(FOTO) PULA DOBILA ALEJU ISTARSKIH VELIKANA Učenici Industrijsko - obrtničke škole i njihovi nastavnici gradu poklonili NOVI PARK I ŠETNICU

Dok se gradovi bore za povratak života u parkove i muku muče s gubitkom stogodišnjih stabala i obnovom zelenih površina, grupa učenika Industrijsko-obrtničke škole iz Pule i njihovih profesora stvari rješava puno praktičnije – svom su gradu, bez puno pompe i buke, poklonili cijeli jedan park. I ne samo to – posadili su drvored maslina, napravili Aleju istarskih velikana i uredili šetnicu sa spravama za vježbanje i klupama. I to je, vele, tek početak.

Iz školske zbornice kažu da je recept za ovakav podvig – nešto županijskog džeparca, puno dogovora, usuglašavanja, tolerancije i rada s učenicima na obostrano zadovoljstvo. Ali, ne kriju da ima i dosta fizičkog rada.

Aleja istarskih velikana

Velikani koji nikako da dođu na red

Aleja istarskih velikana i rastući park nalaze se na zelenoj površini ispred južnog pročelja škole na Vidikovcu.

Dio su prohodnog prstena oko školske zgrade u kojem se već nalaze neki impresivni projekti iz prethodnih godina, subvencionirani s po deset tisuća kuna županijskog novca godišnje. Ovaj iznos namijenjen je projektima zavičajne nastave i zainteresirane škole prijavljuju se slanjem prijedloga projekta kojeg smišlja tim profesora, objašnjava nam ravnatelj Dragan Radovanović.

- Do sada smo imali različite projekte poput rimskih spomenika i istarske kamene kuće, a sada smo uzeli temu istarskih velikana. Lani smo posadili deset maslina, pa smo ove godine odlučili zaokružiti priču postavljanjem po jedne ploče s likom istarskog velikana pored svake masline i proći s učenicima priču o tome tko su oni bili, kaže nam ravnatelj.

Ravnatelj Dragan Radovanović

Voditelj projekta je profesor Dragan Basara, a ostatak tima čine profesori koji izraze želju za uključivanjem u realizaciju plana. Izbor osoba koja će dobiti memorijalne ploče rezultat je zajedničke odluke cijelog tima.

- Imamo par kolega, povjesničara i knjižničara, koji su sastavili prijedlog šireg spiska imena. Tim je, na osnovu toga, odabrao i dogovorio koje će osobe dobiti ploče, kaže Radovanović, dok nam dobri duh akcije, profesorica Milvana Stanković, objašnjava kako im je bilo važno da aleja ovjenča neke poznate velikane iz Istre, ali i da ljude podsjeti na važne osobe o kojima se manje zna.

- Kod izbora osoba smo se vodili za time da su za Istru i naš kraj napravili nešto znakovito, a ne samo da su zvučna imena, iako neka jesu vrlo poznata. Na ploči se nalaze lik i kratki tekst koji govori o tome tko je ta osoba bila. Među izabranima je, recimo, Zvonimir Maretić, čija priča u javnosti „nema zvuka“, a radi se o čovjeku koji je izuzetno važan jer je napravio serum za crnu udovicu. I nije on jedini, ima tu još osoba koje jednostavno ne dođu na red jer život uvijek vrti nešto drugo aktualno, govori nam profesorica Stanković.

Dio školskog parka s motivima iz ranijih projekata

Prva memorijalna ploča u aleji pripada jednoj posebnoj osobi.

- To je naš nekadašnji ravnatelj Silvio Peloza koji je kroz desetljeća rada u pulskom školstvu puno napravio pa smo i njega odlučili uvrstiti, kaže nam ravnatelj, za kojeg je ovo važan dio projekta jer djeca imaju priliku naučiti da se velikani stvaraju i unutar škole koju pohađaju.

Neki od velikana čije se ploče nalaze u aleji su prosvjetitelj Juraj Dobrila i Giuseppina Martinuzzi te znanstvenik i biolog Zvonimir Maretić.

Autori aleje najviše bi voljeli da posjetitelji sami otkriju ostale velikane i saznaju nešto o njihovom životu s informativnih ploča.

Prof. Silvio Peloza - nekadašnji ravnatelj kao velikan

Naša aleja pokazuje koliko smo dobar tim

Ideja je ideja, ali naravno, trebalo je sve to i napraviti.

- Masline smo kupili lani, a ove godine smo napravili sustav automatskog zalijevanja za svih deset sadnica. Dovukli smo vodu, postavili automat i izvukli oko svake masline prsten s crijevom za automatsko zalijevanje. Djeca su tako imala priliku naučiti kako se ovo radi a, budući da su masline ljeti izložene velikoj suši, na ovaj smo način osigurali da se prvih godina održe na životu i da, na kraju krajeva, imamo lijep okoliš, kaže ravnatelj.

