E da, čini se kako je Fažana jedini grad u Lijepoj Našoj koji još uvijek živi novogodišnje blagdane. Što kazati nego da ovako sve izgleda puno ljepše, nego ona žurba s bacanjem borova u smeće kako slučajno ne bi bili pogrešno etiketirani.
E da, čini se kako je Fažana jedini grad u Lijepoj Našoj koji još uvijek živi novogodišnje blagdane. Što kazati nego da ovako sve izgleda puno ljepše, nego ona žurba s bacanjem borova u smeće kako slučajno ne bi bili pogrešno etiketirani.
Ima Fažana tu neku tajnovitost koju je zadržala još iz doba Jugoslavije, naročito iz onog Titovog doba, kada je neslužbeno bila neka vrsta zabranjenog grada. Ostao je taj osjećaj koji vrijeme ipak pomalo ali sigurno topi.
Fažana je preko ljeta prava turistička meka. Zima je ipak drugačija. Baš kao u svakom drugom primorskom turističkom središtu, grad tiho spava.
Ipak i tu se Fažana nekako izdvaja ili smo barem mi imali takav dojam. Toplina kojom zrači ovog hladnog zimskog dana je na svakom koraku, bilo da dolazi iz novogodišnjeg ugođaja koji još uvijek traje, možda iz boja kojima su piturane njene kuće ili iz sitnih detalja koji mame poglede. Poput limuna koji rastu u velikoj vazi uz samo more.
Jedna od stvari koje su nam privukle pogled u Fažani bio je znak koji još nikada prije nismo vidjeli uživo, "zabranjeno ležanje na travi", pomislili smo, pa gdje ležati ako ne na travi? Ali dobro, krenuli smo dalje po rivi.
Zanimljivo je da psi u Fažani imaju plažu u samom centru, nedaleko od mola na kojemu sada odmaraju neki simpatični uvozni galebići.
Tu je i drveće čiji je daljnji neometani život potpomognut snažnim metalnim potpornjima, za razliku od nekih gradova gdje ga jedva čekaju sasjeći. Ovaj put nećemo o njima.
Mala barka u zavjetrini od hladne škure bure, uredno šekana kao da nestrpljivo čeka dolazak prvih turista u proljeće. U lučicu je pristao brod Mali Brijun, iskrcao goste koji su posjetili Brijune i to je bila jedina veća skupina ljudi koje smo ugledali.
Prošetali smo pustim malim ulicama i došli na Trg Sv. Kuzme i Damjana i istoimene crkve.
E da, čini se kako je Fažana jedini grad u Lijepoj Našoj koji još uvijek živi novogodišnje blagdane. Što kazati nego da ovako sve izgleda puno ljepše, nego ona žurba s bacanjem borova u smeće kako slučajno ne bi bili pogrešno etiketirani.
Jedina primjedba na današnji posjet Fažani se odnosi na jedan ugostiteljski objekt gdje smo odlučili popiti kavu.
Tamo je vlasnik odlučio limitirati iznos za plaćanje s karticom. Znači morate potrošiti barem 50 kuna, odnosno 6,64 eura. Kada smo ponudili 500 eura koje nismo imali, kaže nam konobar, 'ajde samo ovaj put može s karticom.
I na kraju uz sitnu hladnu kišicu napuštamo Fažanu i pozdravljamo svjetskog velikana Matu Parlova, koji kao da čuva u opuštenom gardu sa smješkom na licu ovaj mali divni grad od svih zlonamjernika.
Pomislimo tako dok odlazimo iz Fažane, Fažana možda i spava zimski san, ali svako toliko proviri barem s jednim okom. Samo da vam da na znanje kako ste dobrodošli.
Česi se vraćaju u Fažanu ali ovaj put kao gazde. Praški fond Investika dobio je lokacijsku dozvolu za luksuzni hotel s pet zvjezdica tik uz fažansku rivu. Ali to nije sve, Česi na fažanskom priobalju planiraju uložiti najmanje 150.000.000 eura
Kroz projekt „Da navadin Ca“ – Ćakulode za najmlaje u koji su uključeni učenici trećih razreda Osnovne škole „Ivo Lola Ribar“ te Osnovne škole Matije Vlačića tijekom ovog polugodišta uz svoje učiteljice i vanjske suradnike usvajali su običaje našeg kraja i našu domoću besedu
Djeca od 1. do 4. razreda OŠ Jože Šurana svojim nastupima pokazala su talent i kreativnost, donoseći osmijehe na lica svih prisutnih
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
