(VIDEO) ŠAMARČINA GRAĐANSTVU Umjesto smanjenja, pulska cementara povećava proizvodne kapacitete i emisiju štetnih tvari

Pulska Tvornica cementa Calucem u listopadu prošle godine podnijela je Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja zahtjev za rekonstrukciju postojećih postrojenja izgradnjom još jedne velike peći kapaciteta devet tona klinkera na sat.

U Elaboratu zaštite okoliša koji je tom prilikom napravljen navodi se da će nova "Peć B" biti jednaka postojećoj velikoj "Peći A" te da će se nova velika peć izgraditi umjesto dvije manje peći kapaciteta po 4 tone na sat.

U prošlomjesečnom promo članku objavljenom u lokalnim medijima nakon pobune dijela lokalnog stanovništva španjolska tvrtka "Cementos Molins" najavila je provedbu trogodišnjeg programa "održivosti" u koji će uložiti 8 milijuna eura za nadogradnju svojih pogona.

Paradoksalno, investicija koja će dovesti do većeg zagađenja PR-ovski je predstavljena kao potez kojim će se smanjiti štetna emisija.

Cementara je procijenila da za potrebe rekonstrukcije nije potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš pa je za Ministarstvo pripremila značajno jednostavniji i manje zahtjevan Elaborat zaštite okoliša koji je izradila tvrtka Ekonerg.

Iz elaborata je vidljivo da cementara danas proizvodi 600 tona na dan, odnosno oko 200.000 tona godišnje. Uvođenjem nove velike peći kapaciteti mogućnosti proizvodnje rastu za 20 posto, na 720 tona na dan.

Kako se uopće proizvodi cement?

- U tvornici cementa Calucem cement se proizvodi mljevenjem aluminatnog klinkera koji nastaje taljenjem mješavine boksita i vapnenca u šahtnim pećima. Kalcijev aluminatni cement (CAC) je hidraulični cement sa sasvim različitim svojstvima u odnosu na ostale cemente, objašnjeno je na početku elaborata.

CAC se koristi u građevinarstvu, vatrostalnoj industriji i građevinskoj kemiji.

Aktivnosti koje se provode na lokaciji tvornice usred grada su sljedeće:

• dovoz sirovine
• priprema ugljena za sagorijevanje u pećima
• proizvodnja briketa
• proizvodnja klinkera
• drobljenje klinkera
• mljevenje klinkera i
• pakiranje i otprema cementa

Neke od ovih aktivnosti prilično se štetne: prašina, dim od izgaranja ugljena i drugih sirovina, te buka spadaju među najproblematičnije.

Zašto se sirovina skladišti na otvorenom prostoru?

Vezano za dovoz sirovina iz elaborata je jasno da se kamen, ugljen, bijeli i crveni boksit pretežno odlažu na otvorenom, tek dijelom i u zatvorenim prostorima.To je jedna od zamjerki okolnog stanovništva koje tvrdi da se prašina nastala prijevozom i iskrcavanjem spomenutih sirovina, posebno za vjetrovitih dana, širi cijelom Stojom i Verudom.

- U pećima se provodi najosjetljivija faza proizvodnje – taljenje, čija je svrha da se uslijed visoke temperature od preko 1.500 ºC sirovina rastali, kako bi u toj žitkoj tekućoj materiji pojedine njezine komponente mogle međusobno reagirati, to jest stvarati nove kemijske spojeve, takozvane klinkerske minerale koji cementu daju vezivna svojstva, citiramo iz elaborata.

Taljenje sirovina pri visokim temperaturama dovodi do emisije štetnih tvari. Ta emisija je najvidljivija noću.

Taljenjem mješavine u šahtnim pećima nastaje aluminatni klinker koji se iz peći transporterima sakuplja u kontejnerima veličine jednog kubika i onda transportira na skladišta za kemijsku analizu. Nakon analize klinker se utovarivačem prebacuje na otvoreno skladište prema pripadajućem kemijskom sastavu.

Kao osnovno gorivo koristi se ugljena prašina, nastala mljevenjem ugljena u mlinu.

Zašto se umjesto plina koristi najnezdraviji ugljen?

