Derutno stanje Kupališta Stoja posljedica je dugogodišnjih prepucavanja s konzervatorima, ali i aljkavosti bivše gradske vlasti

Da Enrico Trolis ima priliku vidjeti kako izgleda njegovo remek djelo, koje je svojevrsno predstavljalo vrhunac arhitektonske kreacije 30-ih godina, vjerojatno ne bi povjerovao u što se do danas pretvorilo.

Teško je u to povjerovati i nama samima, građanima i posjetiteljima Kupališta Stoja u Puli, o kojem se danas piše tko zna koji članak s nadom da će se nešto promijeniti.

Smeće, propale kabine i sablaznost, riječi su koje opisuju stanje kupališta, koje se u ovoj situaciji nije našlo preko noći. Teško je objasniti slučajnom prolazniku ili strancu da je ovo nekoć bilo najpopularnije kupalište u gradu.

Danas oživi tek povremeno, tijekom ljetnih dana, premda u sebi sadrži potencijal kojim bi privlačio posjetitelje tijekom cijele godine.

Tužna zapuštenost kupališta

Iako je mjesto pusto i njime s vremena na vrijeme protutnja cvrkut pokoje ptice, najviše buke ipak  stvaraju krhotine stakla pod čizmama, na koje smo naišli šetajući pored nekadašnjih kabina za presvlačenje. Njihova je površina pokrivena hrapavim ostacima naslaga boja koje su ih zadnji put krasile tko zna kada.

Nije samo do izgleda, već i do opasnosti za posjetitelje

Ako ništa, Grad se barem pobrinuo spriječiti ulazak na etažu iznad kabina jer njezina ograda i stepenište predstavljaju opasnost za posjetitelje. Ipak, teško je ne pomisliti da će svakom i malo nestašnom djetetu pasti na pamet da se ovdje popne.

Ne nedostaju ni natpisi s porukama mržnje

A posjetitelji? U ranojutarnjim satima nema nikoga, no, ostaci smeća sugeriraju brojna noćna okupljanja na ovom mjestu. Nezaobilazne su i brojne poruke mržnje istaknute na zidovima ispred samog ulaska u more, gdje se preko ljeta kupa velik broj djece koja ujedno i čita te ružne natpise. Kakvu im poruku šaljemo?

Pitamo se kako je uopće došlo do ovoga?  

Nepobitna činjenica je da je trenutno ruševno stanje Kupališta Stoja posljedica dugogodišnjeg nemara gradske vlasti za njegovim održavanjem. U današnjem derutnom stanju se zasigurno ni ne bi našlo, da se o njemu redovito brinulo.

Gradske vlasti će, kao i uvijek, odmahnuti rukom i reći da konzervatori postavljaju prevelike uvjete za obnovu kupališta jer se ono smatra arhitektonskim dobrom pa je stoga pod njihovom zaštitom. No, jedno je sigurno, Kupalište Stoja neizostavno je sredstvo u predizbornim kampanjama u kojima se godinama unazad obećava njegova kompletna renovacija. Doduše, do sada je izgrađen novi mol i renovirana centralna zgrada koja je prijetila urušavanjem, ali sve ostalo izgleda kao da je život tamo stao prije pola stoljeća.

Tako je još 2018. godine današnji župan, a tada gradonačelnik Pule, Boris Miletić, nagoviještao ulaganje preko jednog milijuna kuna u izradu projekta za obnovu kupališta, no do danas su obnovljeni samo njegovi pojedini dijelovi.

Obnovljeni dio najprepoznatljivijeg dijela kupališta ni u novom se ruhu ne ističe od ostatka oronule arhitekture

Stoju nije zaboravio spomenuti niti Fabrizio Radin, bivši istarski župan, koji je u sklopu predizborne kampanje prošle godine, kada se kandidirao za dogradonačelnika Pule iz redova talijanske nacionalne manjine. Nažalost, eto, gospodin Radin nije dobio izbore jer bi zasigurno radovi na sanaciji do sada već bili pri kraju.

U posljednjih je pet godina u ovo kupalište uloženo nešto više od milijun i pol kuna, što svakako nije ni približno dovoljno da se kupalište dovede u koliko-toliko uredno stanje.

Ako se već ne može kompletno renovirati kupalište, onda bi se barem trebala spriječiti njegova daljnja devastacija

Ali jedno je sigurno – da je gradskoj vlasti i konzervatorima istinski stalo do Kupališta na Stoji, njegovo bi očuvanje do sada u potpunosti zaživjelo.

Krivica je i naša

A ono što najviše smeta nisu ni političari ni konzervatori, već mi sami. Činjenica je da je sustavno propadanje kupališta posljedica i našeg nemara prema prostoru koji mnogima ljeti ipak posluži za odmor i kupanac. Razbijene boce, ostaci smeća - sve je to dio raštrkanih divljih mini-deponija koja su stvorili mještani.

Dio odgovornosti snosi i lokalna zajednica

Ipak ima nade?

Trenutna situacija pokazuje kako će se teško pronaći solucija za renoviranjem kupališta, a sada je na novoj vlasti red da dokaže svoj interes za njega. Naime, proračunom za 2022. godinu predviđeno je milijun kuna za izradu projektne dokumentacije koja bi trebala uključivati kompletnu sanaciju kupališta do 2023. godine.

Ipak, kako se čini, završnu riječ imat će odluka konzervatora, kojima smo, isto kao i pulskoj Gradskoj upravi, poslali upit o sanaciji ovog tužnog kupališta. Odgovor do objavljivanja članka nismo dobili, ali ga svejedno s nestrpljenjem očekujemo.

Hoće li nova vlast pronaći „zajednički jezik“ s konzervatorima i hoće li jedinom preostalom gradskom kupalištu biti vraćen stari sjaj, tek ćemo vidjeti.

Kako god, do tada će o derutnom kupalištu pisati portali, a naveliko pričati političari.