Terasa Zlatne stijene, ukopana u padinu iznad istoimenog kupališta, jedno je od mjesta s najljepšim pogledom u Istri. Nažalost, upravo je ona i najzapušteniji objekt pulske turističke zone i jedna od najbolnijih točaka Puležana - adaptacija koju godinama čeka i ne uspijeva dočekati, sol u zraku i nemale godine, pretvorili su ono čime smo se ponosili u ruinu od koje je bolje skrenuti pogled.
A oštećenja su sada i službeno postala isuviše opasna - najveća terasa na objektu, nadvijena nad more i često korištena kao svojevrsni produžetak predivne šetnice kroz apartmansko naselje Splendida i Horizonta, od prošlog je tjedna ograđena metalnim ogradama, a na svakom od ulaza istaknute su ploče opasnosti. Sama terasa, vjerujemo, nije opasna, ali su njene nadstrešnica i strop pod gornjom etažom isuviše oštećen pa na svakom koraku prijeti opasnost otpadanja žbuke.
Lijepa terasa postala je opasna po glavu. Da se ne lažemo, svakome tko barem povremeno svrati na Zlatne stijene, prva je pomisao - "bilo je pitanje dana...". Izbjegavanje otpalih komada žbuke već nekoliko je godina sastavni dio prolaska terasom.
Baciti pogled na savršeni zalazak sunca još uvijek je moguće na dijelovima terase nad kojima nema nadstrešnice. Svi prostori uz terasu odavno su, doduše, zatvoreni, pa oni posljednji Mohikanci koji vole sjediti na ovoj terasi, stolice moraju donijeti sa sobom.
Foto M. Jokanović
No, najtužnija slika ukazuje se kada malo otplivate i pogled na terasu Zlatne stijene bacite s mora - dok su dva bočna prostora zgrade u funkciji, ustupljena 'vešeraju' i prodavaonici opreme za plažu, uz zatvorenu terasu sada pogled vuče još samo krezava slika potrganih zavjesa i izvitoperenog stropa gornje etaže i jasni znakovi oštećenja na zidovima iz kojih 'škilji' armatura. Potporni stupovi i okolni pristupi plaži, vezani za samu terasu, nisu ništa bolja slika; na svaka tri stepenika oštećen je barem jedan, a cijeli jedan pristup plažu u potpunosti je urušen. I tako napušten.
Ni lijepa, ni umirujuća slika za one koji vole Zlatne! A volimo ih!
Terasa Zlatne stijene, nekada poznata i kao Podstinje, izgrađena je 1961. godine na obalnom potezu kojeg brojne generacije Puležana zovu Saccorgiana, i desetljećima je bila pojam lijepo objekta uz more. To, uostalom, ni danas nije teško zamisliti - s cjelogodišnjim pogledom na zalazak sunca, divnom šetnicom na svakom boku i vidicima koji zahvaćaju značajan dio pulske obale, terasa Zlatne stijene bila je pulski Monte Carlo - mjesta koje treba vidjeti i mjesto na kojem je uvijek dobro biti viđen...
Naziv Saccorgiana, koji se danas vezuje više za samu plažu nešto južnije od terase, zapravo je naziv za uvalu u kojoj je terasa smještena. Proizišao je iz naziva Sacca di San Giovanni, odnosno Uvala Sv. Ivana.
Nekadašnji ugostiteljski objekt na donjoj etaži, čija je terasa zatvorena ogradama, odavno nije u funkciji, iako je do prije svega nekoliko godina njegov prostor davan u najam umjetničkom ateljeu. Arena Hospitality Grupu, koja je vlasnik dijela zemljišta na kojem se objekt nalazi te turističkog kompleksa unutar kog je zgrada smještena, prije tjedan dana smo upitali je li u planu sanacija terase ili, eventualno, cijelog objekta, ali do objave članka nismo dobili odgovor.
Iz Grada Pule koji je, prema podacima iz katastra vlasnik dijela zemljišta pod objektima, potvrdili su nam da je zgrada isključivo u vlasništvu AHG-a kao d aje je njeno održavanje odgovornost ove tvrtke.
Pogled s katamarana (foto: M. Jokanović)