Tu dolazimo do drugog spornog momenta: goriva. Naime, u civiliziranim zemljama kao osnovno gorivo u cemetarama koriste se plin i razna alternativna goriva. Tamo gdje je narod nezainteresiran, a vlast nesposobna i sklona korupciji, koristi se nezdravi ugljen koji sadrži velike količine sumpora.

U ugljenu koji se koristi u Puli sumpora ima oko 1 posto. Prilikom ispuštanja većih količina okolno stanovništvo se žali na smrad i grebanje u grlu.

U elaboratu kojeg smo analizirali načelno se spominje prenamjena goriva na zemni plin ali bez nekih konkretnijih i obvezujućih termina. Elaborat je pisan prije naših zadnjih članaka koji su, između ostalog, rezultirali najavom gradonačelnika Filipa Zoričića o kupovini mjernog uređaja koje će se postaviti na Barakama.

Zoričić je to najavio jer već 15 godina nemamo objektivne podatke o prisutnosti sumpora u okolici cementare. I u ovom elaboratu na nekoliko se mjesta spominje kako mjerna stanica na Fiželi radi izrazito smanjenim kapacitetom i od 2009. ne mjeri razine sumpornog dioksida.

- Na automatskoj mjernoj postaji Pula-Fižela duži niz godina prate se koncentracije NO2 no podaci mjerenja koncentracija SO2 raspoloživi su samo za 2009. godinu, piše u elaboratu napisanom 2023. godine.

Kako bilo, mjerili - ne mjerili, s novom peći cementara nam garantira rast emisije sumpora sa 14 na 18 kilograma na sat

Ilustracije radi, to znači 400 kilograma na dan, 13 tona mjesečno i, hvala na pitanju, 157 tona sumpor dioksida godišnje.

Najavljivalo se smanjenje, a stiže nam oko 25 posto više štetnog sumpora. Mjerni uređaj koji će kupiti Grad Pula taj će sumpor mjeriti samo neslužbeno, čisto informativno.

Spremite se za porast sumpora, dušika i ugljičnog dioksida

Iz cementare naravno tvrde da je sa sumporom sve u zakonskim granicama. Osim u slučajevima kad nije. Evo nekoliko takvih situacija:

- Iako su u prosjeku emisije SO2 dvostruko manje od granične vrijednosti, kontinuirana mjerenja emisija na pećima 1-7 ukazuju na kratkotrajna nagla povećanja emisija SO2 dok emisije NOx i čestica pokazuju manju varijabilnost tijekom proizvodnje. Stoga se eventualna prekoračenja granične vrijednosti za satne koncentracije SO2 u okolici postrojenja mogu javiti za kratkotrajnih poremećaja proizvodnje tijekom izuzetno nepovoljnih meteoroloških uvjeta odnosno pri slaboj disperziji u plitkom graničnom sloju, citiramo iz Elaborata.

Spomenuti poremećaji događaju se pretežno noću. Vidljivi su golim okom u obliku oblaka dima i prašine.

Zanimljiva je i projekcija porasta emisije ugljičnog dioksida. Rast se također mjeri u tonama. Na tonu klinkera ide 870 kilograma CO2. Po emisiji ugljičnog dioksida u rangu smo Egipta i pojedinih, manje razvijenih, zemalja Centralne Amerike.

Da ne bude sve crno, evo i jedne dobre vijesti. Smjernice EU institucija sugeriraju ubrzanu dekarbonizaciju u cementnom biznisu. Loša vijest je da se kod nas, u Puli, usred grada planira izgraditi nova peć na ugljen. Gradi se peć na ugljen iako EU financira projekte koji smanjuju emisiju štetnih tvari i financijski potiču korištenje biomase i otpada na čijem se spaljivanju može i zaraditi.

U razvijenim zemljama uporaba alternativnih goriva u cementarama će porasti na 70 posto do 2050. godine dok će u zemljama u razvoju to biti tek 30 posto, odnosno nezdravi ugljen činit će 70 posto potrošnje goriva u cementarama. Kod nas je ugljen trenutno 100 posto. Ne može gore. Evo što je sinoć snimio naš vjerni čitatelj.