POLUPRAZNA ZELENA TRŽNICA
Dok se još uvijek mučimo s prelaskom na eure, Kinezi nas napadaju s lažnim jeftinim medom…
Zanimljive su te okrugle cijene, pa tko zna, možda ćemo u budućnosti onako u šali jedan euro nazivati jedan češnjak. Kao što su neke novčane jedinice iz prošlosti dobivale neke simpatične izraze poput “konj”, “cener”, “banka”, “som”, itd. Živi bili pa vidjeli.
Zanimljive su te okrugle cijene, pa tko zna, možda ćemo u budućnosti onako u šali jedan euro nazivati jedan češnjak. Kao što su neke novčane jedinice iz prošlosti dobivale neke simpatične izraze poput “konj”, “cener”, “banka”, “som”, itd. Živi bili pa vidjeli.
Rijetko kada posjetim našu zelenu tržnicu i ribarnicu. Ipak me je živost koja se nazire u tragovima povela u tom smjeru.
Usamljeni svjetski prvak u boksu Mate Parlov tužno me je dočekao na Giardinima s zatvorenim adventskim kućicama. Ipak s optimizmom nazirem kretanje kod Zagrebačke banke, lokacija koju smo nekada davno zvali “kod Nalivpera”, zbog reklame velikog nalivpera koje je dominiralo ulicom i označavalo papirnicu. Hitro krećem u smjeru pulske tržnice, ulazim u pothodnik zgrade tržnice s namjerom da uđem u ribarnicu.
Tu zastajem s još nekoliko sugrađanima koji zbunjeno gledaju u zatvorena vrata i ugašena svijetla ribarnice. Nije blagdan, utorak je, ali ribarnica ipak ne radi. Nitko ne zna razlog zatvorenosti. Nema veze, idem dalje.
Prva osoba koja mi je privukla pozornost na zelenoj tržnici je ljubazna prodavačica meda i ostalih pčelinjih proizvoda, te eteričnih ulja Marijana Dubravac. Na upit kako ide prodaja, sliježe ramenima razočarano. Kaže kako bi moglo puno bolje. Jer im veliku konkurenciju rade s tzv. kineskim medom koji se iz odgovora zaključujem također prodaje na tržnici.
Uz želje za boljitkom u nastavku poslovanja pozdravljam ljubaznu Marijanu i odlazim ka mladom špinatu koji mi je upao u vidokrug i prodavačici Lidiji Vitasović. Na moje pitanje kako ide prodaja i s kojom valutom se više plaća, Lidija kaže kako su sva današnja plaćanja išla u kunama. Dakle, svi žure što prije se riješiti preostalih kuna.
Čini se kako je prodavačima na zelenoj tržnici pomalo naporno stavljati dvojne cijene. Neki to rade, a neki ne. Naravno da je jednostavnije upisati samo eure, pa valjda svi znamo množiti te manje iznose i bar ugrubo preračunati koliko je to u kunama, a i svaki mobitel ima kalkulator.
Šetam tako dalje polupustom tržnicom i gledam cijene voća i povrća. Obzirom da ih je, kako sam napisao, većina izražena u eurima, moj mozak percipira to kao male brojeve i automatski kao niže iznose. Odlazim s tržnice u nekom lažnom dojmu o jeftinim artiklima.
Razum mi ipak kaže kako je sve skupo. Najviše mi je u glavi ostala činjenica kako jedan češanj češnjaka košta jedan euro.
Zanimljive su te okrugle cijene, pa tko zna, možda ćemo u budućnosti onako u šali jedan euro nazivati jedan češnjak. Kao što su neke novčane jedinice iz prošlosti dobivale neke simpatične izraze poput “konj”, “cener”, “banka”, “som”, itd. Živi bili pa vidjeli… (Tekst i fotografije Dean MLADENOVIĆ)