicija imati vlastito središte za rad i koordinaciju sadašnjih i budućih energetskih projekata na Mediteranu.
Cijeli članak Novog Lista možete pročitati ovdje.