Kao dijete uvijek sam bio oduševljen novogodišnjim praznicima, skitao sam s ekipom po Starom gradu u Puli. Bile su to živahne ulice sa žamorom ljudi i veselom vriskom djece, sa štandova se je širio miris pečenih maruna, šećernog sladoleda, ušećerenih jabuka i ono najbitnije, mnoštvo nasmiješenih ljudi. Bio je to osjećaj sretnog djetinjstva.
Danas sam odlučio prošetati Starim gradom i pročeprkati po sjećanjima.
Početna lokacija - Titov park na rivi.
Prvo što sam ugledao bili su vrijedni djelatnici Herculanee. Većinu od njih osobno poznajem, ne stajući s poslom veselo čestitaju Novu godinu i ne skidajući osmijeh s lica poziraju u prijateljskoj radnoj atmosferi.
Krenuo sam dalje Kandlerovom ulicom, a društvo mi je radila moja kujica Shee, prkoseći onoj narodnoj uzrečici kako na ulici nema ni psa.
Nastavili smo tako nas dvoje laganim koracima Kandlerovom i jedine osobe koje smo vidjeli bili su turisti iz Slovenije, njih dvoje. Znatiželjno su zastajkivali na svakom uglu Starog grada, kao da se čude, i pitaju, ima li ovdje nekoga?
Došli smo tako i do Foruma na kojem dominira postavljeno klizalište. No, umjesto da uveseljava djecu i mlade ispred Gradske vijećnice, oslikavalo je sivilo s neba zjapeći potpuno prazno. Terase kafića koji rade na Forumu, s jednim, eventualno dvoje gostiju koji ispijaju tople napitke i usamljena adventska kućica lišena posjetitelja.
Ne predajem se u nadi da ću barem negdje naći miris djetinjstva, ali čini se kako niti ulica Sergijevaca ne nosi nikakvu promjenu: banka koja je prestala raditi, ljekarna koja je odselila. Dolazim do Parka grada Graza, ali čini se kako je i poštanski ured Djeda Mraza napušten. Da sam to vidio kao dijete, navrle bi mi suze na oči, razočarenje bi bilo ogromno.
Ali gle novogodišnjeg čuda, ugledah mali smeđi novčić ispred sebe. Cent. Jedan ali vrijedan. Ako to potvrđuje priču o sreći koja očekuje nalaznika, mogu ustvrditi kako me je krenulo.
Idemo dalje, tek je 10 sati, a činjenice potvrđuju ono što je svima jasno, osim Shee i mene, pokoje osobe, poneke mačke, Stari grad u Puli je od Titovog parka na Rivi, pa do Portarate u samom srcu grada u potpunosti utonuo u zimski san. Kao da čeka svog princa koji nikako da dođe. (Tekst i fotografije Dean MLADENOVIĆ)