Danas je na nedavno obnovljenom mostu preko potoka Valfabion koji spaja Valelungu s ostatkom Pule održana konferencija za medije pulskog Možemo!, na kojoj su bili vijećnici Dušica Radojčić, Ana Fonović i Noel Mirković.
Konferencija je sazvana radi uočenih nedostataka koji su se pojavili samo tri mjeseca od puštanja mosta u funkciju.
Radojčić je podsjetila da je projekt sanacije mosta izrađen na proljeće ove godine, nakon kojega je proveden postupak javne nabave za izvođača radova obnove mosta, na kojemu je odabrana firma Antirost Delnice, a Grad Pula je taj račun koji je iznosio zajedno s PDV-om, platio 55.625 eura.
Most na Mandraču
- Projekt sanacije je koštao 2.627 eura, a obavljeni nadzor nad radovima koštao je 2.200 eura. Projektiranje i nadzor obavila je firma CON-TEC iz Pule, također je vidljivo na stranicama Grada Pule da je firmi Antirost Delnice plaćeno još dva računa od 1.080 i 1.350 eura za rušenje stražarnice Mandrač, a jedina poznata je ova pokraj mosta, stoga smo postavili pitanje Gradu o čemu se radi budući da rušenje stražarnice nije bilo u okviru posla sanacije mosta, kazala je Radojčić i nadodala o uočenim nedostacima:
"Svima koji šetaju i prolaze ovuda prema Valelungi je jasno kako je plaćen popriličan iznos za vrlo kratki most na kojemu je s tesarskim radovima trebalo obnoviti drvenu podlogu i obojati metalne dijelove. Čak je i laičkom oku jasno da radovi ovdje nisu dobro obavljeni, dobili smo dosta pritužbi, pa smo išli istražiti je li sve u skladu s projektom", poručila je Radojčić.
Prema projektu obnove mosta, čelične dijelove trebalo je ispjeskariti, nanijeti tri premaza antikorozivne zaštite koji su trebali biti debljine najmanje 240 mikrona i rok trajanja zaštite treba biti 15 godina ukazala je Radojčić.
- Iako je prošlo samo tri mjeseca od obnove, vidljivo je na mnogim mjestima da je korozija već načela most, tako da možete zamisliti što će biti za 15 godina, što znači da radovi nisu izvedeni po projektu. Uzeli smo uređaj za mjerenje debljine antikorozivnog zaštitnog premaza i ustanovili da je na nekim mjestima od predviđenih 240 mikrona, naneseno manje od 100, a baš na tim mjestima je krenula korozija, poručila je Radojčić.
Foto: Možemo! Pula - Debljina mikrona je samo 75
Nadalje je Radojčić kazala da Grad za sve građevinske radove ugovara uslugu nadzora, a taj je nadzor trebao utvrditi nakon nanošenja antikorozivnog premaza kolika je njegova debljina, te su zbog toga od nadležnih iz Grada zatražili da im dostavi završni izvještaj inženjera o nadzoru i konačni obračun o svim izvedenim radovima, kako bi se znalo koliko je materijala utrošeno.
- Pozivamo Grad da još jednom angažira istog nadzornog inženjera, ta ovaj put utvrdi sve ove nedostatke koji su se pojavili nakon samo tri mjeseca, a kako bi se izvođaču radova naložilo da ukloni vidljive nedostatke.
Ono što je također vidljivo je da su postavljene drvene podnice, upitne što se tiče same estetike i kvalitete te je vidljivo da su nakon samo tri mjeseca ispucale. Da je bilo tko sebi privatno naručio radove na kojima bi primijetio ovakve nedostatke, zasigurno bi tražio da se oni otklone, rekla je Radojčić.
Noel Mirković ukazao je kako se materijal korišten za izradu podnica, te stare uklonjene grede nisu pravilno zbrinule te se nešto materijala još uvijek nalazi odmah pokraj mosta i poručio da se još uvijek ne zna što je s ostacima pjeskarenja i čišćenja mosta, te kako je to zbrinuto.
- Imamo snimljeno kako ima tragova tog materijala oko mosta, a tu je i druga stvar, količine nanesenog šljunka ispred mosta koje su trebale biti nanesene su 40 kubika, a po onome što se vidi tu nema toliko šljunka.
Dvije betonske klupe koje bi trebale služiti kao usporivači prometa od ulaza vozila neovlaštenih osoba, zapravo sprječavaju prelaz preko mosta za hitne službe. Ove klupe se mogu u takvom slučaju maknuti samo s dizalicom. Ovdje je puno stvari odrađeno kao da nekome nije stalo da budu odrađene kako bi trebalo, upozorio je Mirković.
Ostaci greda nakon radova