RUŠEVINE NA ČEKANJU Dok kvadrat leti u nebo, Rovinj skuplja spomenike nebrizi

Kad ostane bez novih tema, Rovinj uvijek može posegnuti za starim. A stare teme u ovom gradu imaju nevjerojatnu sposobnost preživljavanja.  Ne samo da ne nestaju, nego s godinama postaju sve veći, ružniji i skuplji.

Dok cijene nekretnina ruše rekorde, a mladi Rovinjci vlastiti stan mogu promatrati uglavnom kroz izloge agencija za promet nekretninama, diljem grada stoje napuštene zgrade koje propadaju pred očima svih. U najboljem slučaju služe kao privremeni dom štakorima. U onom gorem, postaju utočišta za noćne pohode, smeće, igle i sve ono što uredni gradovi pokušavaju držati podalje od svojih ulica.

Neverending story, rekli bi Englezi. U Rovinju bismo jednostavno rekli - još jedan dan u uređenom turističkom raju.

Najpoznatiji primjer svakako je famozni Hotel Rovinj. Godinama, zapravo desetljećima, stoji kao spomenik nemoći sustava i upornosti propadanja. Privatno vlasništvo, kažu.  A kad je nešto privatno, onda je zaštićeno od svega- od kritika, od odgovornosti, od obveze održavanja, pa gotovo i od zdravog razuma. Grad nema poluge. Vlasnik nema volje. Vrijeme prolazi. Fasada otpada. Ruglo i priča o ruglu ostaje ista.

Objekt u Zagrebačkoj namijenjen policiji

Ništa bolje nisu prošla ni nekadašnja radnička odmarališta susjednih država. Nekad su u njih dolazile tisuće radnika na more, danas u njih ulazi tek korov, vlaga i zaborav. Nakon Domovinskog rata ostala su zarobljena negdje između vlasničkih sporova, političke nezainteresiranosti i opće ravnodušnosti.Jedno od njih, nekadašnje "Rovinjsko sunce" u starogradskoj Bregovitoj ulici, ponovno je ovih dana završilo na dnevnom redu Gradskog vijeća.

Vijećnik Klaudio Poropat (SDP), pitao je ono što se građani već godinama pitaju- ima li kakve šanse  da se status te nekretnine riješi, ili barem objekt dovede u red? 

Odgovor je, naravno, bio poznat i prije nego što je pitanje postavljeno.

- Mi smo već bili u ministarstvu i razgovarali s državnim tajnikom vezano uz mogućnosti koje postoje kako bi došli u posjed cijele te nekretnine za potrebe grada. Međutim, postoje određene prepreke, a radi se o imovinsko-pravnim odnosima s bivšom državom koji još uvijek nisu riješeni, odgovorio je gradonačelnik Rovinja, Emil Nimčević, poručivši kako neriješeni vlasnički odnosi trenutno predstavljaju najveću prepreku bilo kakvom konkretnom položaju objekta.   

Osim ovoga, zanimljiv je i slučaj nekadašnjeg subotičkog odmarališta u Zagrebačkoj ulici. Objekt  je to koji je jedno vrijeme služio korisnicima Doma za starije osobe "Domenico Pergolis" a zatim, ponovno zaključao vrata. Podsjetimo, još prije šest godina, predstavljen je gotovo kao spas za kronični nedostatak policijskih kadrova/stanova. Potpisivali su se sporazumi, fotografiralo se, davale izjave i slala optimistična priopćenja. Danas? Danas je tamo više tragova noćnih životinja nego građevinskih radnika. Korov raste bez dozvole, smeće se gomila bez natječaja, a povremeno, kad susjedima ili medijima prekipi, komunalci odrade kozmetičku akciju čišćenja. Tek toliko da se pokaže kako se nešto ipak radi.

Rovinjsko sunce u Bregovitoj ulici

A što se zapravo radi? Ništa. Ili gotovo ništa. Jer svaki put kad se postavi pitanje, stiže isti odgovor. U stilu Grad Rovinj- Rovigno sa svoje je strane učinio svoje. I tu, očito sve staje. Naravno, uvijek i uz dodatak rečenice - čeka se rješavanje imovinsko-pravnih odnosa. To je ona čarobna rečenica koja u Hrvatskoj može zaustaviti vrijeme. Uz nju deset godina prođe kao vikend, a trideset kao produženi godišnji odmor.

Obavijest na vratima objekta u Bregovitoj ulici

Jer, kada će se svi ti odnosi riješiti, nitko ne zna. Hoće li se riješiti, također nitko ne zna. Postoji li rok da se riješe, naravno da ne. I tako psi laju, karavane prolaze, vijećnici pitaju, gradonačelnici odgovaraju,građani negoduju, novinari pišu, a ruševine strpljivo čekaju novo desetljeće. Jer u Rovinju očito ništa nije trajnije od privremenog rješenja.