U selu Pekici kod Savičente piše se jedna od najljepših i najautentičnijih istarskih priča. Na imanju obitelji Pekica raste lavanda, uzgajaju se ovce i tovari, pravi se sok od bazge i kadulje i mijese se domaći pljukanci. Kada krene fešta, pleše se i balun. Kod Pekica je sve po domaću.
Bračni par Aleksandra i Feručo među prvima su se, prije nešto više od deset godina, upustili u avanturu obnavljanja nasada istarske lavande. Priča je ovo u kojoj su mnoge obitelji prošle „kao bose po trnju“ no, iako se i ovaj dvojac znao naći u situacijama kada je ulog premašivao zaradu a svaki dan donosio novi rizik, uz puno strpljenja, kreativnih ideja i ljubavi, gradili su svoje bajkovito gospodarstvo više od decenije. A onda se dogodila najsretnija okolnost kojoj su se mogli nadati – obiteljski posao odlučio je preuzeti podmladak.
Emil s kobilom Franciskom i tovaricama Morom i Lorom
Jedan od dvojice sinova, Emil Pekica, sada je motor i duša obiteljskog gospodarstva i njegov službeni 'gazda'. Iako zna da ga čeka puno posla i borbi s vjetrenjačama te da je u poljoprivredi često uspjeh već i to što nisi „u minusu“, u naslijeđenom gospodarstvu, kaže nam, u potpunosti uživa.
Emilu su tek 23 godine, obožava svoje selo, lavandu, kulinarstvo i životinje. Ljubav prema „blagu“, kako od milja kaže, toliko je snažna da je nakon osnovne škole zamalo upisao veterinarsku školu, no u posljednjem je trenutku prevagnula ljubav prema kuhinji. Imao je sreću, veli, pa je u pulskoj "Lipi" dobro naučio svoj zanat i zaposlio se. Ipak, nakon nekoliko godina je shvatio da je vrijeme da sve svoje ljubavi poveže na jednom mjestu i, u dogovoru s roditeljima, dao je otkaz i preuzeo OPG i izletište Pekici. Sada je, kaže, svoj na svome - bavi se poljoprivredom, organizira izletničke ture, kuha za svoje goste i, što je najvažnije, više se ne mora razdvajati od svog „blaga“.
Pomaže mu cijela obitelj, ali posla, priznaje, i pored toga ima od jutra do večeri.
- Ja ne gren nigdje, nanke vani jer ne rivan. Stalno san tu, zato su mi životinje tako razmažene, kaže u šali Emil, dok tovarice Lora i Mora glasno negoduju što su zanemarene jer Emil razgovara s nama.
Četiri cvjetna hektara
Pekice imaju četiri hektara zemlje pod nasadima lavande. Sadnice su raspoređene na samo dvije parcele čime se svrstavaju među najveća polja lavande u Hrvatskoj – zahvaljujući škrtosti zemlje i kamenjaru u priobalju, gdje ova biljka najbolje uspijeva, nasadi u pravilu rastu na mnogo skučenijim poljima.
Kao i većina uzgajivača, opredijelili su se za sorte Budrovku i Grosso - lavandine, odnosno križance autentičnih sorti, koji su vrlo darežljivi kada je u pitanju prinos ulja. Ujedno, ne koriste pesticide, zbog čega moraju računati na otpis dijela sadnica uslijed bolesti izazvanih nametnicima. Od prvotno zasađenih 39.000, na poljima sada raste oko 36.000 sadnica.
Kako bi zaštitili mladu lavandu od štetočina i korova, redovito kose okolno tlo, a prvih nekoliko godina nasade zaštićuju prekrivanjem tla folijom. Upravo u ovoj ranoj fazi je uzgoj najosjetljiviji jer je svaku mladu biljku tada potrebno zalijevati ručno. Zemlju prihranjuju isključivo ovčjim gnojem, a berbe obavljaju ručno.
Najstariji nasad na njihovim poljima, veličine jednog hektara, star je 16 godina, dok polje od tri hektara zauzimaju redovi 13 godina starih biljaka.
- Lavanda ima najveći prinos ulja u petoj godini. Kada su naše biljke bile toliko stare, imali smo preko 280 litara ulja. To nam je ujedno bila i najbolja godina. Za usporedbu, prošle smo godine imali oko 130 litara. S godinama, kako biljka stari, opadaju joj i kvaliteta i količina ulja. Pravilo da što je biljka veća to je plodonosnija, kod lavande ne vrijedi, ona daje najviše negdje između pete i sedme godine, objašnjava nam Emil.
- Naravno, na količinu dobivenog ulja utječe i to koliko je kiše i sunca biljka te godine dobila. Kada završi svoj životni ciklus, a to je nakon 20 do 25 godina, potrebno je obnoviti nasad, dodaje mladi poljoprivrednik.
Nakon berbe, hladnog prešanja cvjetne mase i proizvodnje, Pekice pod imenom svog OPG-a pakiraju lavandino ulje i hidrolat, koje plasiraju u maloprodaji. Stalni štand za prodaju trenutno nemaju pa mirisne proizvode nude gostima gospodarstva ili ih prodaju na izravni zahtjev. Za proizvodnju kojom bi opremali suvenirnice, kažu nam, nemaju dovoljno vremena, ali rado preuzmu posao ukrašavanja prostora cvijetom lavande.
