U razmaku od samo tri mjeseca, u rovinjskoj gradskoj luci Andana, onoj istoj koja ponosno nosi titulu jedne od najljepših na Mediteranu, organizirane su čak dvije akcije čišćenja podmorja. Međutim, iako su ekološke akcije vrijedne svake pohvale, bilo zbog samih aktivnosti koje povlače za sobom, brojnosti sudionika ili pak same činjenice da su provedene čak dva puta unutar sezone, na površinu su isplivale i neke oku manje ugodne tajne.
Izvana gladac, iznutra jadac
Podsjećam, dakle, kako je početkom lipnja iz gradske luke sa samo dvije pozicije izvučena tona otpada, da bi tri mjeseca kasnije, s istih lokacija bilo "podignuto" još 503 kilograma, odnosno 4.038 predmeta i to najviše plastike (70 posto). Staklo i željezo vode mrtvu trku za drugi i treći plasman s jedanaest, odnosno deset posto udjela u ukupnoj količini odbačenog i bezobzirno pohranjenog smeća.
- Na žalost, ekološke akcije su p(d)okazale da nam je luka devastirana i krcata otpadom. Naime, nakon prve ovogodišnje akcije kada je izvučena tona smeća, druga je namjerno organizirana na istim lokacijama s ciljem utvrđivanja imali li i kakve su se promjene dogodile unutar tri mjeseca.
No, jedino što možemo konstatirati je to da promijene na bolje nema i da će nam biti potrebne akcije i akcije "dubinskog čišćenja" ne bi li sačuvali more za buduće generacije, kaže Davide Brattoni, predsjednik Kluba podvodnih aktivnost Rovinj.
Manje "lovaca", manje ulova
Inače, dodajmo i da je u posljednjoj ekološkoj akciji sudjelovao i upola manji broj ronioca (oko 40-ak), pa je i njihov ulov koji se s dva broda dovozio na mali mol, gdje su ga čekali i sortirali mahom djelatnici rovinjskog Centra za istraživanje mora Instituta Ruđer Bošković, bio sveden na pola. Svoju ruku pomoći dali su i ostali zaposlenici Grada kao kolege/ronioci iz ostalih istarskih ronilačkih klubova. Ukupan broj sudionika u drugoj akciji čišćenja podmorja rovinjske luke, koja je financirana u sklopu EU projekta Marless, bilo je sedamdesetak ekološki najosvještenijih među nama.
Na primjedbu da se ipak nešto dobro čini, i da se to u odnosu na ranije godine to radi češće, grupa ronioca s kojom smo bili okruženi gotovo u jedan je glas prokomentirala kako bi se ovakve akcije trebale provoditi barem jedanput mjesečno i tako barem pedeset godina uzastopce. Plodovi njihovog rada tada bi bili vidljivi i uz uvjet da se ništa naknadno ne ubacuje, kao i da nove generacije ozbiljno shvate važnost zaštite mora uz kojeg i od kojeg svi živimo.