KULTURNA BAŠTINA POSTAJE OPASNA ZA ZAJEDNICU Zašto tako (pre)sporo ide obnova povijesnih građevina? SLUČAJ MARIA FERLINA započeo je prije 13 godina i nije se pomaknuo s mrtve točke

Temeljno pitanje koje stoji u naslovu i koje je društveno i kulturno relevantno, jer o njemu ovisi što ćemo ostaviti u nasljeđu budućim pokoljenjima, počinje poprimati jasnije konture.

Javljaju nam se akteri, ljudi koji su odlučili uložiti vlastiti novac u zgrade visoke arhitektonske vrijednosti koji se nalaze u prostoru starogradskih jezgra koji je pod zaštitom. Poznati poduzetnik iz Svetvinčenta Mario Ferlin vrlo rado se odazvao na poziv.

- Pročitao sam ono što ste napisali i drago mi je da se takva pitanja napokon pokreću u javnost. Držim da je najveći i najmoćniji graditelj - entuzijazam. Ja vjerujem u Savičentu i u gradu sam uložio svoj novac, kupovao sam zapuštene kuće korak do Kaštela kad nitko nije vjerovao u to. Govorili su mi da sam lud, a ja sam bio ustrajan u namjeri. Općina je prije 25 godina raspisala natječaj za prodaju nekoliko zgrada u derutnom stanju. Nitko se nije javio, natječaj je ponovljen i na trećem pokušaju smogao sam snage, javio se, ponudio i kupio, ispričao nam je Ferlin.

Mario je vlasnik fenomenalnog niza zgrada koje su izgrađene negdje oko 17. stoljeća. Jedna je palača fascinantna, pravi arhitektonski biser a nalazi se par metara od Kaštela Grimani.

- Prijetilo joj je urušavanje pa sam samoinicijativno sredio krov i spasio je. Pored nje nalazi se duža i nešto niža kuća, na jednom kamenu stoji utisnuta godina izgradnje, 1650. Na glavnoj fasadi širio se opasni trbuh, kamena struktura se vidno cijedila pa sam u njU ugradio željezne spone, učvrstio konstrukciju i privremeno riješio daljnje propadanje, kaže Ferlin.

Par metara od kompleksa zgrada (neki objekti su porušeni, ostali su tek zidni tragovi) Ferlin je kupio vrt površine od 1.200 kvadratnih metara. Zamisao je jednostavna, poduzetnikova namjera je izgraditi niz apartmana sa restoranom, recepcijom, zatvorenim bazenom i dio vrta pretvoriti u parkiralište, dok bi ostatak služio i dalje kao vrt za kultivaciju povrća i voća u službi ugostiteljske ponude.

- Nitko iz nadležnih institucija nije nikad izrazio sumnju u namjenu, svi su se složili da je projekt društveno vrijedan i da vodi ka revitalizaciji starogradske jezgre, objašnjava sugovornik. No, već 13 godina vlasnik čeka na temeljne graditeljske akte. Ne može se pomaknuti od mrtve točke.

- Godine prolaze, ja starim i pomalo gubim entuzijazam. Srećom imam sina i kćer, tu su unuci, znam za koga delam. Ipak, vjerovao sam da ću upravo ja doživjeti realizaciju projekta i ostaviti nasljednicima čistu situaciju, veli Mario.

U trinaest godina Mario Ferlin je promjenio tri arhitekta, ponudio je cijeli niz idejnih rješenja, ali uzalud. Dva puta je dobio odobrenje od Konzervatorskog zavoda, ali je onda projekt odbijen od strana županijskog Odjela za prostorno planiranje i graditeljstvo.

- Prije trinaest godina podnio sam prvi projekt tom Odjelu. Dokumentacija koju je izradio arhitekt ostala je spavati u ladici pune dvije godine, čekao sam dvije godine da bi me onda odbili. Promjenio sam arhitekta i krenuo iznova, I tada nula bodova. Odbijeno mi je i u trećem pokušaju sa trećim arhitektom. Procjenite sami situaciju koju ja ne shvaćam: nisam ja crtao, ostavio sam posao stručnjaku a taj isti je rješenje ponudio kolegama stručnjacima u Odjelu. Dakle, struka struku odbija. Svaki put nastaje novi problem, svaki put sve stane zbog detalja, kaže Ferlin.

- Nije mi namjera nekome se zamjeriti, neću nikoga prozivati. Problem je u sustavu, odnosno u zakonu koji dozvoljava subjektivnu procjenu. Kad nadležna institucija odbije ili odobrava, ona se uvijek kreće ili ostaje u okviru zakona. Ponavljam, zakon dozvoljava subjektivnu procjenu. Objasnit ću još bolje: starogradska jezgra Savičente je pod zaštitom ali to je općeniti okvir bez konkretnih podloga. Smatram da bi svaka kuća pod zaštitom trebala imati već unaprijed pripremljeni dosje da se ne luta u subjektivne vode. Mislim, trebalo bi unaprijed znati koje materijale možeš koristiti, kako trebaju izgledati prozori, kako škure, kako vanjska fasada i tako dalje… Bitno je znati da svi moj ponuđeni projekti ne izlaze iz postojećih gabarita. Kuću saniram onako kako su je stari majstori izgradili, ništa ne dodajem, nit oduzimam, tvrdi Ferlin.

- Uostalom možete vidjeti kako sam uredio oštariju, butigu, kućicu u kojoj sam smjestio muzej oružja i kućicu iza oštarije u kojoj sam uredio apartman za turiste. I sama struka me pohvalila, drže da sam odradio dobar posao no, bez obzira na sve, evo me danas i dalje na čekanju. Kupio sam te nekretnine prije 25 godina, trinaest godina se mučim sa papirologijom, sa potrebnim aktima o gradnji. Da nisam sam intervenirao, u tih 25 godina kuće bi se već odavno urušile.” zaključuje Ferlin.