Aleksandra Pekica
Ideje kreativne Aleksandre odavno su prepoznate u cijeloj državi. Iako Fažanka, zaljubljena je u ovaj dio središnje Istre koliko i u svoje rodno mjesto, koje svih ovih godina ne napušta. Vrlo je aktivna u TZ-u Svetvinčenta, bavi se oslikavanjem na svili, jedna je od osnivačica Povijesne udruge kaštel Svetvinčenat, u kojoj je aktivna cijela obitelj, a trudi se i sačuvati tradiciju i stare užance. Osim toga, od domaće lavande stvara originalne suvenire pa je prije nekoliko godina njena lutkica u istarskoj narodnoj nošnji osvojila brončanu medalju u kategoriji hrvatskog etno-suvenira. 2016. godine, pak, proglašena je i prvom pratiljom najuzornije hrvatske seoske žene.
Aleksandrine nagrađene lutkice (foto Facebook arhiva)
Dani lavande i šetnje kroz cvjetna polja
„Mi smo vam skromni“, kaže nam Aleksandra. Pekice se ne vole nametati bučnim reklamama, niti posezati za nesigurnim podvizima. Puštaju da ljudi do njih dođu putem reklama na društvenim mrežama i preporuke, a gospodarstvo zadržavaju u onom formatu u kojem su sigurni da će gostima moći omogućiti vrhunsku kvalitetu.
Ovaca imaju svega dvadesetak i od njihovog mlijeka prave tek proizvode za svoju kuhinju.
Kako bi obogatili svoj ponudu, prije deset godina pokrenuli su Dane lavande, koji se ovog vikenda obilježavaju po deveti put. Da ih u tome nije spriječila „korona“, već su to mogli biti jubilarni, deseti dani.
Za malo domaćinstvo to je prilično velika fešta i Pekice ne kriju da su već dugo umorni od priprema, a ove godine su dosta strepili i od najave kiše.
- Bude tu raznih proizvođača prirodne kozmetike, medara, folklora, svirke i jahanja kroz polja lavande, pričaju Aleksandra i Emil i dodaju da im, srećom, Turistička zajednica i Općina Svetvinčenat uvijek im uskoče upomoć i olakšaju organizaciju.
Zanimanje je veliko i Pekice očekuju da će njihovo gospodarstvo samo ovog vikenda posjetiti preko tisuću ljudi. Ali, osim ove svečanosti, Emil od prije dvije godine vodi i organizirane šetnje kroz svoja polja u vrijeme cvjetanja lavande u lipnju i srpnju. Ispred portuna OPG-a, na dane predviđene za šetnju okuplja se i po 50 gostiju koji, osim posjete poljima, po cijeni ulaznice od pet eura dobivaju i mogućnost kušanja kolača, kruha i rakije s lavandom.
Emil s posjetiteljima tijekom jedne od šetnji
Samu ideju pak, pokrenula je jedna negativna okolnost, kaže nam Emil. Kroz godine, Pekice su se naime susreli prevelikim brojem neželjenih upada na svoja polja u kojima su biljke više puta stradale, a bilo je i krađe sadnica.
- Nama nije žao da netko prošeta kroz naše polje, ali nastaje nam šteta, ako me razumijete, a i bilo je slučajeva zlouporabe fotografija. Nad našom su kućom podizali dronove…ovo je ipak naš privatni prostor. Onda sam odlučio uvesti red organizirajući vođene ture. Nama je drago da svatko dođe, ali morao sam regulirati dolaske organiziranim šetnjama, objašnjava.
A te su šetnje, od rješavanja problema prerasle u jednu od najbajkovitijih zabava na poluotoku. Osim tura, Emil sada nudi i mogućnost fotografiranja ili zakupljivanja polja za potrebe slikanja, vjenčanja ili proslava.
Valentina i Leon stigli su iz Međimurja kako bi prošetali poljima
Domaća kuhinja tijekom cijele godine
A, zahvaljujući proširivanju glavne zgrade u prostor nekadašnje mamine radionice "za sve i svašta" i izgradnjom kvalitetne kuhinje, jedna od njegovih najvećih ljubavi, pripremanje hrane, tek dobiva zamah. Mama Aleksandra možda je i izgubila radionicu, ali moglo bi se reći da je dobila novu igraonicu - njena je velika strast izrada domaće pašte i kruha pa se raduje suradnji sa svojim sinom u novoj konobi.
Prostor nenametljivog izgleda prave istarske kuće, s terasom ljeti može primiti oko 60 gostiju. Zimi se u njega, kažu Pekice, komotno može smjestiti između 30 i 40 osoba. Kuha se domaća i svježa hrana, a dolazak je moguć tek uz prethodnu najavu. Drugačije osigurati kvalitetnu ponudu, kažu nam, nije moguće, a kvaliteta je jedino od čega nisu spremni odstupiti. Tko ih nije još posjetio u šetnjama ili na festivalu lavande, dobrodošao je na domaće pljukance. A, ako se zadesite u njihovom predivnom vrtu, dok vam kuhaju paštu, pogledajte dobro biljke koje u njemu rastu - u jednom kantunu naći ćete i rijetku bijelu lavandu.
Za Emila se rezultati njegovih ideja i višegodišnjeg truda roditelja uveliko vide. Iako je preuzeo veliki posao na sebe, nikada nije sam. Feručo i Aleksandra, brat Mihael i kunjado Valerio uvijek su dio njegovog tima. Dokaz da znaju što rade stigao je i prošle godine, kada su Pekice osvojili brončani Suncokret ruralnog turizma Hrvatske u kategoriji najboljih turističkih seljačkih gospodarstava.
