"Za adaptaciju lukobrana Upravni odjel za urbanizam, investicije i razvojne projekte je izdao Potvrdu glavnog projekta - rekonstrukcije zida lukobrana. Građevinska dozvola, kojom se dozvoljava investitoru, a to je Lučka uprava Pula, rekonstrukcija građevine infrastrukturne namjene prometnog sustava - dogradnja i sanacija lukobrana u Puli, izdana je s jučerašnjim datumom", odgovorili su nam u četvrtak iz Grada Pule.
Važan je to korak prema konačnom početku rekonstrukcije jedne od strateških građevina za pulsku luku, koju je, nakon više od stotinu godina od izgradnje, potrebno sanirati radi sigurnosti i sprječavanja plavljenja i jačeg utjecaja valova na samu rivu.
Važno je napomenuti da je lukobran gradila Austro-Ugarska. U vrijeme kad je građen, bio je jedan od najvećih graditeljskih pothvata na Sredozemlju. Vrijeme i atmosferske prilike učinile su svoje te se sve češće spominjala sanacija i rekonstrukcija, ali, osim sporadičnih sitnih zahvata, s tim se nitko nije uhvatio ukoštac.
Stara karta na kojoj je vidljiv lukobran
Građevinski inženjer Marko Martinčić iz tvrtke KON-2K5, projektirao je sanaciju lukobrana još 2003. godine te nam je i ovom prilikom iznio fascinantne podatke vezane za taj lučki objekt.
- Lukobran nije građen samo kao lukobran koji bi štitio luku od velikog mora. Između ostalog je i to, ali je on građen kao fortifikacija i imao je zadatak zatvoriti pulsku luku i čuvati austrougarsku flotu koja je tu bila stacionirana, izuzetno moćna u ono vrijeme i skupa, a imali su dosta neprijatelja uokolo. Dakle, istovremeno je branio luku od velikog mora i unutra flotu. Zato su postavili nekoliko zaštita, odnosno mreže, takozvane barže. Bili su to zapravo balvani na koji su bili obješeni čelični konopi s ogromnim kuglama na kraju, kako bi spriječili ulazak podmornica, ali i ispaljivanje torpeda. Da bi mogli izlaziti iz luke s manjim brodicama ostavili su 'otvor' na lukobranu u dužini od 140 metara. Bila je teza da je taj dio stradao u bombardiranju. Možda i jesu rubovi, ali je taj otvor bio namjerno ostavljen jer je imao svrhu. Duž samog lukobrana imali su i baterije koje je s vremenom more uništilo i, ako tako nastavimo, uništit će se dobar dio lukobrana, istaknuo je Martinčić.
Sam zid lukobrana građen je na nasipu, a onda je na samom zidu izgrađena i kruna. Tu su nasipane ogromne količine materijala koje su uzimane i iz kamenoloma unutar pulskog zaljeva, dio s Muzila, a zbog toga je devastiran i otočić sv. Jerolim.
- U nasip je ugrađeno 1,45 milijuna kubika materijala, a samog betona oko 80 tisuća kubika. Moram priznati da su se u to vrijeme na tim dubinama, a riječ je o 36 metara, poprilično naradili. Sam zid visok je desetak metara, a iznad vode se izdiže oko metar i pol. Pripreme za gradnju započele su 1905. do 1909., sama izgradnja trajala je od 1910. do 1914. godine kada je cijeli projekt dovršen. Na početku kod Muzila dubina je 24 metra pa se spušta do 36 metara. Lukobran je napravljen u dužini od 1.200 metara i širini od sedam metara, pojasnio nam je Martinčić.
Sada se planira cjelokupna sanacija zida, uključujući i zatvaranje tih 140 metara.
