Za nas u Istri snijeg je uvijek vijest. Za neke radost, za neke mrski neprijatelj, a za neke vremensko stanje s kojim je suživot normalna stvar.
Tragom mirisa snijega koji nam je donijela bura, i mi smo krenuli u potragu za njim.
Put prema Veloj Učki
Dolazimo do Vele Učke, snijega ovdje ima ali odlučujemo krenuti prema Maloj Učki. Plan nam se izjalovio na samom izlasku iz naselja,
cesta je očišćena od snijega samo do kraja Vele Učke.
Pas na lancu kod puta za Malu Učku
Shodno tome odlučili smo ispitati kakva je situacija u Veloj Učki. Za one koji ne znaju Vela Učka se nalazi u Parku prirode Učka na nadmorskoj visini od 950 metara. U njoj živi svega 41 osoba prema zadnjem popisu stanovništva iz 2021. godine.
Po ovakvim vremenskim uvjetima gdje se živa termometra spuštala i do -5°C, a hladna bura stvarala osjet od -10°C bilo je teško naći sugovornike.
Termometar Vela Učka
U početku smo bili malo frustrirani pa smo se posvetili snježnom pejzažu i psima koji su s pravom lajali na nas. Bili smo bučni u odnosu na stanovnike Vele Učke. Mir koji tamo vlada treba doživjeti.
Zaleđena špina sa sigom koja daje do znanja kako je u funkciji. Mali Snješko Bijelić kojeg je dijete napravilo u ranim jutarnjim satima. Sige koje vise s krovova kuća. Mačka koja bježi od nas. Snijegom prekriveni kelj u malom vrtu obiteljske kuće. Sve u svemu prava seoska zimska idila.
Napokon primjećujemo čovjeka koji s lopatom u ruci ide u našem smjeru, ljubazno nas pozdravlja i predstavlja se kao Milić. Kaže kako je prethodne noći puhala užasno snažna bura i da je bila prava snježna mećava. Nema on puno vremena za ćakulu i baca se na posao čišćenje snijega.
Šjor Milić u akciji
Na prozoru jedne kuće primjećujemo nasmiješenu gospođu sa psom koja nam dozvoljava fotografiranje,
ali joj ne pada na pamet otvoriti prozor i pustiti hladnoću u svoj dom. Nema veze, bitno da nas je veselo pozdravila sa svojim ljubimcem.
Vela Učka
Hladnoća štipa za ruke i lice, ne da nam stajati na jednom mjestu, krećemo dalje. Nailazimo na stariji veseli i veoma srdačan par, bračni par Tempany. Ona je rodom iz okolice Dubrovnika, a on je Englez. Žive u Poreču, ali ih je kao i nas snijeg doveo u Velu Učku.
Ljubazno nas pitaju gdje bi nešto mogli pojesti i popiti. Upućujemo ih prema restoranu "Dopolavoro", i kažemo im da ima par kilometara do tamo. Čini se da im to ne predstavlja problem i kreću pješice. I onako dok koračaju prema restoranu gospodin Tempany nam slovka svoje prezime kako bismo ga ispravno napisali.
Bračni par Tempany
I mi smo se udaljili oko kilometar od Vele Učke u smjeru Poklona, tu srećemo ljubaznog domaćina sa sinom Zenonom, koji nas ljubazno poziva na domaću rakiju. Rado bismo prihvatili poziv jer zima stišće iako je Sunce u najvišoj točci. Ljubazno zahvaljujemo na ponuđenom i okrećemo se prema zvuku nadolazećeg vozila.
Dječak Zenon na sanjkama - Vela Učka
Vidjeti Fiću u ovim snježnim planinskim uvjetima izaziva čuđenje s osmijehom na licu. Prekrasno očuvan oldtimer i kako se čini dodatno ojačan. Vozač s otvorenim prozorom se ponosno zaustavlja pokraj nas.
To je gospodin Rudolf Zehentner, koji jednostavno uživa u snježnom krajoliku i svom oldtimeru. Kratko se zadržava kraj nas hvaleći svog Fiću i njegove performanse. S osmjehom kreće dalje u svoju snježnu avanturu.
Fićo na Učki
Odlučujemo se za povratak, dosta nam je snijega za danas. Krećemo iz Primorsko-goranske županije prema Istarskoj. Primjećujemo kako je cesta u Primorsko-goranskoj očišćena do granice s Istarskom županijom.
Ne zamaramo se previše s tim, valjda tako mora biti.
Prijelaz iz Primorsko-goranske u Istarsku županiju