Terećenje poginulog vozača kombija od strane Banožića i neizravno vještaka nadilazi pravo okrivljenika da se brani i neistinama

Slučaj Banožić drastično prelazi okvire prometne nesreće, a sve ono što se događalo nakon tragičnog događaja (policijski očevid, osiguranje dokaza, pravosudni postupak..) ukazuje na mogućnost pogodovanja bivšem ministru obrane, prvenstveno u ispitivanju alkohoiliziranosti te dvostrukih pravosudnih kriterija (usporedba s uhićenom Albankom nakon tragične nesreće kod Dubrovnika), piše prometni stručnjak Željko Marušić na autoportal.hr.

Policija i DORH su na kraju, ipak, od bogznakako utvrđene alkoholiziranosti, koja je i takva (0,2 promila), nasuprot mišljenju nekih ‘stručnjaka’ koji kao da žele ‘pomoći’, otegotna okolnost, i prikupljenih ostalih dokaza te izjave svjedoka, vozača kamiona kojeg je Banožić izbjegavao-pretjecao, podnijeli vjerodostojnu kaznenu prijavu koja je ukazivala da će ovaj pravosudni postupak završiti s barem minimumom pravednosti.

Ali avaj, kad smo već pomislili kako smo u slučaju Horvatinčić, koji se pretvorio u slučaj sutkinje Šupe dosegli samo dno (narodski ‘dno dna’) u pravosuđu, moralnosti i stručnosti, stigla je ‘ispovijest’ Banožića, koja potpuno izlazi izvan okvira osuđenika da se ima pravo braniti i neistinama.

Neutemeljeno prebacivanje krivnje na poginulog vozača kombija, koji je sasvim izvjesno, a i prema kaznenoj prijavi policije i DORH-a, vozio svojom trakom, osim što je potpuno nelogično i neutemeljeno,  neetično je i nehumano. Dodatno je ‘masakriranje’ obitelji Šarić, koja bi takvom logikom u našoj pravno neuređenoj državi na kraju mogla biti dodatno oštećena, neutemeljenom stigmatizacijom zbog nepravedne osude poginulog za nesreću te zahtjevima za plaćanjem velike odštete za materijalnu i nematerijalnu štetu

Nastranu nemoralnost i bešćutnost bivšeg ministra Banožića, ali njegove tvrdnje, vezane za prometno-tehničke parametre nesreće, i medicinskim postupkom, alkoholom natopljenom vatom pri davanju infuzije (?!), uvjetovanu alkoholiziranost kose se sa zdravim razumom.

No nakon što su mu davanjem za pravo i relativiziranjem cijele situacije, koja opovrgava kaznenu prijavu DORH-a, temeljenu i na izjavi vozača kamiona, pokušali pomoći i neki ‘stručnjaci’ (‘Spašavanje vojnika…’), tvrdnjom da tragovi kočenja Banožićevog terenca na desnom kolniku ukazuju da nije bilo ni pretjecanja niti kamiona (premda je vozač kamiona dao izjave i policiji i medijima) te da je on zapravo izbjegavao kombi koji se zanio na njegovu stranu (!), ukazuju da je vrag odnio šalu.

Prometno-tehnički, da je bilo kako sad Banožić tvrdi, a neki mu ‘stručnjaci’ žele pomoći, da je uočio kombi stražnjim dijelom na njegovoj strani (dakle prednjim na suprotnoj, op. a), zbog razmjerno male bočne stabilnosti i visokog težišta, kombi bi se pred njim prevrnuo prije sudara te bi oštećenja na automobilima imala drukčiji oblik. Dakle, to ‘ne drži vodu’.

Ovo je bio realni scenarij tragičnog frontalnog sudara:

* Banožić pri lošoj vidljivosti vozi neprilagođenom i, izvjesno, nedopuštenom brzinom od 100 do 110 km/h. Nije vozio iza kamiona, pa ga nije ni odlučio pretjecati.

* Zbog magle, upitnog osobnog stanja i prirasta brzine od oko 30 km/h nije pravodobno uočio kamion ispred sebe, koji je vozio 75 km/h. Kad ga je na 30-ak metara udaljenosti uočio, instinktivno je panično zakočio, što opravdava postojanje tragova kočenja da desnom kolničkom traku. No kako smanjenje brzine sa, primjerice, 105 km/h na 75 km/h (kinetička energija povećava se s kvadratom brzine) energetski je ekvivalentno, uz sličan put usporenja, kao sa 74 km/h na nulu (!) te da stariji terenac, zbog izvedbe s visokim težištem, što umanjuje iskoristivost kočnih mogućnosti svih kotača, starosti, upitnog stanja i izvedbe, a posebno skliskog kolnika nije mogao postići.

* Kad je u sljedećem trenu sraz s kamionom bio neizbježan volanom je trznuo u lijevu stranu kako bi ga izbjegao te je kombijem ušao u suprotni trag. Prometno-tehnički tada manevrom izbjegavanja naleta na stražnji dio kamiona ulazi u pretjecanje kamiona (Banožić dakle inicijalno nije pretjecao kamion, nego je izbjegavanjem naleta na stražnji dio kamiona ušao u pretjecanje). Formulacija DORH-a u kaznenoj prijavi je ipak ispravna, a točna je i izjava svjedoka (vozača kamiona), koji nije mogao čuti zvuk kočenja terenca iza kamiona, usto na vlažnom asfaltu, nego ga je na retrovizoru mogao uočiti kad je uletio u suprotni trak.

* U tom trenutku iz suprotnog smjera nailazi kombi, koji je pri magli također vozio neprilagođenom brzinom, ali propisno u svojoj traci. Zbog brzine oba vozila, loše vidljivosti i iznenadnog izlijetanja Banožićevog terenca na njegov trak, tek 30 do 50 metara ispred, nije ga mogao izbjeći. Činjenica da je došlo do frontalnog sudara s pomakom (offsetom), 40 posto prednje lijeve strane terenca u 40 posto lijeve strane kombija i da je pri udaru kombi bio 10 do 20 stupnjeva zakrenut udesno ukazuje da je vozač kombija, skretanjem prema rubu kolnika pokušao izbjeći terenca koji je nalijetao iz suprotnog smjera. Time je nažalost smanjio izglede za vlastito preživljavanje (pogotovo što nije bio vezan), ali olakšao situaciju vozaču iz suprotnog smjera.