Planirana sanacija u fazama
- Sanacija bi išla u fazama. Uključivala bi najprije da se uz nasip malo očisti i nadomjesti materijal gdje fali i takozvanom kamenom bermom osiguraju bokovi zida. To bi bile prva i druga faza. Treća faza bi bila nadomjestak betona tamo gdje fali i izrada armirano-betonske kape zida. Sam zid u moru možda mjestimično ima nekih rupa gdje je more prodrlo, ali je u suštini jako čvrst. Iznad mora bio bi zid sa armirano-betonskom krunom sa ili bez parapeta. Sanacijom bi digli zid na 3,2 metra iznad morske površine. Svojevremeno su ti radovi procijenjeni na 11 milijuna eura, zajedno s troškom zatvaranja tih 140 metara koji nedostaju da lukobran bude kompaktan. Danas je taj iznos već dosegnuo oko 20 milijuna eura. Za prvu fazu sanacije, bez zatvaranja dijela od 140 metara, građevinska dozvola je izdana još 2008. godine, tada su bili prijavljeni i radovi pa upravo zato ona važi i danas. Ova nova građevinska dozvola koja je sada izdana odnosi se samo na tih 140 metara koji bi bili nadograđeni i sada s ove dvije građevinske dozvole imamo kompletiranu svu dokumentaciju da možemo ići na natječaj, rezimirao je Martinčić.
Sanacija lukobrana sada spremno čeka ugovor o bespovratnim sredstvima, jer je riječ o iznosu kojeg RH ne može sama uložiti. Projekt je sada u ingerenciji Lučke uprave Pula, čiji ravnatelj Dalibor Brnos potvrđuje da je Lučka uprava nositelj projekta i da na tome rade dugi niz godina.
- Bilo je već pokušaja da apliciramo na natječaje Europske unije, ali nismo uspjeli. Zato smo išli na novelaciju starog projekta na način da obuhvatimo i dio koji dosad nije bio obuhvaćen, a to je tih nedostajućih 140 metara lukobrana. Prva građevinska dozvola obuhvaća stoga sanaciju, odnosno rekonstrukciju postojećeg lukobrana, a nova građevinska i nadomjestak tamo gdje je u lukobranu pušten otvor. Napravljeni su i novi troškovnici i sada samo čekamo otvaranje natječaja Europske unije. Vjerujemo da će to biti negdje u prvom kvartalu iduće godine, jer bez tih sredstava mi ne možemo ovaj projekt realizirati. Naime, 85 posto sredstava bili bi fondova EU, a 15 posto dalo bi Ministarstvo mora, dok je na Lučkoj upravi Pula da odradi sve predradnje, pripremi svu dokumentaciju i ishoduje sve dozvole, što smo mi i učinili. Kada bude objavljen natječaj, vidjet ćemo i koji su to uvjeti propisani, eventualno nadopuniti ono što fali, ali u suštini smo spremni. Ja sam jako optimističan, podršku svih imamo i vjerujem da ćemo ovaj put realizirati taj važan projekt. Ispada da 'samo' gradimo zid, ali to baš i nije tako jer je riječ o vrlo zahtjevnoj investiciji, rezimirao je ravnatelj Brnos.
S obzirom da je u srpnju i potpredsjednik Vlade i ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković rekao da bi projekt izgradnje pulskog lukobrana trebao naći svoje mjesto u novoj financijskoj perspektivi koja bi se trebala otvoriti na jesen, upitali smo ministra je li pulski lukobran uvršten u plan. Odgovor čekamo.
Privezište za kruzere i veće brodove
Svojevremeno se razmatrala i mogućnost gospodarske namjene za sam lukobran. S obzirom da je u izvornom stanju širok svega sedam metara, to nije dovoljno za neku gospodarsku aktivnost. Stoga je inženjer Marko Martinčić planirao s unutarnje strane dva privezišta za kruzere i veće brodove, ali uz uvjet da se zid proširi platformama od po 200 metara. GUP-om je predviđena mogućnost da se nešto napravi i s vanjske strane lukobrana, ali o tome se u ovom trenutku nitko baš previše ne okupira jer su to sve ideje "na dugom štapu", mišljenja su naši sugovornici.