- Želja nam je da se učenici uključe i, na ovaj ili onaj način, sudjelovalo ih je preko stotinu. U školi imamo metalska, strojarska, građevinska i elektro zanimanja pa su u sklopu prakse sudjelovali u svim poslovima, od kopanja i plijevljenja do betoniranja postolja za memorijalne ploče, lijepljenja ploča i slično, objašnjava.

Profesorica Stanković kaže nam kako je jako važno da ljudi znaju da je to posao koji su obavljali učenici jer je za mnoge ovo najveći podvig u životu.

- Mi smo vam mali i konkretni. U ovakvim projektima treba zasukati rukave, upaliti miješalicu i, hajdemo - cigle, žbuka, navlači, lijepi… Sve to ide u jako dobrom ozračju, to zaista želim naglasiti. Mi smo tim – učenici i profesori – i izvrsno surađujemo. Na neki način, pulsiramo u tom projektu i radimo sve što zatreba u nekom trenutku. Potpuno je nebitno je li radni dan ili subota, jutro ili popodne, treba li ići u Rovinj… sve se lako dogovaramo. Naša aleja to, rekla bih, i pokazuje. Ne samo da je lijepa nego se u njoj osjeća i jedna dobra energija, kaže.

Voditelj projekta, prof. Dragan Basara

Dio sredstava koja dobiju od Županije, svake godine izdvoje za organizaciju nekog izleta, objašnjava nam ravnatelj.

- Ove godine je to bio posjet tvrtki Kamen Pazin. Učenici su dobili priliku malo vidjeti Pazin, ali i upoznati se s proizvodnjom istarskog kamena. Velik broj zanimanja za koja školujemo učenike trenutno su deficitarna pa ih na ovaj način upoznajemo s mjestima na kojima bi sutra mogli raditi, bez obzira na to hoće li raditi kao radnici primarne djelatnosti ili biti električari ili mehaničari. Njima su ovakve posjete jako zanimljive, kaže Radovanović.

'Ovog znam s novčanice'

Profesorica Stanković kaže kako zavičajna nastava ne završava na postavljanju ploča u Aleji istarskih velikana.

- U početku ovakvih projekata srednjoškolci se uvijek pitaju „Što je sad to?“, ali kada se završi, onda im je sve to „wow“. Srednjoškolci se obično u šetnji gurkaju i štipaju, kaže kroz smijeh Stanković, ali kada smo obišli svoju aleju, iskreno su se divili onome što vide. Meni je bilo posebno zanimljivo kada je jedan učenik za velikana na slici rekao „Hej, ovog znam s novčanice“! Sve te sličice iz života sada im se zaokružuju u jednu priču, kaže nam. Školski knjižničar i profesorice hrvatskog jezika i književnosti ovaj projekt proširuju tako što učenike kasnije vode u institucije koje nose ime velikana iz njihovog parka, poput OŠ/SE Giuseppina Martinuzzi i Sveučilišta Jurja Dobrile, dodaje Stanković.

Školski park kao mjesto gdje se učenici rado druže

Voljeli bismo da ljudi vide našu aleju i šetnicu

Park će tek rasti, kažu nam. Osim maslina, prošle su godine zasađena i četiri stabla kestena, a budući da parkić već uvelike privlači ljude, u planu je i postavljanje dodatnih klupa.

- Plan nam je zasaditi lavandu i još neko cvijeće. Bit će divno i kada masline rode. Ali, ni tu neće biti kraj, imamo mi još planova za budućnost. Sa županijskim sredstvima, koja nam puno znače, možemo sebi dati mašti na volju da napravimo nešto mrvicu ekskluzivnije. Ovo nije samo školski nego i životni proizvod i voljeli bismo da ljudi to vide, kaže profesorica Stanković, a pozivu se pridružuje i ravnatelj.

- Aleja se nalazi na livadi koja je i sama lijepa, a sada je sređena pa tu popodne dolaze i šeću obitelji s djecom, ljudi izvode pse, zatim dolaze umirovljenici i stanari iz susjednih zgrada. Sredili smo neke klupe, postavili čak i sprave za vježbanje i možemo to sada nazvati šetnicom. Planiramo s vremenom postaviti klupe i pored maslina. Trava je podšišana, sve je zeleno i lijepo, a masline su se pored ploča „poslagale“ kao vojnici…treba doći i vidjeti kako bi se stekao pravi dojam. Drago mi je što pričate našu priču, lijepe stvari uvijek treba reklamirati. Radujemo se da ljudi vide što smo napravili i pozvani su da dođu, vide i prošetaju, kaže za kraj ravnatelj.